Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Pozdrav, kako živjeti s narcisoidnom osobom?
Pozdrav i vama. Dobro pitanje. A moj odgovor je, teško. Ne znam radi li se o dijagnosticiranom narcističkom poremećaju ličnosti ili je to “samo” vaš osobni zaključak. Svakako, ukoliko ste ga donijeli i sami vjerujem da je on rezultat dugotrajnog osjećaja izmanipuliranosti, osobne nesigurnosti, nezadovoljstva, osjećaja da morate “hodati po jajima” oko osobe da se ne razljuti i drugog. Narcisi su naime veoma teški i naporni za suživot jer se sa njima nikad ne zna kako će (i koliko burno) reagirati i na što točno. Ono što je izrazito važno u odnosu s njima je zadržati hladnu glavu kod njihovih provokacija, ne doživljavati osobno njihove napade i potrebe za dominacijom (već ih shvatiti kao njihovu nemogućnost samokontrole i potrebu da se uzdignu iznad drugih), te čuvati svoje granice i potrebe kod njihovih manipulacija i pokušaja izazivanja osjećaja krivnje u nama zbog toga što im ne idemo niz dlaku. Više o narcisima možete poslušati u našem videu https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-pogledati/tko-su-narcisi-i-kako-s-njima-zivjeti-isplati-li-se-ulagati-u-odnose-s-narcisima i pročitati u tekstu https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-znati/zivot-s-narcisoidnom-osobom-od-uzbudenja-do-raspada. Nadam se da će vam neki od ovih savjeta pomoći da naučite zdravije i lakše živjeti s narcisoidnom osobom. Sretno!
Problem je nastao oko jelovnika sa svadbe. Svoje sam iskreno mišljenje i par loših stvari u vezi jelovnika rekla osobi koja je željela čuti samo pohvale. Moje su je riječi povrijedile te je uslijedilo neprestano maltretiranje koje nikako da prestane. Udaljila sam se od osobe što me jak oboli jer je naša vjenčana kuma. Konzultirajući se s drugima koji su bili na toj svadbi njenog sina iskreno su mi re
Dobar dan želim. Čini mi se da ste omaškom poslali nedovršeno pitanje. Ono što sam uspjela čuti iz vašeg pitanja jest opis jednog bliskog odnosa u kojem niste više sretni i za kojeg se vjerujem sada pitate je li ikada bio iskren. Mislim da je važno razmisliti o dvije točke:
1. je li se ta osoba uvijek tako ponašala (emocionalno nezrelo i agresivno) ili samo u ovom slučaju?
2. jeste li vi pretjerano direktni (nemate najbolje razvijene komunikacijske vještine?)
Naime, u prvom slučaju, ili je vaša vjenčana kuma jednostavno uvijek “takva” pa je ovo njezino ponašanje očekivano (dobro, možda malo izraženije negoli inače obzirom da joj je vjenčanje kao mnogim drugim ženama jako važna tema) ili je bila toliko opterećena da joj vjenčanje ispadne savršeno pa ju je stres prebacio preko ruba prihvatljivog ponašanja (laički, izgubila je živce). U drugom pak slučaju, moguće je da ste vi osoba koja ju oduvijek kritizira i sada joj je kap prelila čašu jer je barem jednom htjela čuti koju lijepu riječ podrške s vaše strane, ili ste jednostavno samo ovaj puta bili predirektni, a ona je bila nesigurna oko organizacije, nervozna i nije mogla prihvatiti vašu kritiku. Kao što vidite, napisala sam 4 moguća scenarija, a sigurna sam da ih potencijalno ima još mnogo. Jedina osoba koja vam može dati pravi odgovor na vaša pitanja je vaša vjenčana kuma, i vi sama. Stoga, ako vam je stalo do nje, predlažem da prvo dobro promislite sama sa sobom o onome što ste rekli (i kako ste to rekli) i da onda zatražite razgovor s kumom. Pokušajte ostvariti iskren i otvoren razgovor, bez osuđivanja niti napadanja. Recite da vam je stalo do nje i da vam nije najjasnije što se dogodilo te zašto se njen odnos prema vama promijenio, da se ne osjećate dobro u vašem odnosu i da želite riješiti problem. Ukoliko se radi o pravoj i iskrenoj prijateljici, sigurna sam da ćete uspjeti prevazići ovu situaciju i nastaviti graditi vaše prijateljstvo. U suprotnom, moj vam je savjet da razmislite želite li takvo prijateljstvo i da svoje srce ponesete dalje na put prema nekom tko će ga znati više cijeniti. Pogledajte naš video na temu, vjeruejm da će vam biti od pomoći https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-pogledati/odgovorili-smo-na-vasa-pitanja!-psiholog-otkljucava-tajne-bliskosti-i-osobnih-odnosa. Samo hrabro, i sretno!
