Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Radni kolega (21) zavodio me cijelo ljeto i na kraju uspio. Otišla sam na put od mjesec dana i vratila se, opet smo bili skupa i dogovorili se za vezu bez obaveza. Dopisivali smo se, zezali, a kad bi ostali solo znao bi se raspričati o obiteljskim problemima, financijskoj situaciji, koji su mu poslovni planovi, s čime je nezadovoljan i sl. Imamo puno toga zajedničkog i teme za razgovor. Dogovarali smo se da se vidimo kod njega/mene ali nikako nismo mogli uskladiti slobodno. On se zadnjih dva mjeseca konstantno javljao u različitim situacijama, no nismo se više nalazili iako smo htjeli. Bilo je dosta intenzivno, no prije dva tjedna sve što je trajalo gotovo 7 mjeseci, samo je nestalo. Našao je drugu. Mislila sam da su se rodile neke emocije, ali on je jednostavno samo prestao pisati, slati smiješne klipove, imati fizički kontakt samnom. Da li sam sve to umislila, te emocije? Naglasak ja sam starija od njega i skrivali smo se, nitko nije znao za nas. Imam dojam da s njom može biti viđen pa je zato s njom, ali opet...
Putevi srca nepredvidivi su, putevi strasti još i više. Time želim reći da ste, barem kako sam ja to shvatila iz vašeg opisa, flertovali 7 mjeseci. Koji je pravi razlog njegovog “hlađenja”? Ja ih odmah vidim nekoliko...Prvi, moguće je da se radi o tipu muškarca koji je lovac i koji jednom kada je ulovio plijen i poigrao se njime koliko je želio odlazi u novi lov. Drugi, moguće je da je htio od vas više od “skrivanja” te da je prvom prilikom kada je naletio na neku drugu koja mu se sviđa, a koja je “dostupna”, skočio u taj odnos koji je priželjkivao i s vama, a nije ga imao. Treće, pitam se jeste li se skrivali vašim ili njegovim izborom? Moguće je da se sramio činjenice da ste stariji i zapravo nije bio spreman priznati pred drugima da mu se sviđate pa je kukavički zbrisao u neki drugi, društveno prihvatljiviji odnos. Postoje naravno i druge mogućnosti i interpretacije no, u niti jednoj od njih ne vidim da dobivate ono što zaslužujete, a to je muškarca koji vas voli i cijeni baš takvu kakva jeste i koji ponosno šeta u javnosti zagrljen s vama i radi na ostvarivanju zajedničkog života o kojem maštate. Vjerujem da vam je sada teško i da ćete neko vrijeme biti tužni, osjećati se odbačeno i razočarano. Tim više što ćete se sretati na poslu. Svakako na vašem mjestu ne bih inzistirala na nikakvim razgovorima s njime i tražila razloge već bih ga pustila da ide svojim putem. Proći ćete vi i kroz ovo...I ne zaboravite, dugoročno vam je napravio uslugu. Kada se jedna vrata zatvore imate priliku otvoriti druga, a koja mogu biti baš ona koja tražite cijeli život. Ova vrata to sigurno nisu bila...Zato, put pod noge, hrabro i sretno!
Imam 37 godina i tek sada polažem vozački. Strah me, užasno mi se počnu tresti i ruke i noge kad sjednem u automobil, razina stresa mi je ogromna. Možete li mi pomoći savjetom kako smanjiti stres, odnosno zašto ta situacija tako djeluje na mene?
Osobno ne smatram da ste “prestari” za usvajanje vještina vožnje, ali čini mi se da vi to smatrate obzirom da ste mi u uvodnoj rečenici napisali dob i istaknuli “kako tek sada” polažete. Veoma je moguće da vam to čini dodatan stres jer bi vi “već trebali znati voziti” pa si sada ne možete dozvoliti greške (i eventualna padanja na ispitu!), a koje su neminovan i prijeko potreban dio procesa učenja. Vrlo je moguće da ste i inače “trtaroš” kada se radi o ispitima i situacijama gdje vas netko procjenjuje? Koji god bio pravi uzrok vašem strahu, probajte si postaviti nekoliko pitanja, napišite odgovore na njih i svakodnevno ih čitajte barem jednom, a po potrebi i češće:
- Što je najgore što se može dogoditi?
