Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Poštovanje, imam 3 djece, curicu od skoro 4 god, curicu od godinu i pol i dečkića od 6 mjeseci. Njih dvije curice, dok su bile manje, više su se igrale i družile. Nije bilo nekih tučnjava, ali kad su malo porasle s njima je postalo teško vladati. Ja pokušavam sve objasniti na lijep i smiren način, ali starija kćer neće da sluša. Posluša tek nakon toga kad više neman načina da joj govorim. Stalno govori da ona želi tući seku i da je seka zločesta. Je li ljubomorna? Mlađa curica ju ponekad stvarno izaziva i onda se potuku, guraju, viču. Stvarno nije moguće sa njima vladati. Recite mi što da učinim? Teško mi je. Čini mi se da sam sina radi njih dvije zapostavila misleći da je mali i da ne razumije ... Ja bi voljela da se njih dvije slažu, igraju skupa, brane jedna drugu i ljube... Zašto se to događa? Osjeća li se starija odbačeno jer njezin tata ima više pažnje za mlađu sestru i sve joj dopušta, ljubi, grli, dok nju manje? Ja ih ljubim, grlim, volim svo troje jednako... Recite mi gdje sam falila i mogu li stariju kćer ikako okrenuti na bolje ili je kasno?
Draga mama, vi prolazite kroz nešto sasvim normalno, a to se zove roditeljstvo. Onaj, teži i manje ljepši, dio roditeljstva o kojem se još uvijek premalo otvoreno priča. Imati jedno dijete zna biti teško, a imati troje djece je triput teže. Također, između vaše dječice malena je razlika, a svo troje su dobi koja nosi svoje posebne zahtjeve. Dakle, djeca između 18 mjeseci i 4 godine mogu biti veoma zahtjevna za roditelje zbog svoje nedovoljne emocionalne zrelosti kao i nedovoljno razvijene vještine (emocionalnog) izražavanja. Zbog toga su česti tantrumi, izljevi bijesa, ljubomore i frustracije, a s kojima se djeca ne znaju nositi. Dvoje od troje djece vam se nalazi upravo u tom razdoblju. Nadalje, vaša 4 godišnjakinja je vjerojatno ljubomorna na 1.5 godišnjakinju jer joj je svojim dolaskom oduzela dio roditeljske pažnje, koji je do tada bio samo njen. I koliko god ju vi smatrali velikom, ona je zapravo još uvijek mala. Na sve to, pred 6 mjeseci dobili ste novog anđela koji je ponovno uzeo mjesto starijoj, a dotadašnja “ljubimica” je po prvi puta pala u drugi plan. Nije čudno da djeca u takvim situacijama idu u regresiju (ponašaju se nezrelije negoli što su bila). Nakon što sam sve to rekla, želim još dodati da je svakako jako bitno da vi roditelji ne potičete dodatno te teškoće različitim ponašanjem prema djeci. Važno je da u jednakoj količini iskazujete nježnost i ljubav prema svoj djeci te da ne “preferirate” niti jednog iako vam je možda neko dijete karakterno “bliže” i “simpatičnije” od ostalih. Naravno da to nije lako ali je važno je truditi se to činiti. Svakako, ako osjećate da se ne možete nositi sa situacijom, moj vam je najtopliji savjet da potražite pomoć psihologa koji će vam pomoći konkretnim savjetima u konkretnim situacijama kao i da promijenite neke krive obrasce ponašanja koje imate prema djeci, a koje sigurno imate jer nema roditelja koji ne griješi. Nigdje niste zakasnili mama. Sretno!
Pozdrav, kako da uspijem odgoditi tj. istrpiti trenutak žudnje za slatkim za dugoročno dobro? Ne mogu odoljeti slatkom. Kao da me hipnotizira.