Poštovana,
ponovno se javljam jer je moje pitanje nespretno otišlo nezavršeno. Dakle, živim u lošem braku, u 50-im smo godinama. Suprug je imao cijeli život afere, njegov je razlog nedostatak intimnih odnosa, a meni je nedostajala prisnosti i podrška. Oboje imamo problem s komunikacijom (psihološka prtljaga iz naših obitelji). Znam da takav odnos treba prekinuti, ali nisam odlučna (djeca, unuci). Nakon zadnje svađe zbog još jedne afere i dugog razdoblja bez komunikacije, ipak pokušavamo popraviti odnos. Svaki nas krivi korak vrati još više unazad. Primjer: zvonio mu je mobitel, otišao je van razgovarati, rekao je da se mora naći brzo s prijateljem, otuširao se i na polasku sam ga pitala kakvi su to čudni pozivi. Nije mi htio odgovoriti s kim se ide naći, već je ljutito rekao da sad ne ide. Inzistirala sam da odgovori tko je u pitanju, a kasnije mi je pokazao popis poziva i muško ime. Sram me moje reakcije i znam da nije rješenje da ga lovim i provjeravam, no ne vjerujem mu. On je opet uvrijeđen zašutio i tjera inat. Ne bih se čudila da opet završi s nekom. Reći ću mu da sam pretjerala, ali to će njemu biti potvrda da tako može nastaviti. Kako da se promijenim da mi bude svejedno i da se ne osjećam iskorišteno jer mu kuham, perem, brinem za staru majku, a on meni ne daje ništa (osim što plaća režije)? Mrzim sebe. Jedini su mi ponos moja djeca i unuci, no ne žive s nama. Znam da sam duboko potonula, no voljela bih čuti Vaš komentar. Hvala!
Poštovana,
drago mi je da ste se ponovno javila i nadopunila vaše pitanje. Žao mi je da živite u nesretnom braku u kojem se ne osjećate voljeno i poštovano. Vjerujem da ste nakon tolikih prijevara i laži izgubila povjerenje u supruga i da vam je iznimno teško vjerovati ičemu što on danas kaže ili učini – sumnja je jednostavno uvijek prisutna, i sasvim je normalno da je tako. Iskreno, nakon svega bi bilo čudno da je drugačije. Posebice iz razloga što, koliko čujem, vaš suprug ne pokazuje svojim ponašanjem neku pretjeranu sklonost ka promjeni, a ni iskreno grizodušje ili kajanje. Sve to otežava u vama proces iscjeljenja starih rana i stvaranje novog povjerenja prema njemu. Mislim da je važno da se nakon toliko godina lošeg braka usmjerite više na sebe, neovisno od toga hoće li se to njemu svidjeti ili ne i kako će reagirati na vaše ponašanja. Naime, birati vaša ponašanja ravnajući se po tome hoće li vas on zbog toga ponovno prevariti ili neće dodatno narušava vaše samopoštovanje. Važno je da osvijestite da odluka o prijevari s njegove strane ne ovisi o vama već samo i isključivo o njemu – niste niti jednom svojom riječju ili postupkom zaslužila prijevaru (osim, naravno, ako ste i vi varala njega ali, koliko čujem, nije tako) i ako ju učini to je njegov odabir. Mislim da je došlo vrijeme da se počnete polako zauzimati za sebe, mic po mic. Pokušajte još jednom otvoreno i iskreno porazgovarati sa suprugom i počnite polako postavljati granice u odnosu s njime. Možete predložiti i bračnog terapeuta. Vjerujem da će vam biti teško jer će se suprug tome opirati ali važno je da ustrajete u tome, unatoč njegovim reakcijama (potencijalnim novim prijevarama). U konačnici, što vam se najgore može desiti, da vas opet prevari? Pa prošla ste već kroz to puno puta, teško je i bolno ali se može preživjeti, je tako? U konačnici, zapamtite, njegove prijevare i svi njegovi postupci i riječi govore o njemu, ne o vama. Hoćete li ostati u tom braku ili otići, odluka je koju ćete donijeti s vremenom. Možda će vas zanimati poslušati jedan podcast na ovu temu i naše arhive https://www.budidobrobudice.com/podcast/zivot-nakon-prevare-mozemo-li-prezivjeti-posljedice-bracne-nevjere. I ne zaboravite, vaše samopoštovanje koje će narasti zbog dosljednosti i brige prema samoj sebi vrijedi više od trenutne patnje koju ćete morati proživjeti da bi se izborili za sebe. Samo hrabro, i sretno!