- Mogu li ja to preživjeti?
- Što je najvjerojatnije da će se dogoditi?
- Koliko mi je korisno toliko brinuti i predviđati negativne stvari? - Mogu li pokušati pogledati sve iz neke druge perspektive? - Zašto bi to za mene bilo korisno i dobro?
- Što bih rekla dragoj prijateljici da prolazi ovo kroz što ja prolazim?
I za kraj, zapamtite: jednog ćete se dana voziti kući, namještati muziku na radiju, pričati sa prijateljicom i osvijestiti da sve to radite automatski. Tada će sve ovo biti samo sjećanje, iskustvo kroz koje ste morala proći da dođete do onoga što želite, a to je: naučiti voziti. Sretno, uživajte u tom procesu!
Sve počinje 2018 godine kada upoznajem svog sadašnjeg dečka s kojim je bilo sve lijepo kao i svaka veza koja počne lijepo. Tako je i naša lijepo počela. Upoznala sam ga preko mreže za upoznavanja, i sad smo već 5 godina zajedno, iako postoji jako puno problema u toj vezi. Ne prođe ni jedan tjedan da se ne osjetim loše radi puno stvari, a osim mojih ljubavnih problema imam financijske probleme i to velike. Napravila sam veliku pogrešku i u dugovima sam iz kojih ne mogu izaći. Nesretna sam jako i samo bih htjela da se moji dugovi riješe jer oni su mi najveći problem zbog toga ne spavam i ne funkcioniram i nemam volje ni za čime, a ne znam ni riješiti probleme u vezi. Muči me i situacija doma, moji ne prihvaćaju mog dečka. Smatraju da on nije osoba za mene. Ne znam što da napravim sa sobom, i muči me to što sve više i više imam depresivnih dana u kojima se zarobim i ne želim izaći iz kreveta, a moram i onda nemam snage ni volje da išta napravim. Željela bih i smršavjeti i to je još nešto što me muči, a nemam motivacije kako da se pokrenem iako želim imati lijepu liniju i lijepo tijelo.
Draga Antonija, hvala vam na ovako iskrenom pismu u kojeg ste pokušala pretočiti sve ono što vas muči i s čime se nažalost već godinama borite, vjerujem da vam je trebalo puno snage za to. Nažalost, kada probleme ne riješavamo, oni se samo gomilaju jedan na drugog. Ponekad ih bude toliko puno da nam voda dođe do grla, i tada padamo u depresiju. Nažalost, upravo istim putem sada kročite i vi. Biti ću veoma iskrena s vama – obzirom na obim, intenzitet i trajnost vaših problema, ovaj moj odgovor se nada biti samo poticaj da čim prije potražite stručnu pomoć i da krenete na razgovore uživo kod nekog od kolega Ako možete već ovaj tjedan skočite do svoje doktorice opće prakse po uputnicu za razgovor s psihologom, a ukoliko imate financijsku mogućnost, dogovorite susret sa psihoterapeutom koji radi privatno. Također, zna li vaš dečko za vaše velike financijske probleme, znaju li vaši roditelji, prijatelji, bilo tko? Mi ljudi smo društvena bića i kao što ne možemo slaviti sami još manje možemo preživjeti sami životne brodolome, a vi se upravo nalazite „usred divljeg mora u orahovoj ljusci“ kako bi rekao naš pjevač Urban. Previše toga je trenutno na vašim leđima i polako tonete – pružite ruku prema nekome i otvoreno s njim podijelite sve ono što vas muči te ga zamolite da vam bude barem uho za slušanje i rame za plakanje, a možda bude imao i kakav koristan savjet. Kada pak krenete rješavati probleme idite jedan po jedan. Tako ćete uz pomoć psihologa vremenom odlučiti želite li zasnovati obitelj s dečkom s kojim ste u vezi tj je li to zdrava veza koja vas čini sretnom i ispunjenom, kako razviti zdraviji odnos prema samoj sebi, svom tijelu, zdravlju i prema hrani ite kako napraviti plan za riješiti financijske dugove. Svakako nemojte više čekati da problemi nestanu il se riješe sami jer nažalost oni to nikada ne čine – samo rastu i postaju još kompliciraniji. Čuda se ne događaju, mi smo ti koji stvaramo čuda! Zato, telefon u ruke i pitajte pomoć. Sretno Antonija!
