Dok čitam ovo vaše pitanje u meni se komešaju osjećaji zbunjenosti, tuge i ljutnje. Iskreno, zbunjuje me reakcija vašeg partnera ukoliko se radi o jednom jedinom događaju u kojem ste vi pila alkohol i to na društvenom događaju na kojem je konzumacija alkohola u umjerenim količinama ne samo prihvatljiva već u našoj kulturi (nažalost) i poželjna. Jeste li u prošlosti imala problem s alkoholom? Jeste li na tom krštenju napravili neku scenu zbog alkohola? Ukoliko su vaši odgovori negativni reakcija partnera mi se čini malo „pretjerana“. Naravno da uz vašu terapiju alkohol ne ide ali to nije dovoljan razlog da se on iseli i da se vaš odnos na neki način prekine. Osjećaj ljutnje je tu jer nisam sigurna dobivate li od njega pravu podršku obzirom na vaše probleme s kojima se borite, a osjećaj tuge je tu zbog vaše spremnosti da molite za ljubav. Umjesto savjeta kako da ga vratite potaknula bih vas da dobro promislite želite li ostati u odnosu s osobom koja će vas napustiti kada vam je najteže pod izlikom da ste si sama kriva jer ste nešto loše napravila (poput popila dva bambusa jednom u životu dok ste na terapiji). Ukoliko pak postoji još nešto osim ovoga što ste mi napisala i problemi među vama su dublji i sežu u prošlost, svakako bih se na vašem mjestu posvetila prvo psihoterapiji i hvatanju u koštac sa vlastitom anksioznošću i depresijom, a kada vam bude bolje, odnosu koji možda nije onakav kakav biste željela. Samo hrabro i sretno!

Draga mama, kao što ste već do sada spoznala i sama, teško je biti roditelj, teže je biti dobar roditelj, a još je teže biti dobar roditelj kada supružnik ima potpuno drugačiji način odgoja djece. Nažalost, supruga ne možete prisiliti da promijeni svoj pogled na stvari, ono što možete je pokušati otvoreno razgovarati s njime. Vjerujem da ste pokušala razgovarati s njime već mnogo puta, no ovoga puta bih se trudila objasniti mu što vas uistinu muči (posljedice koje njegov način odgoja ima na vaše dijete i njezina ponašanja) i pažljivo bih slušala njegove odgovore. Možda ćete spoznati da on zapravo ne zna kako drugačije pa ide linijom lakšeg otpora – možete ga nakon toga podučiti postavljanju i držanju granica. Možda je mišljenja da njegovo dijete mora imati bezbrižnije i ljepše djetinjstvo od njegovog pa se pogubio u načinima na koje to može ostvariti. A možda on uopće ne smatra da se vaše dijete ponekad neprihvatljivo ponaša i nema problem s njenim „izvoljevanjima“ (iako iskreno sumnjam da je tako). Svakako je bitno da ga čujete i da mu se uspijete približiti, da uvidi da ste u suradnji s njime kao majka, da želite najbolje za vaše dijete, da vam treba njegova pomoć u tome i da ne želite da roditeljstvo bude borba ili natjecanje među vama. Ukoliko suprug ne želi surađivati, sve što možete jest nastaviti odgajati ju na svoj način, njemu dozvoliti njegov i nadati se da će s godinama dijete spoznati koja su ponašanja prikladnija, zdravija i bolja i za nju samu ali i za okolinu u kojoj živi. Samo strpljivo i sretno!

Budući da uz ovu temu nije bilo i konkretnog pitanja, pozivamo vas da pogledate podcast Strah od bliskosti - kako se otvoriti drugima i pobijediti usamljenost. 