Kada partner napusti narcisa, što može očekivati od takve osobe u budućnosti, suprug narcis je trenutno u istražnom zatvoru radi psihičkog nasilja, što kada izađe, slijedi li osveta ili će se povući?
Važno je naglasiti kako narcizam može biti osobina ličnosti, a ne nužno poremećaj ličnosti (narcizam je prisutan kod svih ljudi, u različitoj mjeri). Ako se pak radi o narcističnom poremećaju ličnosti, važno je istaknuti da su poremećaji ličnosti trajni obrasci doživljavanja i ponašanja koji uzrokuju problem u svim sferama (socijalna, partnerska, profesionalna). Postoje dvije vrste narcizma: grandiozni (oni koji se osjećaju superiorno, agresivni su i pokušavaju dominirati, arogantni su i moraju uvijek biti u pravu, lako se uvrijede i nisu spremni oprostiti drugima, nemaju empatije ni razumijevanja za druge, jako su zavidni) i ranjivi narcizam (imaju vrlo krhak osjećaj samopoštovanja, njihova je arogancija zapravo maska kojom se trude prikriti svoj sram zbog stalnog osjećaja nedostatnosti, izrazito su osjetljivi na odbacivanje i kritiku i lako se “zapale”). Dakle, iako obje vrste narcisa mogu biti netolerantni, svadljivi i okrutni, u slučaju grandioznog narcizma više pate ljudi u njihovoj okolini, u slučaju ranjivog narcizma jako pate i sami narcisi jer se bore sami sa sobom - sa svojom visokom samokritičnošću i potrebom da im drugi daju priznanje koje sami ne osjećaju iznutra. Iskreno mi je žao što je gospođa trpjela nasilje i što je sada u strahu. Kako će se suprug ponašati pri izlasku iz zatvora ne mogu nažalost znati, ali mogu uputiti gospođu da se obrati za pomoć na SOS telefon - liniju za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji, dostupne svaki dan od 0-24 sata na broju 01/ 46 55 222 i BESPLATNOM BROJU 0800 655 222 gdje će dobiti potrebnu podršku i savjet, a po potrebi i siguran smještaj. Najiskrenije se nadam da joj takav oblik zaštite neće biti potreban, ali dobro je imati takvu informaciju. Samo hrabro, i sretno!