Ponekad mi je jako teško voditi dijalog točnije zaista slušati osobu s kojom razgovaram. Trudim se dosta čitati i vježbati koncentraciju i širiti vokabular u nadi da ću postati ugodan sugovornik...
Dok čitam ovo vaše pitanje prva stvar koja mi je prošla kroz glavu je koliko zaista slušate? Ali zaista. Jer mi često slušamo, ali ne čujemo. Zapravo, dok slušamo, ono što najčešće radimo je da pripremamo u glavi svoj odgovor/komentar na ono što osoba preko puta nas govori. Razmišljamo o tome slažemo li se ili ne s onime što nam osoba priča, koliko nam se njezine ideje sviđaju ili ne, dajemo osobi određene stereotipne etikete, predviđamo što je sljeće što bi mogla reći obzirom da smo ju „skužili“ i onda pripremamo naš odgovor. A jedino što bi uistinu trebali raditi dok netko priča je znatiželjna i otvorena slušati ono što govori, bez da dozvolimo da sve to što nas ometa „u glavi“ preuzme kontrolu nad nama. Možete učiti tehniku „pauka“ – svaki put kad osvijestite da ste odlutali, vratite pažnju na ono što osoba priča. Uvelike pomažu potpitanja koja možemo postavljati osobi, a koja istovremeno njoj šalju poruku da slušamo, da nas zanima što priča. Također, pitanja daju nama mogućnost da saznamo više o nekoj temi, da razbijemo svoje predrasude, da se naša očekivanja ili pretpostavke ne ostvare. Poanta je dakle aktivirati dok nekog slušamo naš znatiželjni um koji je otvoren čuti sve i skromnost koja je spremna priznati da ne nužno znamo sve. Jer to je upravo suprotno od onog što inače radimo. Zato, ako želite postati ugodan sugovornik, osim širenja vokabulara koji je svakako lijep ukras vašeg govora, sjetite se da imamo dva uha, a jedna usta - priroda nam je tako jasno dala do znanja u kojem bismo omjeru trebali slušati i govoriti.
Moj problem kreće prije dva mjeseca kada sam rodila svoje drugo dijete. Prvo nas je zadesila je dojenačka infekcija i 5 dana antibiotika odmah u rodilištu. Iza toga su mi uslijedila 4 mastitisa, zadnji uz hospitalizaciju i ablaktaciju. Dijete je dobilo RSV virus, hospitaliziran 6 dana. Za kraj na rutinskoj ginekološkoj kontroli otkrili su mi zaostalu posteljicu - ponovna hospitalizacija i zahvat. Sada osjećam ogroman strah od bolnica, a posebice strah za djecu. Ne mogu se opustiti niti uživati u trenutku sa svojom djecom jer je strah i briga jača od svega, ne mogu čuti bebu da zakašlje odmah sam “gotova”.. kako si pomoći? Hvala od srca.
