Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
U teškoj sam depresiji i tuga mi je jedini prijatelj. Ne znam kako si pomoći. Hvala
Neobična bi bila osoba koja bi rekla da se nikada nije osjećala “depresivno”. Tuga nam pomaže prepoznati da nešto nedostaje u našem životu i da smo spremni za promjene. No, klinička depresija je teža od jednostavnih promjena raspoloženja. Svakako nemojte čekati da prođe sama od sebe jer nažalost neće. Upravo zato je jako važno da potražite čim prije psihološku pomoć. Kognitivno-bihevioralni tretman depresije je iznimno učinkovit za vaš problem. Vi i vaš terapeut ćete istraživati kako vaša ponašanja doprinose tome da se osjećate dobro ili loše. Istražiti ćete i negativne i nerealne načine mišljenja koji dovode do toga da se osjećate depresivno. Terapija vas dakle može naučiti da mislite realnije i osjećate se bolje. Ono što možete početi mijenjati već od ovog trenutka jest uvesti u svoj život ugodna iskustva (barem 1 dnevno radite ono što čini da se osjećate zadovoljno npr. slušati muziku ili pjevati, popiti kavu na suncu, zvati prijatelja) i iskustva u kojima radite nešto korisno (kako bi osjećali bar malo postignuća - to mogu biti jednostavne stvari poput oprati zube, skuhati ručak, prošetati). Vidjeti ćete kako će se vremenom tuga i osjećaj beznađa početi smanjivati, a rasti će energija i osjećaj zadovoljstva. Svakako ne zanemarite kontaktirati terapeuta koji će vas voditi i pomoći kada zapnete, iznimno je teško izvući se sami iz kruga depresije. Sretno!
Pozdrav, imam pitanje o svojoj budućnosti. Imam 29 godina i nedavno sam dobio otkaz. Ne mogu naći posao koji bi me zadovoljio i uvjetima i plaćom. Nude mi se neke opcije, ali to mi je premalo novaca i ne zadovoljava moje potrebe. Još ne živim sam nego s roditeljima, također se nisam ni oženio još, razmišljam je li pametno otići van iz države raditi. Jednostavno su se poklopile neke stvari koje nisam očekivao da će se poklopiti. Stalno mi je u glavi neko razmišljanje da li sam mogao bolje organizirati svoj život.. Što mislite? Nisam pod stresom niti sam razočaran svojim životom. Da li mi možete reći hoće li mi se poklopiti neke stvari koje sam ja zamislio.
Naravno, ako radimo usporedbu sa generacijom naših baka i djedova, pa čak i roditelja, svi mi danas podosta „kasnimo“. Ali, za današnji svijet, sa 29 godina vi ste još jako mladi i imate svo vrijeme ovo svijeta izgraditi karijeru i zasnovati obitelj. Ono čemu bih se ja na vašem mjestu posvetila je prvo osvještavanje vaših vrijednosti, vještina, očekivanja i strahova. Upravo tim redom. Najbitnije je da osvijestite koje su vrijednosti prema kojima želite graditi svoj život obzirom da će vam to olakšati odluke. Nadalje, osvijestiti vlastite vještine i znanja je bitno kako bi znali koliko već imate od onog što je potrebno da bi postigli svoje ciljeve, a što još morate naučiti i usvojiti. Osvijestite onda svoja očekivanja i probajte uvidjeti jesu li ona realna i ostvariva obzirom na prethodni korak te hoćete li ako ispunite svoja očekivanja živjeti prema svojim temeljnim vrijednostima. Za kraj, osvijestite svoje strahove jer oni vam stoje na putu ka ostvarenju onoga što želite. Vjerujem da ovako na prvu zvuči malo komplicirano, ali čim sjednete s papirom i kemijskom i počnete pisati, vjerujem da će istina iz vas poteći i da će vaše misli, želje i strahovi postati jasniji. Svakako dajte sebi vremena u tome, sve će to sjesti na svoje mjesto. Sretno!