Još u trbuhu beba ima razvijeno osjetilo okusa, a najviše joj se sviđa sladak okus. U toj želji prema slatkom niste, dakle, nimalo usamljena. Nakon što sam pokušala normalizirati vaš poriv, pokušati ću vam savjetovati kako si pomoći. Za početak, smanjite slatko u svom domu. Prilika čini lopova. Obzirom da to neće biti dovoljno jer ne možete uvijek bježati od slatkog, krenite sa osvještavanjem trenutka u kojem posežete za slatkim, možete i voditi evidenciju/zapis. Koje su to situacije, kako se osjećate u tom trenutku i koje misli vam prolaze kroz glavu. Uvidjeti ćete neke svoje obrasce ponašanja tj. tipične situacije i osjećaje koji vas guraju da potražite slatko kao i osvijestiti misli kojima si opravdavate u tom trenutku čin jedenja slatkog. Pokušajte nakon toga svaki puta malo dulje čekati na “zadovoljštinu” (i prisjećajte se razloga zbog kojih to činite) – uvidjeti ćete da ako odmah ne utažite potrebu, ona će se smanjiti. Također, pokušajte osvijestiti možete li tu potrebu zadovoljiti nečim drugim: možda voćka, zagrljaj s nekim ukućanom, draga muzika, tjelovježba ili nešto drugo. Potreba za slatkim često bude potreba za “dobrim” neurotransmiterima. I za kraj, dozvolite si svaki dan pojesti malo slatkog – ukoliko nemate bolest koji vam to brani, to nije opasno, a prevenira nezadovoljenu žudnju koja u nama izaziva još više potrebe za slatkim. Ono što je važno jest da taj komadić slatkog pojedete potpuno svjesno (mirišite, dirajte, ližite, zagrizite, žvačite i progutajte polako komadić čokolade). Veća svjesnost utažiti će intenzivnije vašu potrebu i smanjiti količine koje unosite. Načini dakle postoje, na vama je sada staviti ih u praksu. Sretno!
U životu mi ništa nije išlo, djeca bez škole, ja u ženskom poslu okružena zlim ljudima. Sve više me to ubija psihički.. kako postići mir?
Nikad nije kasno za napraviti nešto dobro, za prihvatiti nešto što ne možemo promijeniti ili za pokušati pogledati stvari iz drugog kuta. “Ništa mi u životu nije išlo” nepoštena je i pretjerano generalizirana rečenica koja u jednom dahu negativizira cijeli vaš život. Nabrajate dalje ostale loše stvari u vašem životu: vaša djeca nemaju škole i radite u negativnoj poslovnoj okolini. Iz ovih se par rečenica može zaključiti da radite jednu pogrešku u mišljenju koju zovemo “mentalni filter” (obraćanje pozornosti na negativne detalje umjesto sagledavanja cijele slike). S takvim načinom razmišljanja nije lako postići mir. Moj vam je najtopliji savjet da pokušate pogledati svoj život iz nekog novog, drugačijeg kuta. Npr. postoje ljudi koji nisu školovani, a veoma su uspješni ili sretni ljudi, možda su među njima i vaša djeca? Nadalje, što se tiče vašeg poslovnog okruženja, sigurna sam da ste imali posla sa zlim ljudima, ali vjerujem i da među vašim kolegama postoje i dobri ljudi, koliko često razgovarate s njima kada ste na poslu? Družite li se i izvan posla? Možda je pravo vrijeme za pozvati na kavu onu dragu kolegicu. Ponekad promjena perspektive nije dovoljna pa moramo nešto promijeniti. Npr. ukoliko ste zaista iznimno nesretni na poslu, možda je vrijeme za razmisliti o promjeni posla. Znate li raditi nešto drugo? Možda možete pohađati neki tečaj pa promijeniti branšu? Što se pak tiče vaše djece, ukoliko vidite da nisu sretni, najviše što možete učiniti je pokušati im ponuditi svoju pomoć, a onda ih pustiti da donesu svoje odluke. Naime, neke stvari u životu moramo jednostavno prihvatiti koliko god se s njima ne slažemo i “otpustiti” ih da idu dalje svojim putem. Vjerujem da ćete na ovaj način vremenom uspjeti pronaći svoj željeni mir. Sretno!
U vezi sam s partnerom 9 godina. Čitavo to vrijeme imala sam osjećaj da je ta veza sve ono što bi jedna veza trebala biti... puna podrške, ljubavi i razumijevanja. Prije 6 mjeseci otkrila sam da me partner prevario i potpuno se u tome periodu promijenio. Počeo se ponašati kao narcisoidni manipulator i patološki lažljivac. Ispričao se na svemu i želi sve popraviti između nas. Problem je što sam ja potpuno izgubila povjerenje u njega i ne vjerujem mu. Mislim da će se prvom prilikom ista stvar ponoviti. Također, razmišljajući unazad, čini mi se da je već imao taj obrazac ponašanja, kojega sam ja ignorirala pripisujući to prevelikoj obostranoj zaposlenosti i sl. Nemam osjećaj da mu je potpuno jasno koliko me zapravo povrijedio i čini mi se da preko toga želi olako prijeći. Problem je što ga ja još uvijek volim, ali ne vidim način kako prijeći preko tako teške stvari kao što je izdaja, od strane osobe u koju si imao potpuno povjerenje.