Dok ovo čitam ne mogu a da se ne prisjetim svoje nedavne trudnoće, poroda i svega lijepog, ali i teškog i zastrašujućeg što ta, možda najveća, životna promjena sa sobom nosi, čak i onda kada „ide sve po špagu“. A kamoli kada je obilježena sa ovoliko traumatskih iskustava. Bez pretenzije da postavim ovim putem dijagnozu i svakako isključivo sa ciljem da vam pokušam približiti ono što proživljavate dajući tome neko ime, usudila bih se reći da imate neki oblik post-traumatskog stresnog poremećaja. Sve ovo što ste mi nabrojali zvuči strašno. I sa svime time ste se morali nositi u veoma kratkom razdoblju, baš onom u kojem ste najviše ranjivi. Za početak bih vam savjetovala da si dozvolite biti tako prestrašena i zabrinuta. Bilo bi čudno da to niste nakon svega što ste nedavno prošli. Tek onda, uživanje u trenutku će se postepeno vraćati – nažalost, ne možemo se opustiti na „gumb“. Potražite prvestveno podršku supruga, vjerujem da je i njemu teško. Dozvolite da vas ovaj dramatičan početak novog roditeljstva zbliži kao partnere, kao prijatelje, kao supružnike. Ukoliko nakon nekog vremena, par mjeseci, budete uvidjela da ne možete proći kroz to bez stručne podrške, potražite pomoć kognitivno-nihevioralnog teraputa koji će s vama tada raditi na vašim strahovima i brigama i pomoći vam da se izborite sa njima podučavajući vas kako se nositi sa negativnim mislima te kako prihvaćati neizvjesnost života, a ne izgubiti mogućnost uživanja u jedinom što zaista i imamo - ovaj trenutak. Budite nježna prema sebi i strpljiva, sretno!
Puno radim pa nakon posla kad izađem s djevojkom van, ja doslovce zaspim: bilo to izlazak u bar, koncert, stand-up...! Ima pravo da se naljuti. Što da radim?
Iskreno, ne znam jesam li ja najkompetentnija osoba za odgovoriti vam na ovo pitanje, ali svejedno ću to pokušati učiniti. Obzirom da ne znam morate li raditi koliko radite, prvo bih dobro promislila o ovom pitanju. Ukoliko pak morate ili želite toliko raditi, sljedeće što bih vas pitala jest kakva vam je higijena spavanja – ne spavate dovoljno po noći? Zaspete li kasno? Budite li se često? I ukoliko su odgovori potvrdni pokušala bih na vašem mjestu promijeniti navike prije spavanja. Također, možete li u toku dana ubaciti neki kratki odmor obzirom da puno radite? Kratka dnevna spavanja mogu nas nevjerojatno puno regenerirati. Što je s prehranom? Hranite li se donekle zdravo i redovito? Prehrana je jako bitna za cjelokupno funkcioniranje organizma, posebice kod povišenih napora, a netko tko puno radi spada upravo u tu kategoriju. Dođe mi da vas pitam i moraju li vaša druženja nužno biti uvijek večernja? Ukoliko ste “sam svoj šef” postoji li mogućnost da se ponekad nađete u toku dana pa da nastavite raditi navečer? Znam da ćete biti umorni, ali djevojka će dobiti još uvijek odmoran dio vas. Možete pokušati i smanjiti posao vikendom pa biti odmorniji i posvetiti joj tada više vremena odjednom, naravno, ako vam priroda posla to omogućava. Za kraj mi na pamet padaju i raznorazni suplementi prehrani koji bi dodatno mogli ojačati organizam i dati potrebnu energiju. Nadam se da će vas jedno od ovih mojih pitanja odvesti prema željenom cilju. Sretno!
Ušli smo u brak jako mladi, s 20 godina. U roku 2 godine dobili smo dvoje predivne djece, ali mi više nismo oni koji smo bili. Nema više komunikacije, ponašanja, kao da gubimo vrijeme za nas, kao da više nema privlačnosti između nas, kao da nas samo djeca povezuju. Svaki dan mi je sve teži i teži.... Kako da probamo popraviti odnos?