Lijep pozdrav, ukratko ću vam objasniti svoju situaciju. Bio sam u vezi sa osobom koja je svog tadašnjeg dečka prevarila sa mnom i nakon 5 godina veze je prevarila mene s kolegom s posla i prekinuli smo. Nismo bili skupa godinu dana i nakon toga smo se opet povezali, ali nikako nisam mogao vratiti povjerenje u nju i nakon 6 mjeseci druženja smo prekinuli. Pet dana nakon prekida nazvala me da mi kaže da ima novog dečka, i to ponovno kolega s posla, ali sad drugi kolega. Nedavno sam preko prijatelja saznao da je nakon manje od godinu dana veze trudna, udaje se i gradi drvenu kuću s tom osobom. To sam spomenuo, jer dok smo bili u vezi ja sam htio raditi drvenu kuću za koju je ona rekla da ne želi živjeti u "šupi" i da bi trebali graditi betonsku kuću za život. Malo me cijela ta priča pogodila, ali nemam neki preveliki problem s time. Zanima me je li to narcisoidna osoba? Unaprijed hvala. Lp
Lijep pozdrav i vama. Žao mi je da ste svoje vrijeme, emocije i snove ulagali u odnos s osobom koja tako olako ulazi i izlazi iz odnosa. Njezini postupci govore o njezinoj emocionalnoj nezrelosti i vjerujem da vam život s njom ne bio sigurna luka koju si vjerujem priželjkujete. Ovdje ću vam staviti link https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-pogledati/tko-su-narcisi-i-kako-s-njima-zivjeti-isplati-li-se-ulagati-u-odnose-s-narcisima na kojem možete poslušati više o narcisima, tko su oni i isplati li se ulagati u odnose s njima. Svakako bih se na vašem mjestu usmjerila prema budućnosti – umjesto da razmišljate o njoj, razlozima koji se kriju iza njenih ponašanja (zašto s drugim gradi drvenu kuću koju nije htjela graditi s vama) radije se otvorite novim mogućnostima koje život stavlja pred vas. Nadam se stoga da vas negdje u skoroj budućnosti čeka neki lijep, iskren i siguran odnos s djevojkom koja će vas znati cijeniti i voljeti onako kako to zaslužujete. Samo strpljivo, i sretno!
Poštovana, prije godinu dana sam otišla od muža, s četverogodišnjim djetetom. U tih godinu dana svašta se između nas dogodilo. Otišla sam jer nisam bila sretna. Moj muž je stalno radio, dolazio kad je htio, odlazio. Često sam ga zbog toga napadala i htjela sam da budemo skupa, a ne biti vikend obitelj. Sve se nekako izgubilo. I taj vikend je prerastao u pozive, poruke s njegovim klijentima. Nakon što sam otišla, odmah je krenuo s rastavom i socijalnom, ali nakon 2-3 mj, sve je stalo. On je htio nazad. Kada sam ga otvoreno pitala, je li postojala treća osoba, rekao mi je ti si otišla i ostavila me, što je bilo nije niti važno. Mene to izjeda. Često sam tražila razgovore, gdje bi mi počeo pričati kako on želi da se ja mijenjam. Nigdje sebe nije spomenuo. Svaki njegov potez je imao opravdanje zašto je nešto napravio. Mi pokušavamo. Vikend obitelj smo, ali ti trenuci se znaju svesti opet na isto. Nerazumijevanje svog djeteta, i vrijednosti. Klasičan primjer, jako forsira ako mu je nešto po volji, da i mi idemo. Ako ima drugi plan, nije mu problem isključit nas. Nazove netko, potraži pomoć ili ne, otići će, iako je došao s nama negdje, i taj vikend je "naš". Ako mu ukažem na to, krene s vrijeđanjem. Ja imam zato i malo prijatelja, ja sam crnjak, ja sam otišla, ja sam bila loša domaćica, i za kraj, ja sam imala vezu s čovjekom iz druge države. Sad po najnovijem, kolegu. Idem osobno terapeutu, čak sam i za nas dva puta organizirala razgovore, ali on jednostavno, kao da ne dopire. Ako postoji briga s moje strane, on i kad pročita poruku na glas, čuje u svemu, da mu ja kažem kako je nesposoban. Biram riječi, i pokušavam. I to što pokušam, za njega nije dovoljno. U ovom raskolu, ja svoga muža ne prepoznajem. To nije on. Ili je, ali ja to nisam vidjela. Ne znam si pomoći, ne znam nama pomoći, a vidim da mi je stalo, ili se bojim napraviti rez. Svakako, nakon bilo čega među nama, ja ostajem uvijek anksiozna, i plačljiva. Hvala