Nakon dugogodišnjeg stresnog perioda desio mi se mentalni zamor i iako sam formalno nastavila sa studiranjem, ne uspijevam sjesti i učiti kao prije. Bila sam odlična na fakultetu u smislu davala sam sve redovno, nikad nisam ni pala ispit. Jako volim ovaj faks i želim biti pravnica, ali nastavljati u 31.godini čini mi se jako teško. Pokušavam, ali svejedno svakodnevno odgađam i ne uspijevam se otrgnuti, kao da ne mogu vise ni pamtiti. Možda me podsvjesno muči količina posla ispred mene, i koliko ću godina imati kad završim i kako ću uskladiti majčinstvo i početak karijere u tridesetima. Kako umiriti misli i mozak i fokusirano raditi? Muci me to sto kaskam za generacijom i što neki već imaju i doktorat i urede i 7 godina iskustva, a ja tek na trećini faksa..
Mislim da ste sami jako dobro dijagnosticirali vaše probleme: odgađa, pretjerana samokritičnost, borba sa cijelom lepezom negativnih i iskrivljenih misli i vjerovanja i njihovo pretjerano analiziranje, perfekcionizam, nisko samopoštovanje, pretjerane brige i negativna predviđanja. Ništa od sveg ovog vam ne ide na ruku, a još manje na pomoć da napravite ono što želite – završiti faks.
Imam odmah tri primjenjiva savjeta:
1. Pronađite kognitivno bihevioralnog terapeuta i počnite čim prije raditi s njim na ovim problemima. Sada, pošaljite mail, ne sutra, a još manje preksutra.
2. Sjednite i napišite što sve morate naučiti i onda razbijte taj plan u tisuću komadića i dan po dan rješavajte jedan po jedan ne zaboravljajući se nagraditi nakon svakog, pa i najmanjeg uspjeha.
3. Dok radite zadnji korak, zapisujte na komad papira ili kompjuter svoje negativne misli, vjerovanja i predviđanja i dovedite ih u pitanje - uvidite koliko su vam nekorisni i demotivirajući te im se lijepo zahvalite što vas gnjave i recite im jedno hrabro i glasno hvala i doviđenja!
Ja znam da vi to možete, a vremenom ćete to osvijestiti i sama. Sretno!
Zaručnik je na izdržavanju kazne zatvora, bez prava na pozive. Ne smijem ga posjetiti i ne možemo se nikako čuti. Teško mi je i ne znam što bih sama sa sobom. Pred ljude i na posao izlazim nasmijana, a kad dođem kući legnem u krevet i duša mi se lomi. Ne mogu se pomirit s time da nije tu i ne znam kako ču prebroditi vrijeme dok je on unutra, bez ikakvih informacija od njega.
Nažalost ponekad nas život spoji pa odvoji – bilo zbog prirode posla koji jedan od partnera radi, zbog studija, obiteljskih razloga ili kao u vašem slučaju. U svim ovim situacijama partneri su primorani duže vrijeme provesti fizički odvojeni. Ne znam što je učinio da nema pravo primati pozive izvana, svakako bi bilo dobro da se savjetujete s njegovim odvjetnikom i da mu prenese poruku koju mu želite prenijeti te da vam objasni kako će izgledati naredno razdoblje po pitanju vaše komunikacije s njim. Ono što je najbolje učiniti kada nam nedostaje partner jest usmjeriti se na izgradnju vlastitog života – posao, hobije i interese koje gajimo – sve ono za što možda inače malo teže pronalazimo vremena kada je partner ovdje. Također, jako je bitno osnažiti svoje bliske odnose s drugim ljudima i potražiti njihovu podršku, pritom mislim na obitelj i prijatelje. A kako bi si dodatno pomogli, možete svaku večer kada ste sami napisati pismo u kojem mu pišete o tome kako se osjećate, u kojem maštate o vama i vašim planovima, pisma koja mu možda i možete predati, ali i ne morate – pisma koja će prvenstveno vama pomoći da ispraznite dušu. Samo strpljivo i hrabro, i ovo će proći!