Draga djevojko. Znate li kako će vam biti bolje? Pokrenite se, jedan mali prvi koračić. Onda još jedan. Pa još jedan...i za neko vrijeme ćete trčati :) Za početak, sjednite, udahnite, i budite malo u miru i tišini sama sa sobom. Utišajte telefon. Osvijestite težinu svojih bedara na stolici, naslon stolice na leđima, dodir stopala sa podom. Osvijestite dah kako ulazi i kako izlazi iz vašeg tijela. Svaki udah u vas unosi svježinu, čist zrak, nove mogućnosti, sa svakim izdahom iz sebe izbacujete prljavštinu, ustajalo i sve ono čega se želite riješiti, sve ono što vam ne radi dobro. Probajte osvijestiti što je to što vas muči? Koja je to težina na vašim leđima? Što bi voljeli da je drugačije? Što biste željela promijeniti u svom životu? Nakon nekoliko minuta, krenite s prvom promjenom, a koja je vjerujem najbrža među onima koje možete unijeti u svoj život. Ustanite se, odite do frižidera, uzmite iz njega jedno energetsko piće, otvorite ga, otpijte gutljaj. Osvijestite njegov odbojan, umjetan, presladak i nezdrav okus. Osvijestite što taj napitak radi vašem tijelu. Slobodno otpijte još koji gutljaj. Dajte si vremena u istraživanju. Kada vam postane dovoljno odbojan, prolijte njegov sadržaj u umivaonik i ostavite praznu limenku negdje kao svakodnevni podsjetnik da vam taj loš osjećaj više nije potreban (ukoliko ga ipak ponovno uzmete u izlasku, pazite da ga pijete potpuno svjesno i da se podsjećate kako je za vas loš). Sada promislite o svom društvu – jesu li to vaši prijatelji ili samo prolaznici? Hoće li se družiti s vama i ako ne budete pila ta pića? Ukoliko je odgovor negativan, onda ih je bolje izgubiti negoli naći. Nije dobro ostati vezan s ljudima koji nam rade loše, a još manje kada smo i sami u lošoj fazi. Sjetite se sada nekoga tko vam je pravi prijatelj. Nazovite ga i recite mu kako se osjećate i zamolite za podršku i pomoć. Obzirom da sumnjate na depresiju, a spominjete mi i napadaje panike, moj vam je najtopliji savjet da se svakako javite psihologu. Nikako nemojte stvari gurati pod tepih i čekati da depresija prođe jer vremenom ona će jačati, a vi ćete postajati sve slabija. Samo hrabro, i sretno!

Nažalost, nisam u vašoj koži i ne mogu svijet gledati vašim očima da vidim ono što vi vidite. Ono što mogu je pokušati vam pomoći na način da vas potaknem na promišljanje o svojim zaključcima i vjerovanjima, a koji vam zasigurno nisu korisni u stvaranju odnosa s drugim ljudima i koji ne moraju nužno biti istiniti iako vi snažno vjerujete u njih. Zašto mislite da vas ljudi ne vole, po čemu to zaključujete? Što drugi ljudi čine ili vam govore, a iz čega ste zaključili da vas ne vole? Činite li vi nešto zbog čega su drugi ljudi na vas ljuti? Naime, velika većina ljudi ne voli one ljude za koje smatraju da nisu dobri (koji su bezobrazni, sebični, škrti i drugo) ili pak one prema kojima osjećaju zavist (mahom prema ljudima koji imaju nešto što oni nemaju, misle da to neće moći nikada imati pa nisu spremni uložiti potreban trud da to možda jednog dana ostvare i onda su kivni). Vaši prijatelji spadaju dakle ili u prvu ili u drugu skupinu – to znači da ili vi morate dobro promisliti o vašim potencijalno socijalno nepoželjnim ponašanjima kojima odbijate druge ljude ili pak morate osvijestiti da ste okruženi krivim ljudima. U prvom slučaju, pokušajte ekperimentirati s nekim novim ponašanjima, u drugom slučaju bacite se u upoznavanje novih ljudi! Što se tiče nesanice i struja misli u koje bivate uvučeni, kako bi vremenom opet počeli (bolje) spavati, moj vam je najtopliji savjet da usvojite neku od korisnih tehnika, a o kojima možete saznati više na linku ovdje. Samo strpljivo i, sretno!