Poštovana, jako mi je žao čuti da prolazite kroz ovu emocionalno zahtjevnu situaciju, vjerujem da vam je jako teško donijeti odluku s obzirom na to da kao majka želite napraviti najbolje za svoje dijete. S obzirom na ovo što ste mi ispričali, sasvim je razumljivo i normalno da ste anksiozni, plačljivi, nezadovoljni i zabrinuti. Svakako nastavite s osobnom terapijom – štogod na kraju odlučila stručna osoba pomoći će vam da prebrodite ove teške trenutke, da spoznate razloge zbog kojih ste ušli u odnos s vašim suprugom kao i one koji vas koče da napustite odnos za kojeg uviđate da nije dobar ni za vas, a ni za vaše dijete. I vi zaslužujete da vas netko voli, da mu vi i vaše dijete budete na prvom mjestu, a ne vikend obitelj koja se mora uklopiti u njegove osobne planove. Vrijeđanje, omalovažavanje, prebacivanje krivnje, nepoštivanje vaših potreba, sve su to ponašanja koja ne bi smjela imati svoje mjesto u zdravom braku. Naravno da nikome ne cvatu samo ruže, ali temelj zdravog odnosa mora biti postojan i u olujama – on je taj koji čuva odnos (a i ljude u njemu!) od brodoloma. Naravno da se svi nekada malo pogubimo, ali nažalost vidim da su ona vaša svakodnevica, a koja se opet ponavlja od kada ste odlučili ponovno pokušati. S obzirom na to da vam je stalo do njega i do toga da sačuvate svoju obitelj, pokušajte još jednom mirno i iskreno porazgovarati sa suprugom. Naglasite koliko vam je važno da se međusobno razumijete i podržavate i da želite naučiti razgovarati, bez da upadate u stalne konflikte. Probajte tada inzistirati da krenete na bračnu terapiju na kojoj ćete imati puno više od samo dva susreta – ona nisu dovoljna da krenete, a kamoli da riješite probleme koji se skupljaju godinama. Usporedite to s fitnessom, biste li očekivali od dva treninga da izgrade mišiće vašeg tijela? Sigurna sam da ne biste. Isto je i sa psihoterapijom. Ako ne bude pokazivao volju i trud za rad na vašem odnosu, možda ćete morati razmisliti i o mogućnosti trajne rastave. Koliko god vas to plašilo, važno je da u konačnici odaberete ono što je najbolje za vašu dobrobit i dobrobit vašeg djeteta. U svemu ovome probajte se otvoriti još nekome, potražite podršku prijatelja, teško je prolaziti sam kroz životne nedaće. Naime, iako kažete da ih imate malo sasvim je dovoljno da imate jednu blisku osobu kojoj vjerujete i koja može biti tu kada vam je potreban oslonac. Samo hrabro, i sretno!
Moj suprug je inzistirao na tome da živimo u zajedničkom domaćinstvu s njegovim roditeljima zato što mu je majka bila nepokretna i trebalo ju je služiti. U toj lošoj zajednici je bio i njegov otac, alkoholičar, dvadesetogodišnja sestra, nezaposlena i dvoje djece od sestre koja je boravila u Njemačkoj, ali se tamo nije dobro snašla pa nije redovito slala novac za svoju djecu tako da smo suprug i ja radili i sve ih uzdržavali te nam je bilo jako, jako financijski teško, a oni su svi bili nezahvalni te se ja danas ne mogu nikako riješiti ružnih događaja iz te zajedničke prošlosti i nema dana da se toga ne sjetim i da sebi ne prebacujem kako sam trebala drugačije postupiti, smoći snage i odvažno mužu staviti do znanja da mi ne moramo brinuti o obitelji njegova oca dok on cijelu mirovinu popije i popuši, nije čak do kraja mjeseca imao više za cigarete pa smo mu još morali i to kupovati. Kada sam se mužu obratila s prijedlogom da razgovara s ocem i zatraži mali iznos od mirovine za sudjelovanje u zajedničkim troškovima, muž mi je odmah odgovorio "a što bi da nema mirovine" tako da me totalno zablokirao takvim odgovorom. Tako da smo ih sve polako izdržavali i ispraćali iz starog derutnog kućerka, a kada smo napokon ostali sami moj muž se totalno odao alkoholizmu te je u jednom trenutku i priznao medicinskom osoblju da je alkoholičar. Ja stalno živim s mislima iz loše i ružne prošlosti premda sam se kao majka jako uspješno ostvarila jer sam četvero djece pored njega alkoholičara odgojila i bila im velika podrška da su svi završili fakultet i uspješni su građani ovog društva jer žive od svoga rada, uplaćuju velike doprinose u mirovinski i zdravstveni fond. Zaista se imam čime ponositi i razmišljati o njima, imam i troje unučadi, ali moje su misli svaki dan u toksičnoj prošlosti s muževom familijom. Je li to normalno i je li moguće sve to zaboraviti. Hvala na razumijevanju uz lijepi pozdrav!