Ima li smisla biti s partnerom s kojim nam je jako lijepo, ali se ne vidimo s njime dugoročno.
Vaše pitanje je kratko i jasno i potruditi ću se da bude i moj odgovor: pitanje je što vi želite i zašto to želite. I još nekoliko pitanja koja vam mogu pomoći. Zašto se ne vidite dugoročno s tim partnerom? A zašto onda želite provoditi sada svoje vrijeme s takvom osobom? Što trenutno dobivate iz tog odnosa? Što gubite ako ostanete u tom odnosu? Što možete dobiti ako izađete iz tog odnosa i odete dalje svojim putem? Koja je cijena odlaska? Štogod odgovorili, ukoliko smatrate da je to za vas ispravno i spremni ste prihvatiti posljedice svoje odluke, „go for it“. Sretno!
Pozdrav, žensko sam i imam 23 godine. Zanima me gdje je granica 'lošeg dana' i depresije? Od cijelog mjeseca desetak dana provedem tužna, teško mi je ustati iz kreveta, nemam volje za brigom o sebi, tjeram se jesti, zbunjena sam i ne znam odakle da krenem s obavezama i što da radim. Takvi osjećaji mi se pojačaju kad sam u PMS-u i onda bih mogla plakati cijeli tjedan, ali se osjećam tako bez obzira na fazu ciklusa. Nisam sigurna trebam li se obratiti psiholozima ili je moj 'problem' hormonalne prirode. Kad sam imala 18 godina išla sam par puta na terapiju i saznala da imam težu anksioznost s kojim se sada čak i dobro nosim.
Mnogi od nas imaju promjene raspoloženja. No, ponekad možemo ostati blokirani u “sniženom” raspoloženju i potrebna nam je pomoć. Depresija ima različite simptome, od kojih ste mnoge navela i sama. Neke se osobe žale na nekoliko simptoma koji se pojavljuju neko vrijeme. Drugi, koji pate od teže depresije, mogu se žaliti na veći broj simptoma koji su česti, dugotrajni i prilično ometajući. Da bi se postavila dijagnoza depresije odnosno depresivne epizode, depresivno raspoloženje ili gubitak interesa i barem pet ili više drugih simptoma trebaju trajati najmanje 2 tjedna. Razdoblja koja navodite su mrvicu kraća ali ponavljajuća. Pitam se kako izgleda vaš život ostalih dvadesetak dana u mjesecu i je li vaša procjena točna. Obzirom na sve što ste mi napisala, a posebice obzirom na mladu dob i na ličnost koja je očito podložna psihičkim teškoćama, na vašem bih mjestu potražila pomoć psihologa. Kvaliteta života će vam značajno narasti i vratiti će se volja i energija potrebne za početi graditi jedan dobar život. Baš kao i druženja s prijateljima i pronalazak partnera, područja koja vjerujem također pate obzirom na sve što ste mi navela. Nemojte čekati, mobitel u ruke i pošaljite taj mail u potrazi za pomoći, sretno!
Imam veliki problem s anksioznosti. Godinama se borim s čestim napadajima panike koji su mi se dešavali prije velikih ispita ili putovanja. Za dva tjedna putujem na maturalno putovanje i bojim se da mi anksioznost ne pokvari doživljaj jer sam svaki put obavezno imala napadaj panike prije svakog većeg putovanja do sad.