Svakome se desi barem jedna velika izdaja u životu - bilo u ljubavi, u obitelji, u prijateljstvu ili na poslu. I svaka od njih boli. Neki ljudi odluče raskinuti odnos i otići, vi ste odlučila ostati unatoč prijevari i povjerenju kojeg ste u partnera izgubila. Kao što je netko lijepo rekao, povjerenje je kao ogledalo – možeš ga popraviti ako se razbije ali ćeš uvijek vidjeti pukotine u odsjaju. To ne znači nužno da je odnos osuđen na propast, ali znači da proces oporavka povjerenja nije lagan. Ono što je ključno, a što kod vas u ovom trenutku ne čujem, je spremnost osobe koje je prevarila na ulaganje velikog truda kako bi se povjerenje s druge strane ponovno izgradilo. Nažalost, ako se osoba koja je prevarila ponaša kao da nije napravila ništa strašno, obnova povjerenja je, potpuno opravdano i razumljivo, jako teška, ako ne i nemoguća. Ono što bih vam savjetovala je da još jednom jako iskreno otvorite ovu temu sa svojim partnerom, podijelite s njim kako se osjećate - da mu kažete što očekujete od njega i što vam je potrebno od njega kako biste vremenom uspjela vratiti povjerenje. Ako ne budete vidjela suradljivost sa njegove strane, otvorenost prema vašim potrebama i spremnost da se iskreno potrudi oko spašavanja veze, možda ne bi bilo loše razmisliti je li to i dalje osoba s kojom želite provesti svoj život. Na ovu temu snimili smo prošle godine i podcast Možemo li preživjeti bračne prevare pa bacite uho kada stignete, možda vam bude od pomoći.
Pozdrav, imam dijete od skoro 3 godine i bebu od mjesec dana, starije dijete je bilo dosta zapostavljeno od mene tokom babinja. I prije nego sam rodila stariji me je kod svakog tantruma tukao bez obzira što sam rekla da se to ne radi da nikog ne smije tući. Mi ga ne tučemo zato mi je frustrirajuće da mene intenzivno tuče bez obzira tko ga je razljutio. U fazi je da sve što kažem da ne smije on napravi. Mi mu kažemo granicu npr. Ne smije se tući ako budeš tukao pospremamo autiće. Ali to je po mom kažnjavanje pa ne znam kako da on poštuje granice bez nekih negativnih posljedica za njega. Prema bebi je većinu vremena super ljubi ju, mazi, ponekad poludi pa baci igračku na njega. Mene sad odbija u smislu kad se udari ne želi da ga zagrlim, utješim, ne želi ni da ga gledam. Ne znam što to znači ali se zbog toga osjećam jadno. Prije sam bila uvijek prva kad si je nešto napravio sad mi kaže da me ne želi da nek idem k bebi. Što da radim? Kako da poboljšam odnos? Da li da ga pustim pa kad bude spreman bude došao sam ili da inzistiram i naglašavam da sam tu za njega? Ja sam inače ona koja najviše brani (mobitel,Tv,slatko) jel se zato udaljava od mene? Ujedno podršku od bliže okoline nemam. Bake i djede rade sve što molim da ne rade, suprug im drži stranu jer kao bake i djede moraju sve dati unucima. Meni je to nepoštivanje mojih želja i uplitanje u odgoj. Molim Vas dajte mi konkretne primjere kako to sve riješiti. Hvala
Draga mama, biti dobar roditelj jedan je od najtežih zadataka. A dobar roditelj je onaj koji se, kao vi, pita je li dovoljno dobar roditelj. Nažalost, nekada nemamo potporu okoline pa je odgoj otežan jer dijete dobiva dvosmislene poruke. No, tu ću vas utješiti pa reći da dijete ionako razvija poseban odnos sa svakom osobom te u konačnici nije toliko bitno kako se baka i djed odnose prema njemu – vaš sin zna da je to njihov odnos i na taj način prema njima i postupa. Baš kao što ima poseban odnos i sa vama. Ono što čujem je da se vaše dijete zaista teško nosi sa negativnim osjećajima ali i da vi dosta osobno reagirate na te njegove teškoće. Ne zaboravite, vi ste odrasla osoba i veoma je bitno da vašeg sina podučite regulirati svoje emocije. Prvi korak u tom smislu je da osvijestite vlastite negativne emocije i privremeno ih ostavite ih po strani. Pokušajte zadržati mir i sjetiti se