Draga gospođo, hvala vam što ste podijelili s nama svoju priču. Iz vaših riječi čujem da ste prošli kroz vrlo teške životne situacije i da nosite teret prošlosti koji je ostavio dubok trag na vaše emocionalno stanje. Također, vidim i da ste izuzetno snažna, hrabra i sposobna osoba koja je uspjela podići četvero uspješne djece i pružiti im potrebnu stabilnost i podršku unatoč nezdravoj okolini u kojoj su odrastali. Normalno je da se osjećate nesretno, razočarano i ogorčeno – sigurna sam da niste tako zamišljali svoj život, nitko si to ne želi. No unatoč svim našim željama, snovima i planovima život nam se dogodi i mi često ne znamo što napraviti s tim. Onaj tko to nije prošao lako mu je pametovati, ali treba se naći u situaciji da bi se uvidjelo koliko je teško donijeti određene odluke, reći nešto (poput ovoga što ste napisali, da ste se trebali suprotstaviti suprugu). Naravno da ste trebali, ali niste. Zašto? Iz xy razloga od kojih je sigurna sam svaki opravdan. Jednostavno tada niste mogli. I nije pošteno prema vama da sebi zbog toga danas sudite, a još manje da vam sude drugi. Ima ona jedna divna pjesma od grupe Haustor koja kaže, „ja bih mogao da mogu, ja bih znao da znam“. Svi smo mi generali poslije bitke. Zato, prvi korak koji je pred vama jest oprostiti samoj sebi zbog nekih odluka koje ste donijeli – donijeli ste ih jer tada niste znali ni mogli bolje s obzirom na okolnosti. Nakon toga, počnite stavljati fokus na sadašnjost – sve ono što ste unatoč svojoj teškoj životnoj priči ostvarili– na svoju djecu i unuke. Uživajte u njihovim životima, provodite što više vremena s njima i budite ponosna i sretna što ih imate. Skinite također prašinu sa nekih svojih starih hobija, interesa ili strasti koje ste gajili kao mladi i posvetite svoje vrijeme onome u čemu uživate i što vas opušta. Što je s vašim prijateljicama? Postoji li netko u vašem životu s kime možete prošetati i popiti kavu? Ako ne postoji, razmislite o tome da se pridružite nekoj udruzi, klubu, posvetite volontiranju. Također, iako je nemoguće vratiti se i promijeniti prošlost, danas možete napokon početi postavljati granice i štititi svoje potrebe (sa suprugom i drugima). Razmislite da u tom procesu potražite podršku psihologa ili psihoterapeuta – oni su osobe koje će vam pomoći da procesuirate traume iz prošlosti i naučite tehnike za smanjenje anksioznosti i stresa. Možete se i samostalno posvetiti izučavanju tehnike mindfulnessa koja će vas naučiti meditaciji i življenju u trenutku te će vam pomoći da se bolje nosite sa negativnim strujama misli o prošlosti. Budite nježni prema sebi i dajte si vremena koje vam je potrebno za oporavak. Samo blago, strpljivo i hrabro. Sretno!
Pozdrav, mene zanima ako dijete ima 5 godina i u svemu joj se udovoljava samo da ne plače jer na bilo koje „ne”, odgovori je l' ti mene ne voliš kad mi kažeš „ne“ ili ako joj kažem da nešto ne valja ako nešto loše napravi isto tako. Želim to popraviti da dijete počne slušati, a ne plakati na sve što joj ne paše, je li kasno to postići i na koji način. Hvala.