Kada čujem riječ suprug i supruga, ono što vidim su dvije pruge, koje putuju jedna uz drugu krajolicima života. No, baš kao i na željeznici, nekada se te pruge mogu razdvojiti i svaka krenuti svojim putem, daleko od druge To ne znači da se one ne mogu ponovno sresti na nekom od sljedećih raskrižja pa opet nastaviti zajedno. Tako nekako izgledaju i naši partnerski odnosi – ponekad smo si jako bliski, a u nekim razdobljima toliko daleki da možemo zaboraviti što nas je uopće povezalo. Djeca, svakodnevne obaveze, posao, brige, navika, uzimanje zdravo za gotovo, sve su razlozi zbog kojih se možemo udaljiti i zbog kojih se vatra strasti i romantike može ugasiti ili tiho tinjati u dimu. Kao veliki pobornik cjeloživotnih ljubavnih priča, moj je savjet da, ukoliko postoji ljubav, povjerenje i vjera u odnos, važno je truditi se rasti unutar odnosa i nastaviti putovati jedan kraj drugog unatoč teškim razdobljima. I baš kao što sunce uvijek sljedi kišu, tako i strast i ljubav opstaju ukoliko ih zalijevamo i radimo na odnosu. I upravo tu je ključ. Porazgovarajte otvoreno sa suprugom o svemu što vas muči, pokažite se otvorena prema promjenama, pokušajte ponovno pronalaziti vrijeme samo za vas dvoje, upoznajte se opet ispočetka ali i skinite prašinu sa onog što vas je nekoć povezalo. Ako vas suprug bude pratio, zajedno možete puno napraviti. Ukoliko on ne vidi problem, probajte predložiti i partnersku terapiju. O nekoj trećoj opciji za sada možda još nije vrijeme razmišljati. Samo strpljivo i sretno!
Mogu li depresija i anksioznost nastupiti u istom trenutku i kako se najlakše nositi s njima? Koliko to stanje može trajati vremenski kod čovjeka?
Anksioznost i depresija su medicinska stanja koja se ponekad mogu pojavljivati i istovremeno i uključivati obje vrste simptoma. Mogu se pojaviti kod bilo koga i u bilo kojoj životnoj dobi. Jedan od glavnih simptoma depresije je dugotrajno, tužno ili beznadno raspoloženje dok anksioznost uglavnom uključuje osjećaje brige, nemira, nervoze i straha. Točan uzrok depresije i anksioznih poremećaja nije poznat, točnije, leži u kombinaciji genetskih, psiholoških i okolinskih čimbenika. Jako često depresija bude posljedica dugotrajne (i neuspješne) borbe s nekim od anksioznih poremećaj poput napada panike. Može također i biti podloga za razvoj tjeskobe – snažan osjećaj besmisla i beznađa može u nama pobuditi najiskonskije strahove i teror od smrti pa tako dodati depresiji anksiozna obilježja. Ukoliko se ne liječe, oba stanja mogu postati kronična i nažalost obilježiti i narušiti kvalitetu života osobe.
To znači da se ona neće povući sama od sebe i da, ukoliko se borite s ovim problemima, moj vam je najtopliji savjet da čim prije potražite stručnu pomoć kognitivno-bihevioralnog psihoterapeuta.
Uz to, pozivam vas da pogledate videe na temu anksioznosti, tuge i depresije u rubrici Dobro je pogledati, i pročitate tekstove u rubrici Dobro je znati ovdje na stranicama platforme Budi DOBRO. Budi CE. Sretno!
Nedugo smo dečko i ja prekinuli dosta dugu vezu. Odlučili smo ostati u kontaktu, pričati i posvetiti se sebi. Rekli smo da ćemo dati jedno drugome vremena i možda nekad ponovno pokušati, no jako me strah hoće li se to ikada dogoditi, nedostaje mi užasno sve što smo imali i ne znam što da radim u ovakvoj situaciji. Bojim se pričati o ovome, ne znam kako se ponašati prema njemu, pustiti ga ili ne jer ne mogu zamisliti život bez njega, bez kontakta s njime, niti sebe s nekim drugim. Previše mi nedostaje i ne znam kako postupiti, a da ga ne izgubim...