svaki put da ispad bijesa nije napad na vas niti je zbog vas te se fokusirajte na dijete i razumijevanje njegovih emocija. Uvažavanje djetetovih osjećaja izuzetno je važno i ono ne znači da ste ,,popustljiva“. Dozvolite mu da se umiri svojim tempom a u međuvremenu se trudite spriječiti ozljeđivanje držeći ga nježno ali čvrsto. Kada tantrum prođe, zagrlite ga i utješite. Sve što mu treba je vaša stabilna podrška i potpora. Nakon nekog vremena možete popričati s djetetom i dogovoriti se što sljedeći put možete zajedno učiniti da mu bude lakše. Možete zajedno s njime početi vježbati mindfulness uz pomoć krasnih knjižica koje su danas dostupne poput „diši kao medo“. I zapamtite, sva djeca imaju poteškoće sa regulacijom osjećaja i tantrumi nisu samo definicija u psihološkim udžbenicima, oni dio su normalnog emocionalnog odrastanja. Baš kao i prihvaćanje dolaska na svijet brata ili sestre. Obzirom da u obitelji nemate podršku koju trebate, probajte ju potražiti od prijateljica, nabavite knjige psihologa Jesper Juul-a i zašto ne, stupite u kontakt sa psihologom kako biste povremeno mogli dobiti stručnu podršku koja vam je potrebna. Sretno mama!
Već 18 god. Živim u nesretnom braku. Suprug me konstantno vrijeđa, omalovažava. Imamo 2 djece i zbog njih sve trpim, ali do kada?
Iskreno mi je žao pročitati ove vaše retke. Moj odgovor na vaše pitanje je: do prije 18 godina. Već 18 godina previše trpite odnos u kojem, budimo iskreni, doživljavate nasilje. Zapitajte se zašto uistinu trpite i koliko takav odnos u obitelji čini dobro vašoj djeci. Vjerujem da pravi odgovor znate... Nakon toliko godina vjerujem da je teško otići ali, ako ikako možete, pitajte pomoć bližnjih, i ozbiljno razmislite o mogućnosti potrage za novim životom kojeg vi vaša djeca zaslužujete. Samo hrabro i sretno!
Sin 17 god. Nikako da se nauči doći na vrijeme doma. Dogovor je u 23:00 on dođe u 5:00. Kako da se postavim? Zabrinuta mama.
Draga mama, po naški, čini se da je vaš sin „debelo u pubertetu“, točnije u adolescenciji. To su te godine, a vaš sin jedan je od onih koji prolaze intenzivno kroz njega. To je period koji služi odvajanju od roditelja i izgradnji vlastite ličnosti a obzirom da često postoji raskorak između tjelesnog, intelektualnog i socijalnog sazrijevanja to dodatno dovodi do osjećaja zbunjenosti, nesigurnosti i nelagode. Kao majka, vjerujem da ste zabrinuti za to što se događa. Moje pitanje za vas je: Koliko ste mu inače postavljali granice kroz život, je li ovo sada nagla promjena ili se uvijek ponašao onako kako njemu paše? Ukoliko mu se oduvijek previše popuštalo, u ovoj će vam fazi biti teže početi postavljati granice. A to je zapravo ključno. Naime, dva su istovremena procesa u odgoju: izgradnja i njegovanje odnosa i postavljanje granica sa ciljem poučavanja samoregulacije ponašanja u odrasloj dobi. Kako god bilo, ono što je bitno sada napraviti je pokušati s njime puno puno razgovarati, poticati u njemu osjećaj odgovornosti, nikako ga kritizirati već pokušati potaknuti u njemu empatiju za vaše osjećaje straha kada vam se ne javi toliko puno sati, a istovremeno mu pružiti razumijevanje za njegove osjećaje i potrebu da bude samostalan, da se druži s prijateljima i da gradi odnose izvan obitelji. Svakako upoznajte društvo u kojem se kreće (pozovite ih i kući, organizirajte druženje!), nije loše biti u kontaktu s roditeljima njegovih prijatelja - biti će sve lakše kada znate gdje je i sa kim u društvu. Samo strpljivo, smireno i ustrajno – s puno podrške, ali i sa nježnim i ustrajnim postavljanjem granica. Ukoliko ih ponovno pređe, pomozite mu da sam odredi korektivnu kaznu tj način na koji može popraviti učinjeno, tako potičete i rast osjećaja odgovornosti i zrelosti. Znam da nije lako kao što piše, ali je moguće, vremenom će to sve doći na svoje. Sretno mama!