Pozdrav, odgoj djece je veoma izazovan, posebno onda kada pokušavamo uspostaviti granice i pravila. Na svu sreću, nikada nije kasno za promjenu, a posebice nije onda kada dijete ima 5 godina – puno je još godina razvoja pred njom (i vama) i imate vrijeme ovog svijeta da joj pomognete usvojiti neke nove i zdravije obrasce ponašanja. Najbitnije za uspjeh je vaše strpljenje i dosljednost. Iako se stalno bore protiv pravila, djeca imaju prirođenu potrebu za redom i granicama kako bi se osjećala sigurno. Objasnite joj zašto su pravila važna (ona sve nas štite i čuvaju) i trudite se svi biti dosljedni u njihovoj provedbi. S obzirom na dob djevojčice, bilo bi odlično kada biste i nju uključili u izradu postera s pravilima vaše obitelji. Na taj ćete način potaknuti i njenu motivaciju, osjećaj odgovornosti ali i dati joj na važnosti. Općenito, kada god je to moguće, uključite ju u proces donošenja odluka – ponudite joj nekoliko vama prihvatljivih opcija. Kada postupa prema pravilima nagradite ju pohvalom, baš kao i onda kada je učinila i malen pozitivan pomak prema željenom. Možete i skupljati smajliće na nekom posteru kroz tjedan pa na kraju tjedna može izabrati nagradu (pola sata više igranja u parku ili slično, nikako materijalne nagrade). I nikako, ali baš nikako se nemojte samo usmjeravati na situacije kada je prekršila pravila i tada ju kuditi – to je jedan od najvećih ubojica motivacije. Kada dijete izražava nezadovoljstvo pravilom, pokušajte pokazati razumijevanje npr. "čujem da ne želiš sada na spavanje, ali moraš ići jer ćeš sutra ujutro biti umorna za vrtić." Time pokazujete da poštujete njene želje, ali i da postoje pravila koja ju štite od istih (a koje mogu biti dugoročno štetne za nju). Veoma je moguće da će dolaziti do tantruma (ispada bijesa). Recept? Izdržite. Ostanite smireni i čekajte da oluja prođe. Nakon toga ćete iskomunicirati što se dogodilo, pitati ju kako se osjećala, te joj pomoći da razumije zašto ste nešto morali odbiti. I ne zaboravite, djeca manje uče kroz riječi, a više kroz djela – vi ste njihov model. Pazite stoga da se i sami ponašate na način koji od nje tražite. Pokažite joj kako rješavate frustracije i konflikte na smiren i razuman način. Samo strpljivo, uporno, i sretno!
Moj sin ima 32 g., otac ga nije priznao i nisu izgradili odnos, otac je dolazio i financijski pomagao. Sada sin meni zamjera zašto sam ga rodila kad nisam imala uvjete. Niskog je samopouzdanja, nije završio započeta tri fakulteta, nešto je radio, sada ne radi, sve je loše, nema smisla za njega, kaže da će se ubiti, jako pati, bio je 8 dana u Jankomiru.
Žao mi je čuti kroz što vaš sin prolazi, a i vi s njim. Situacija koju opisujete je veoma teška i zahtjeva pažljivo i suosjećajno postupanje. Važno je znati da niste sami i da postoje stručnjaci koji vam mogu pomoći. Je li mu ovo bila prva hospitalizacija? Što su vam rekli liječnici o njegovom stanju? Jesu li ga uključili u redovitu psihoterapiju i farmakoterapiju? Ako nisu, pokušajte potaknuti sina da se počne redovito viđati sa psihologom i/ili psihijatrom. Savjetujem da se za pomoć obratite i psiholozima iz Udruge plavi telefon koju možete dobiti na broj 01 4833 888., radno vrijeme linije pomoći je ponedjeljak-petak, 09:00-20:00. Svi programi i projekti Udruge su u potpunosti besplatni. Ako pak smatrate da je vaš sin u neposrednoj opasnosti od samoubojstva, ne oklijevajte kontaktirati hitnu službu koja će ga zaštiti od njega samog. Ako uspijete privoljeti sina, bilo bi odlično kada biste i zajedno krenuli na obiteljsku terapiju gdje bi se napokon razjasnila prošlost, a što je dugoročno možda još važnije, poboljšala vaša komunikacija