Gerijatrija je medicinska specijalizacija koja se bavi liječenjem, dijagnostikom, rehabilitacijom bolesnih starijih i sprječavanjem nastanka bolesti u starijih osoba, a psihogerijatrija njezina je podskupina koja je usmjerena na njihovo mentalno zdravlje. Starost može biti definirana kao kronološka (od 65. godine); socijalna (nakon umirovljenja) ili funkcionalna (zbog gubitka sposobnosti). Ona je u svakom slučaju fiziološki proces kod kojeg dolazi do bioloških, psiholoških i socioloških promjena. Anksiozna neuroza je psihijatrijska dijagnoza čiji je osnovni problem strah. Napade straha često prati uznemirenost, motorički nemir, znojenje, drhtanje, lupanje srca, teškoće u disanju i gastrointestinalne smetnje. Nakon što smo zajedno prošli definicije, bitno je razmisliti o razlogu vašeg pitanja. Obzirom na dijagnozu, za koju pišete da ima dugi vijek trajanja, pretpostavljam da je osoba imala kontakte sa psiholozima i psihijatrima koji su postavili dijagnozu i propisali liječenje. Kada je zadnji puta bila na kontroli kod psihijatra? Je li išla/ide li na psihoterapiju? Je li uzimala i/ili uzima li propisanu terapiju? Koliko je osoba funkcionalna sa svojom bolešću? Je li bolest uznapredovala i nalazi li se u akutnoj fazi ili se vremenom strah smanjio i osoba se sada bori sa periodičnim napadima straha slabijeg intenziteta? Kakva je kvaliteta života osobe i njene obitelji, je li osoba samostalna i ukoliko nije, ima li netko mogućnosti skrbiti o njoj? Odgovori na ova i druga pitanja potrebni su kako bi se zajednički donijela odluka o adekvatnoj skrbi i liječenju osobe u okviru njene obitelji, dolascima u dnevnu bolnicu ili o njenoj hospitalizaciji, a sve kako bi se pospješila kvaliteta života osobe. Ukoliko ne postoji liječnik psihijatar koji vodi brigu o osobi, predlažem da kontaktirate Zavod za biologijsku psihijatriju i psiho-gerijatriju pri klinici za psihijatriju Vrapče, a gdje je moguće dobiti različite oblike skrbi za osobe starije životne dobi. Nadam se da vam je moj odgovor koristan u usmjeravanju. Sretno!

Poštovana, vjerujem da ću odgovor na ovo Vaše pitanje zalijepiti i na vlastiti frižider kao podsjetnik. Naime, često znamo što bi trebali, ali to možda ne primjenjujemo onoliko često koliko bi to željeli. Vjerujem da je tako i za Vas, a sigurna sam da je tako I za mene. Iz tog razloga, prije negoli arogantno pokušam u nekoliko točaka sažeti recept za mirniji život, upitati ću vas “što Vas sprječava da živite mirniji život? Koja su to očekivanja koja imate od sebe i/ili drugih, a koja čine da se često nervirate? Čijim zahtjevima osjećate da morate udovoljiti i što će se dogoditi ukoliko to ne učinite?” Eto! Sada kada sam vas, nadam se, malo prodrmala, ide nekoliko savjeta što bi svakako moglo pripomoći:
- Spavajte
- Odlazite u prirodu što češće pa makar to značilo odmoriti glavu među pet lončanica biljaka na svom balkonu
- Scrollajte manje
- Ne jedite (puno) junk food-a
- kad jedete budite svjesni da jedete umjesto da radite sto drugih stvari
- Kad god možete, osvijestite kako dišete, kako se osjećate, kako vam stoji tijelo, o čemu razmišljate (za početak stavite si alarm na mobitel jednom na sat, poslije će vam ući u naviku)
- Radite nešto što volite, svaki dan, barem pola sata
- Ne gledajte programe na televiziji, ne čitajte vijesti i zatvorite portale koji čine da se osjećate loše ili da ste izgubili dragocjeno vrijeme
- Sjetite se da je malo toga u životu zaista hitno
- Ako vam ne ide po planu, nema veze, samo nastavite nastojati
- Osvještavajte svakodnevno svoje granice i čuvajte ih
- Dodajte životu malo humora, lakše ga je preživjeti.

Sretno!