Moram vam odmah reći da, obzirom na vašu mladu dob, predlažem da čim prije potražite pomoć stručnjaka obzirom da se panični poremećaj može “izliječiti” i da ćete si time značajno poboljšati kvalitetu života, sadašnjeg, a naravno i u odrasloj dobi. Kognitivno-bihevioralna terapija je za njega visoko indicirana. A sada idemo na konkretan savjet kako ćete si trenutno pripomoći. Ako osjetite tjelesne senzacije koje vas plaše i napad panike kreće, NORMALIZIRAJTE anksioznost – sjetite se da je anksioznost prirodna ljudska reakcija koja se može desiti i u “krivim” trenucima. Drugi korak, UGASITE OPASNOST – osvijestite da se ništa strašno ne događa i da se to samo vi bojite svojih osjećaja u tijelu, i to je to. Neugodno ali nimalo opasno. PROPITAJTE SVOJE NEGATIVNE MISLI, sjetite se da ne ludite, da ne morate stalno imati kontrolu nad svime i da nećete umrijeti, to je samo još jedan napad panike. UČITE IZ PROŠLOSTI – do sada nikada niste poludjela/umrla niti se ostvarilo ono čega se plašite. I za kraj, osvijestite kako vaše uzbuđenje raste i pada, negativne misli odlaze i dolaze, senzacije se mijenjaju. PREPUSTITE se tom ružnom osjećaju svjesni da će proći, kao i svaki put do tada - on jest neugodan ali nije smrtonosan. Sretno, i zabavite se na maturalcu!
Kako pomoći partneru koji je od prije imao problem sa depresijom koju nije liječio. Smatra da mu razgovor sa psihologom neće pomoći i da mu trebaju tablete, ali ne zeli gubiti vrijeme odlazeći na razgovore. Ova kriza koju ima traje već mjesecima. Želi se maknuti i od mene jer ne želi da patim pored njega. Pokusala sam na sve načine doprijeti do njega ali vise ne znam kako.
Depresija ima različite simptome između kojih su gubitak energije, gubitak interesa za aktivnosti i život, tuga i osjećaj beznađa, sve ono što vašeg supruga odvraća od aktivne potrage za pomoći. Ono što je također tipično za osobe koje su u depresiji je povlačenje od drugih – upravo jedna od najgorih stvari koje u tom trenutku mogu učiniti – pa tako vaš suprug umjesto da je bliži, pokušava pobjeći od sebe samog bježeći i od vas. Probajte pronaći vremena pogledati ovaj video, možda će vam biti od pomoći. Utvrđeno je da su različiti lijekovi učinkoviti u tretmanu depresije. Potrebna su 2 do 4 tjedna kako bi se postigla terapijska razina lijekova u organizmu. Neki lijekovi mogu imati negativne nuspojave. Neke od ovih nuspojava mogu biti privremene i smanjivati se tijekom vremena ili se mogu ublažiti kombinacijama drugih lijekova. Ukoliko suprug trenutno nije motiviran na psihoterapiju, svakako ga podržite na odlazak k psihijatru na razgovor, procjenu i dodjelu terapije, a kada bude malo bolje, potičite ga na odlazak k psihoterapeutu, idealno kognitivno-bihevioralne orijentacije obzirom da je taj pravac psihoterapije visoko indiciran upravo za depresivne poremećaje. I zapamtite, moguće je biti bolje, samo vaš suprug sada ne vjeruje u to. Probajte za sada nadu njegovati vi, makar u sebi. Sretno
Zašto je postotak suicida u Hrvatskoj oko 75% muškarci i 25% žene. zbog čega je tolika razlika u mentalnom zdravlju spolova? Što potiče znatno veći broj muškaraca na ovakve poteze i kako ih efektivnije zaustavljati i sprječavati?