i izgradila međusobna podrška. Ima li on kakve prijatelje? Ako ima zamolite ih za pomoć, neka ga povremeno nazovu i izvedu u šetnju i druženje da se odmakne od svojih negativnih misli. Možda bi pristao na volontiranje ili priključivanje kakvoj neprofitnoj udruzi ili crkvi ukoliko ste religiozni? Često ljudi koji izgube smisao u svom životu ga ponovno pronađu upravo kroz pomaganje drugima. Svakako, molim vas, nemojte zaboraviti brinuti se i o vlastitom emocionalnom i fizičkom zdravlju. Potražite podršku prijatelja ili obitelji, šetajte, molite, meditirajte, spavajte dovoljno i trudite se nastaviti živjeti što je zdravije moguće. Možda ne bi bilo loše da i vi sami razmislite o stručnoj pomoći kako biste usvojili korisne strategije upravljanja negativnim mislima i emocijama s kojima se vjerujem svakodnevno borite. Nikako nemojte gubiti nadu, iz depresije se može izaći. Vjerujem da će vam biti korisno pogledati jedan video na temu u našoj arhivi https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-pogledati/tuga-ili-depresija-kako-razlikovati-ta-dva-snazna-osjecaja-i-kako-si-pomoci kao i pročitati knjige Pobijedite depresiju od Dragice Barbarić i Depra od Aleksandra Stankovića. Samo hrabro, i sretno!
Kako otići iz braka u kojem te muž vrijeđa i omalovažava. Ja sam borac i nakon 25 godina braka ne znam bi li se snašla u životu bez njega, djeca su odrasla, ali morala bih prodati imovinu. Kada razgovaram s njim, želimo nekako spasiti brak…
Draga moja, jako mi je žao što se nalazite u ovoj teškoj situaciji. Vjerujem da vam nakon 25 godina braka odluka o razvodu može biti zastrašujuća, pogotovo ako se osjećate nesigurno i zabrinuto zbog financijske stabilnosti. S obzirom na to da ste rekli da ste borac, sigurna sam da biste se snašli u životu i bez njega. Bi li vam bilo lako? Ne bi. Je li vam sada lako? Nimalo. Vjerujem i puno teže. Što bi onda bilo bolje odlučiti za vašu dobrobit? Do tog odgovora doći ćete sami, a ja ću vam u tome pokušati pomoći.
S obzirom na to da ste mi napisali da želite spasiti brak, prvi korak je iskren i miran razgovor sa suprugom i dogovor oko kretanja u proces bračne terapije (tu ulazi i kontakt sa psihoterapeutom). Moguće je da ćete uz pomoć stručnjaka uspjeti zaliječiti rane, otpetljati zapetljano, razriješiti nerazriješeno, oprostiti, pronaći nove i zdravije načine bivanja zajedno. Ako ne uspijete u tome, terapija vam svejedno može biti pomoć i podrška u što zrelijem izlasku iz odnosa i podučiti vas kako se zdravo nositi s promjenom i svim zastrašujućim što ona nosi.
S obzirom na vaše strahove vezane uz financije, ne bi bilo loše posavjetovati se s nekim tko je stručan u tom području, baš kao i s odvjetnikom koji ima iskustva s bračnim i obiteljskim pravom, a koji će vas znati uputiti u vaša prava u slučaju razvoda.
Svakako je najvažnije da se od sada pa nadalje najviše usmjeravate na sebe i svoju dobrobit (psihičku i fizičku) – da osvijestite kako se osjećate i što želite od supruga i braka, te da ne pristajete na manje. Počnite već sada postavljati granice u odnosu s njime i otvorenije izražavati svoje potrebe, i ne odustajati od njih. Potražite podršku prijatelja i obitelji, posvetite svoje slobodno vrijeme onome što vas ispunjava i opušta (imate li nekakav hobi?), postanite aktivniji u zajednici (u nekoj udruzi, crkvi ili kakvom drugom obliku) i radite na tome da budete dobro vi sami. Dajte si vremena za donijeti ovu odluku i nemojte pristajati na pritiske ni s čijih strana – ovaj život je samo vaš i „račun za njega“ platit ćete jednog dana sami, baš kao i svi mi. Samo nježno prema sebi, hrabro i sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.