Poštovana, moje mišljenje o vezama na daljinu je da su u “normalnim” okolnostima (pod tim mislim da se partneri vole i da žele zajedno izgraditi obitelj) one zasigurno teže za očuvati od veza na blizinu, ali mogu isto tako biti kvalitetne i ispunjavajuće. Nažalost, zbog prirode posla ili nekih drugih životnih okolnosti, nemaju svi tu sreću da mogu graditi život na istoj adresi. No, u vašem me pitanju ne brine toliko dio o vezi na daljinu već puno više onaj o emocionalnoj distanci vašeg partnera i nedostatku potrebe za bliskim kontaktom, pa makar telefonskim. Naime, za očuvati i graditi odnos potreban je kontakt (pod tim mislim npr. jednom dnevno, ukoliko je to moguće, ako nije onda kada god je to moguće) u kojem osobe mogu dijeliti one svakodnevne situacije, često potpuno nevažne, a opet tako bitne kako bi se odnos održao i da bi se partneri osjećali da dijele život, da sudjeluju jedan drugom u životu. Također, ukoliko mi ili partner ne osjećamo potrebu čuti se neko vrijeme iako to možemo, to je isto znak za uzbunu – ili je odnos “u kvaru” ili je osoba “u kvaru” tj. prolazi neki osobni brodolom. Svakako, u duhu partnerstva, potrebno je drugoj strani dati malo vremena ako je to slučaj, ali u istom duhu bi partner trebao nakon nekog vremena podijeliti s nama svoje probleme i brige – jer tako se radi u partnerskom odnosu. Na vašem bih mjestu, dakle, pokušala otvoreno iskomunicirati s njime o čemu se tu uistinu radi s njegove strane. Također bih dobro razmislila zašto ostajem i dalje u tom odnosu i vidim li budućnost s tom osobom. Ne brzajte s odlukama, potražite istinu u sebi i partneru, a onda odlučite koji je vaš put, sa Njim ili bez Njega. Strpljivo, i sretno!

Draga moja divna, nježna i neshvaćena dušo. Živimo u modernim i okrutnim vremenima, iako, kada čovjek malo zaviri u povijest, spozna da ni ranije nije bilo lakše – čovjek je čovjeku ponekad vuk. No, velika je šteta izgubiti vjeru u cijelo čovječanstvo – ima osim vas na ovom čudnovatom planetu još dobrih i dragih ljudi za koje sam sigurna da bi znali cijeniti vas. Ono što bih vam najiskrenije savjetovala je da pronađete još malo snage i nade u sebi, da zatvorite chat za dopisivanje, da otvorite vrata od kuće i da izađete van u svijet. Upišite se na tečaj nečega što vas zanima (kuhanje, informatika, ples, španjolski ili nešto drugo) ili pak potražite neku planinarsku skupinu i krenite u šetnje i prirodu. Tamo ćete sigurno pronaći istomišljenike i ljude koji život doživljavaju iskreno i jednostavno. Ponekad nažalost tražimo na krivim mjestima, veoma je moguće da je to i vaš slučaj. Kako prepoznati radi li se o dobrim ljudima? Ako se u društvu te osobe osjećate ugodno, prihvaćeno, da vas se sluša i poštuje – na dobrom ste putu za jedno iskreno i pravo prijateljstvo. Samo hrabro i sretno!

Uhh, pitanje od milijun dolara! Šalu na stranu, nekima to ide lako (najčešće egocentricima), većini to ide teško: onima koji imaju previše razumijevanja za tuđe potrebe a premalo za svoje, onima koji su odrasli u uvjerenju da drugima treba ugađati, onima koji su naučili biti “žrtve” – većini ljudi, dakle, iako se ponekad možda tako ne čini jer su ovi prvi “glasniji”. Kako se promijeniti i od kuda krenuti? Za početak, probajte prepoznati kojoj skupini pripadate – vječnih žrtvi, people pleaser-a, samokritičara itd. Kada osvijestite u svakodnevnim situacijama (i zabilježite na papir) koja su očekivanja koja imate prema sebi i uvjerenja koja vas tjeraju da se ponašate kontra od onog što biste voljeli (a to je početi napokon misliti i na sebe!) počnite se ponašati onako kako bi željeli. Za početak, napravite eksperiment od tjedan dana i pratite što se događa (je li se zaista dogodilo ono čega ste se bojali da će se dogoditi ako promijenite ponašanje? Najčešće nije ili čak i ako jest uvidjeti ćete da to i nije tako strašno!). Pratite i benefite promjene – jeste li dobili nešto dobro za sebe tih dana kada ste bili usmjereni i na sebe? Period od tjedan dana je super period u kojem možete iskusiti nešto drugačije, a da ne zvuči prestrašno. Naime, nakon tih tjedan dana možete se komotno vratiti na staro i ništa se dramatično neće desiti. Ako pak želite, a to vam je moj savjet, počnite tom tjednu postepeno dodavati nove tjedne eksperimentiranja i gledajte kako se vam se polako, iz dana u dan, život mijenja na bolje. Sretno!