Pozdrav, nalazim se u jednoj situaciji koju i nisam i jesam očekivala ali nisam bila spremna na nju, a ona se sada dogodila i ja ne znam kako da se osjećam i kako da presiječem sve. Sa dečkom se dopisujem oko godinu dana, iako ne živimo u istoj državi par puta smo se vidjeli. U početku je sve bilo dobro, on se ponašao super, zainteresirano jako, govorio da mu je stalo, puno više je bio za sve od mene (barem tako mislim) da želi da probamo odnos dignuti na neku višu stepenicu, više se viđati...Taj razgovor da želimo odnos podignuti na višu razinu i da nam je oboma stalo smo vodili prije mjesec dana. Da ne spominjem da nam je svakodnevna komunikacija bila super, jako puno komplimenta sa njegove strane, sve su riječi vodile ka tome da mu je stalo do nas, do odnosa, do mene. A onda se dogodilo prije 7 dana da mi je rekao kako nije više siguran dali smo jedno za drugo, jer si po njemu karakterno ne pašemo, što sada nije problem, ali da bi u nekoj budućoj vezi ili budućnosti mogao biti. Također je rekao da mu je teško da se više ne čujemo i da ne može samo tako sve prekinuti, ali da nije siguran u išta između nas. Još razmijenimo neku poruku tokom dana tek toliko, ali nit je više kao dosadašnje dopisivanje, zahladilo se totalno i sa moje strane isto u komunikaciji. Jako sam zbunjena oko cijele situacije. Voljela bih dobiti savjet kako da to pustim i ne zamaram se time i kako maknuti strah da se to opet u budućnosti neće ponoviti?
Kako ste mi opisali situaciju, prvo pitanje koje mi je prošlo kroz glavu je: Je li upoznao neku novu djevojku? Naime, toliko nagao i zbunjujuć preokret od danas do sutra nije objašnjiv samo onime što se dogodilo u vašem odnosu. To bi značilo da ili ste vi „slijepa“ tj da niste svjesna što se u vašem odnosu događalo ovih godinu dana ili da on nije iskreno komunicirao s vama svo ovo vrijeme. Naime, ukoliko nije od vas tražio da se mijenjate i žalio se da mu ne pašete karakterno, a vi ste se npr. svaki put oglušila i nastavila po svom unatoč svađama (što nije vaš slučaj) mislim da je veoma moguće da je u njegov život ušetala nova osoba koja mu se svidjela, a koja mu je za razliku od vas „na dohvat ruke“. Osim tog razloga jedini koji mi još pada na pamet je da se umorio od odnosa na daljinu i da želi prekinuti kako bi dobio prostor za odnos „uživo“ kada opet nekog upozna. Svakako bi bilo dobro da otvoreno iskomunicirate s njim svoju zbunjenost, da ga pitate koji je pravi razlog (ne znajući naravno hoće li biti s vama iskren!) i da koji god odgovor od njega dobijete nastavite hrabro dalje svojim putem. Bol zbog gubitka će proći, a vi ćete imati priliku izgraditi novi odnos s nekime tko vas zaslužuje (više od njega). Što se tiče straha od ponavljanja situacije, to vam je isto kao s prijevarom – možete dopustiti neugodnom iskustvu da vas obilježi, a možete i proći kroz bol i ne izgubiti nadu da i na vas čekaju ljubav i sreća, jer čekaju...samo ćete očito morati biti još malo strpljivi. Samo hrabro, i sretno!
Imam dječaka od uskoro 4 godine. Ima faze kad smo vani da neće hodati nego čučne, a nekad je znao i leći nasred poda. I kad smo na kavi stalno se dere i plače jer mu ne damo mobitel, a želi gledati crtić. Moje pitanje je kako se postaviti?