Prema podacima hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, obzirom na spol, omjer suicida muškaraca i žena kreće se u rasponu od 2,2 do 3,85:1, a među njima su najzastupljenije osobe starije od 65 godina. Njihov težak položaj u Hrvatskoj, prije svega niske mirovine bitno utječu na njihovo samopouzdanje. A što se tiče mlađe, radno sposobne populacije, poglavito muške populacije, podaci govore da su u najvećem riziku oni nezaposleni koji također imaju problem niskog samopouzdanja. Nisko samopouzdanje i osjećaj neuspjeha mogu voditi depresiji, a ako se depresija ne shvati ozbiljno i ne liječi ona može voditi u tragediju, što nam ovi tužni podaci i potvrđuju. Naime, iako se svatko od nas tijekom života može naći u situaciji neimaštine ili gubitka posla, takvi su ljudi prečesto objekt stigmatizacije, pogotovo u današnjem materijalističkom društvu orijentiranom na uspjeh i vođeno idejom „if you can dream it you can do it“ što je sve samo ne realna i ostvariva ideja obzirom da na nas utječu mnogi unutarnji, ali i vanjski faktori, koji mogu bitno otežati ili onemogućiti ostvarivanje vlastitih snova i planova. Edukacijom djece i mladih bi trebalo polako maknuti stigmatizaciju iz svih pora društva, a koja se pak posebno manifestira i na osobe s mentalnim problemima, bivše zatvorenike i sve ostale koji nisu u skladu s društvom i vrijednostima koje ono nameće.
U posljednje dvije godine dogodile su mi se velike promjene, preselila sam u drugi grad, iz manjeg stana u veći, rodila sam drugo dijete, dala sam otkaz na sigurnom poslu koji sam voljela radi preseljenja i obitelji. U strahu da ne nađem posao radila sam na različitim poslovima koji su me trenutno zadovoljavali, proširio mi se krug ljudi koje poznajem. Trenutno radim na poslu koji mi se sviđa, no nije stalan i već sam u strahu kako ću dalje. Volim svoju obitelj, sretna sam u braku, volim svoju djecu no ponekad ne čujem i ne vidim ono što je oko mene, u mojoj blizini. Često impulzivno reagiram na sitnice uz psovke, ponekad ne mogu kontrolirati emocije ( pozitivne ili negativne). Imam osjećaj ko da se udaljavam od ljudi koje volim i do kojih mi je stalo.
Ako sam vas dobro razumjela vi se često borite s brigama. Iako vaš život u opisu izgleda posloženije, stabilnije i sigurnije od većine drugih, vas svejedno tišti neizvjesnost i voljeli biste imati snažniju kontrolu nad svime, do razine da vjerojatno imate teškoće s opuštanjem i prepuštanjem. Vjerujem da ste zato malo „potrošeni“, izmoreni, i burnije reagirate na sitnice na koje ne biste tako reagirali. Pokušajte s ovom vježbom: svaki dan odredite „vrijeme za brige“ (npr. 30 minuta između 18-20 sati) i tada brinite koliko god želite i posvetite se zaista rješavanju briga koje možete riješiti. Ostatak dana naravno zapisujte svoje brige na papir ili u mobitel kako ih slučajno ne bi zaboravili. Osvijestiti ćete vremenom da postoje brige koje su korisne (one na koje možete utjecati i riješiti nešto) i one nekorisne (nešto što morate prihvatiti i što ne možete riješiti razmišljanjem o tome). Tako npr. umjesto da se brinete zbog udaljavanja od ljudi koje volite, predlažem da pokušate svaki dan raditi na tome da ste što svjesniji trenutaka koje provodite zajedno. Npr. dok se igrate s djecom, pokušajte otpustiti misli koje vas „napadaju“ i brinu i budite zaista prisutni u trenutku. Ili kada razgovarate sa suprugom, pokušajte ne razmišljati gdje vodi vaš razgovor, što on njime želi reći već se posvetite slušanju onog što govori i postavljajte mu potpitanja kako biste ga bolje razumjeli. Tražite naravno za sebe isto kada pričate s njime ili ostalima. Svakako poradite na svojoj vještini asertivnosti – postavljanju granica i otvorenijem razgovoru o svojim potrebama. Sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Nadamo se da će vam odgovori pomoći kako bi prebrodili sve poteškoće, pronašli optimizam i uspješno gradili put prema boljem unutarnjem osjećaju.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.