Prema podacima hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, obzirom na spol, omjer suicida muškaraca i žena kreće se u rasponu od 2,2 do 3,85:1, a među njima su najzastupljenije osobe starije od 65 godina. Njihov težak položaj u Hrvatskoj, prije svega niske mirovine bitno utječu na njihovo samopouzdanje. A što se tiče mlađe, radno sposobne populacije, poglavito muške populacije, podaci govore da su u najvećem riziku oni nezaposleni koji također imaju problem niskog samopouzdanja. Nisko samopouzdanje i osjećaj neuspjeha mogu voditi depresiji, a ako se depresija ne shvati ozbiljno i ne liječi ona može voditi u tragediju, što nam ovi tužni podaci i potvrđuju. Naime, iako se svatko od nas tijekom života može naći u situaciji neimaštine ili gubitka posla, takvi su ljudi prečesto objekt stigmatizacije, pogotovo u današnjem materijalističkom društvu orijentiranom na uspjeh i vođeno idejom „if you can dream it you can do it“ što je sve samo ne realna i ostvariva ideja obzirom da na nas utječu mnogi unutarnji, ali i vanjski faktori, koji mogu bitno otežati ili onemogućiti ostvarivanje vlastitih snova i planova. Edukacijom djece i mladih bi trebalo polako maknuti stigmatizaciju iz svih pora društva, a koja se pak posebno manifestira i na osobe s mentalnim problemima, bivše zatvorenike i sve ostale koji nisu u skladu s društvom i vrijednostima koje ono nameće.