Draga mama, ovo što ste mi opisala zvuči kao tantrumi. Tantrum podrazumijeva emocionalni izljev koji može biti odraz njegove frustracije zbog nesposobnosti da postigne ono što želi ili se može desiti onda kada dijete osjeća da nema kontrolu i bude preplavljeno osjećajima, bili oni ružni ili lijepi. Tantrumi se najčešće javljaju od 2. do 4. ili 5. godine života djeteta zbog nerazvijene emocionalne samoregulacije u toj dobi. Kada do tantruma dođe ono što biste trebala učiniti je osvijestiti vlastite emocije i privremeno ih ostaviti ih po strani. Pokušajte zadržati mir i sjetiti se da ispad bijesa nije napad na vas te se fokusirajte na dijete i razumijevanje njegovih emocija. Čučnite na djetetovu razinu i pokušajte prepoznati ono što osjeća na ovakav način: npr. ,,Jako to želiš. Vidim da si ljut. Ne mogu ti dozvoliti da sada gledaš crtić jer si danas bio previše pred ekranom. Sutra ćeš opet moći gledati, sada ćemo raditi nešto drugo“ i ponudite par opcija. Uvažavanje djetetovih osjećaja izuzetno je važno i ono ne znači da ste ,,popustljiva“. Dozvolite mu da se umiri svojim tempom a u međuvremenu se trudite spriječiti (samo)ozljeđivanje držeći ga nježno ali čvrsto. Kada tantrum prođe, zagrlite ga i utješite. Sve što mu treba je vaša stabilna podrška i potpora. Nakon nekog vremena možete popričati s djetetom i dogovoriti se što sljedeći put možete zajedno učiniti da mu bude lakše. Možete zajedno s njime početi vježbati mindfulness uz pomoć krasnih knjižica koje su danas dostupne poput „diši kao medo“. Svakako imajte na umu da se neki tantrumi mogu i prevenirati - npr. većini djece je dosadno na kavi u kafiću ukoliko se netko od prisutnih ne igra s njima stoga, ukoliko želite popiti kavu na miru, probajte izabrati lokacije gdje ima druge djece i mogućnost za igru u blizini. Samo strpljivo, i to će proći. Sretno!
Kako preživjeti tugu i bol nakon smrti supruga nakon 34 godine zajedničkog života?
Primite moju najiskreniju sućut zbog vašeg gubitka. Ponekad nedostaje samo jedna osoba, a čini se da je cijeli svijet opustošen. Uvijek kažem kako je „lakše otići prvi“, oni koji ostaju spoznaju istinsku bol ljubavi. Znam da za vašu patnju u ovom trenutku nema utjehe, ali se nadam da će vam ove moje riječi biti bar malo od pomoći kako bi vremenom vaša bol oslabila, a sjećanja na supruga poprimila toplije boje. Postoje određeni zadaci tugovanja koje svi moramo odraditi, pa tako i vi, kako bi prihvatili gubitak supruga:
- prihvatiti stvarnost gubitka,
- proraditi (proživjeti) bol zbog gubitka (proći kroz tugu i ostale emocije te kroz ostale reakcije na gubitak),
- prilagoditi se životu u kojem više nema osobe koja je umrla, vašeg supruga,
- emocionalno smjestiti tu osobu "na različito mjesto" u odnosu na to gdje joj je bilo mjesto u našem životu dok je bila živa) i nastaviti život.
Ono što je najbitnije jest dozvoliti sebi da prođete kroz različite faze i emocije. Tek tada biti će vam moguće dati širi, dublji smisao, gubitku vašeg supruga – npr. osjećaj da možete tražiti podršku i da ne morate sve sama; spoznaja da u svojoj okolini imate ljudi koji su spremni pružiti vam podršku u teškim trenucima; osjećaj zbližavanja s drugom bliskom osobom (npr. s djecom ili braćom i sestrama), osjećaj ponosa jer ste ga njegovali u bolesti i uspjeli mu dane učiniti podnošljivima, vjera u Boga ili nešto drugo što sam sigurna da ćete vremenom u sebi osvijestiti. Pazite na sebe, sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Nadamo se da će vam odgovori pomoći kako bi prebrodili sve poteškoće, pronašli optimizam i uspješno gradili put prema boljem unutarnjem osjećaju.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.