Neki sam dan, nakon dugogodišnjeg razmišljanja o temi ljubavi, došla do jednog uvida. Možda ćete me poslati na „ono mjesto“, a možda će vam sjesti. Nije ni meni još potpuno sjeo ali svejedno ću ga podijeliti s vama. Kako god, ide nekako ovako. Ima li smisla patiti za nekim tko ne želi biti s nama? Ukoliko dečko ne bude htio ponovno biti s vama, ima li smisla željeti i dalje biti s njim? Što to govori o vašem odnosu prema vama? Koliko je fer prema vama željeti nekog tko ne želi vas? Zar ljubav ne bi trebala biti dvosmjerna? Kako možemo vidjeti vrijednost u nekome tko ne vidi vrijednost u nama? Ne želim pritom reći da vas dečko ne voli i da nećete opet biti zajedno, ja to ne mogu znati, a trenutno ne možete ni vi. Jedino što znamo jest da ste prekinuli nakon dugo godina i „uzeli pauzu“. Svakako dosta moderna praksa, iskreno, ne znam koliko i dobra. Za zdrav i kvalitetan odnos bitno je da dvoje ljudi nema potrebu maknuti se jedan od drugog kako bi riješavali svoje probleme, da ne misle da će njihovi zajednički problemi nestati zbog toga što su se udaljili jedan od drugog, da ne smatraju da ih onaj drugi „koči“. Ako to nije tako, ili još nisu spremni za vezu ili nisu za biti zajedno. U oba slučaja, mislim da je za vas u ovom trenutku najbitnije staviti fokus na ono što vi želite od tog odnosa, što ste vi spremna dati u tom odnosu, da osvijestite zašto baš on – koji su razlozi zbog kojih se želite vratiti s njim, a i koji su oni zbog kojih ste uzeli pauzu. I kada ste sve to odradila, vjerujte da će, ako je on vaš par, jednog dana opet biti s vama. Jer lonac uvijek nađe poklopac, ako je spreman skuhati u njemu nešto poput ljubavi. A ako odluči ići dalje svojim putem bez vas? Onda mu poželite svu sreću i zatvorite vrata koja nisu za vas. Očito vas negdje čekaju neka druga vrata, neka druga priča. Sretno!
Brat mi prolazi težak period u životu, žena ga je ostavila i uzela dvomjesečnu bebu sa sobom. Potonuo je psihički, a i ja skupa s njim.. Najviše me muči što vidim koliko pati, a ja mu ne mogu pomoći. Ja sam se promijenila kao osoba, često plačem, ne vidim neki smisao, ne smijem se kao prije, ta njegova situacija me strašno pogodila jer smo jako vezani, i još k tome bez roditelja.
Kako izaći iz ovog, i imate li neki savjet za mog brata? Kako dalje?
Zasnivanje obitelji i dolazak djeteta na svijet nešto je čemu većina nas teži i što bi, barem u ideji, trebao biti jedan od najradosnijih događaja u našem životu. Nažalost, ponekad nas život razočara i nešto čemu smo se toliko radovali ispadne upravo suprotno, možda jedna od najvećih tragedija u našem životu. Vjerujem da je vašem bratu neizmjerno teško i da se osjeća kao da ništa više nema smisla. Obzirom da ste toliko povezani, vjerujem da je i vama strašno gledati ga kako se muči u svom paklu, a možda je najteži osjećaj bespomoćnosti jer ne znate kako mu pomoći. Ono što se osjećam savjetovati vam jest da „odvojite bitke“: jedna je potraga za praktičnim rješenjem problema, dakle, pravna pomoć u rješavanju skrbništva nad djetetom. Tamo ćete koristiti ratio i um. Druga je rad na emocijama tj. na prihvaćanju da je situacija takva kakva jest trenutno, da ju treba preživjeti i da treba sačuvati nadu u bolje dane. To ćete raditi srcem. Svakako se probajte usmjeriti prvenstveno na to da vi budete emocionalno bolje kako biste mogli biti pomoć i podrška svom bratu - znate onu metaforu sa „kisikom u avionu“, prvo stavljate maskicu sebi pa djetetu. U ovom slučaju on je na neki način dijete, onaj „slabiji“, onaj kojem treba podrška. Razgovarajte iskreno s bratom, pitajte ga kako mu možete pomoći. No, i vama treba pomoć i podrška, pomoć bliskih prijatelja, a možda i psihologa. Sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Nadamo se da će vam odgovori pomoći kako bi prebrodili sve poteškoće, pronašli optimizam i uspješno gradili put prema boljem unutarnjem osjećaju.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.