• Ograničite vrijeme koje provodite informirajući se o događajima i držite se tog rasporeda
• Prihvatite sve emocije koje proživljavate bez prosuđivanja
• Slušajte druge, pomozite djeci shvatiti što se događa i aktivirajte se kada i gdje možete

U trenutku kad smo napokon mogli vidjeti kako se naše brige i strahovi koje smo proživljavali protekle dvije godine korona krize polako privode kraju i život se mnogima počeo vraćati u „staro normalno“, svijet je zahvatila još jedna kriza. Rat u Ukrajini zatekao je mnoge već emocionalno iscrpljenima i često nespremnima da se suoče s još jednom krizom.

Gledanje prizora patnje nedužnih ljudi u gotovo cijelom svijetu izazvalo je suosjećanje s narodom Ukrajine, a mnogima u Hrvatskoj i probudilo prizore rata koji se dogodio na našem tlu, dodatno nas traumatizirajući. Uz sve to i nanovo probuđena prijetnja nuklearnog rata u mnogima je potaknula osjećaje bespomoćnosti i straha od kojeg se doimalo da jednostavno ne možemo pobjeći. Na sreću, kao što je to i slučaj često u životu, vrlo rijetko smo zaista bespomoćni i pušteni na milost i nemilost životnih okolnosti na koje nemamo utjecaja. Čak i u trenucima najvećih životnih katastrofa osobe koje su uspjele pridobiti kontrolu nad svojim mislima često su uspjele promijeniti svoje ponašanje i osjećaje i iz tih strašnih životnih okolnosti izaći jači, ili barem bili spremniji, pomoći sebi i svojim bližnjima da se nose lakše s teškom vremenima. 

Kako izgraditi psihološku otpornost?

Prvi korak na tom putu izgradnje vlastite psihološke otpornosti jest prepoznavanje, razumijevanje i prihvaćenje naših emocija.  

Važno je znati što su normalne reakcije u nenormalnim okolnostima. Strah je primjerice prirodan i adaptivan odgovor na prijetnju i ima svoje evolucijske korijene. Pomagao nam je da brzo i adekvatno reagiramo na sve situacije koje su nas na bilo koji način mogle ugroziti. Ipak, danas naši strahovi dolaze od problema koji su puno kompleksniji od nekog predatora koji nas možda vreba u grmu, a i naša mogućnost budemo prestrašeni nije više ograničena na ovdje i sada.

Za razliku od naših evolucijskih predaka mi se možemo brinuti zbog stvari koje se mogu, ali i ne moraju, dogoditi u bliskoj ili dalekoj budućnosti. To sa sobom naravno donosi neke pozitivne ali i neke negativne posljedice. Pozitivna jest da možemo planirati unaprijed da bismo izbjegli opasnost, negativna jest da sada naš um može neometano stvarati scenarije koji u nama izazivaju strah, a mi možemo biti prestrašeni i kad opasnost ne postoji ili nije izgledna. 

Važno je prihvatiti sve emocije koje proživljavamo

Ono što je važno jest da prihvatimo sve emocije koje sada proživljavamo, bilo da je to strah, tjeskoba, ljutnja, bijes ili osjećaj bespomoćnosti i bezvolje. Potiskivanje emocija neće nam dugoročno pomoći, a strahovi za našu budućnosti i budućnost nama bliskih ljudi razumljivi su i opravdani. Ono što je također važno osvijestiti jest da će svatko ovu situaciju doživjeti na svoj način. Netko će proživljavati ove emocije intenzivnije od drugih, u nekima će prevladavati strah i tuga, a u nekima osjećaji sreće i zahvalnosti jer su trenutačno na sigurnom i ne dijele sudbine ljudi koji su najviše pogođeni ovim ratom. Treba uvažiti i da će ova situacija kod dijela ljudi izazvati i podvojene osjećaje; straha od toga što budućnost nosi, tuge za osobe koje sada pate i osjećaja zahvalnosti što rat nije ponovo u našem susjedstvu, pa čak i krivnje i srama jer nastavljamo s životom dok drugdje bukti rat. Sve ove emocije su jednako vrijedne i važno da ih osvijestimo i prihvatimo bez osude kako se ne bismo morali još nositi sa teretom potiskivanja emocija koje nam donose nelagodu.

Proaktivnost kao način izgradnje otpornosti

Jednom kad smo osvijestili i prihvatili naše emocije, vrijeme je da postanemo proaktivni jer postoji niz malih životnih promjena i aktivnosti koje nam mogu pomoći u izgradnji psihološke otpornosti.

Prva jest ograničiti unos informacija.

Svi će se složiti kako je važno biti informiran, no u trenucima krize naš nas mozak može zavarati na način da pretjeranu pažnju usmjerava na negativne emocije. To dodatno hrani naše strahove, a u isto vrijeme briše granicu između onih informacija koje nam mogu koristiti i onih koje nam mogu štetiti.

S dolaskom koronakrize 2020. godine sve češće se mogao čuti termin „doomscrooling“ koji bismo mogli prevesti kao katastrofično „skrolanje“ i odnosi se na našu gotovo kompulzivnu potrebu da stalno osvježavamo novinske portale ili društvene mreže u potrazi za vijestima koje produbljuju naše strahove od nadolazeće katastrofe ili kraja svijeta. Mediji su prepoznali tu našu tendenciju pa su tako i naslovi postajali sve katastrofičniji, a mi smo sve prestrašeniji sve teže odvajali pogled od naših ekrana.

Ovo je veoma važno jer su istraživanja pokazala kako izloženost negativnim vijestima, ma koliko ona kratka bila, može dugoročno utjecati na našu razinu straha i tjeskobe. Na svakom od nas je tada da pokuša objektivno procijeniti koliko informacija možemo dnevno konzumirati bez da to utječe negativni na naše mentalno zdravlje. Preporuka je da odredimo vrijeme u danu koje ćemo provesti informirajući se te da se toga držimo. Sve ostalo vrijeme u danu iskoristimo za aktivnosti koje će nam zaista pomoći. Uz to, kao što i izreka kaže, u strahu su velike oči, i često kad smo prestrašeni gubimo mogućnost da objektivno procjenjujemo koje informacije su istinite, koje su prenapuhane, a koje su laži i dezinformacije koje se trenutačno namjerno šire internetom da bi se dodatno unio strah i nepovjerenje. S pronalaskom ograničenog broja vjerodostojnih izvora informiranja, i točnim planiranjem vremena za gledanje ili čitanje tih vijesti, mi preuzimamo kontrolu nad svojim životom, i napravili smo važan korak naprijed prema našoj otpornosti

Usmjerite se na ono što se događa sada

Pokrenite se.

Nakon što ste preuzeli kontrolu nad vrstom i količinom informacija koje dopiru do vas, vrijeme je da prestanete biti pasivni konzument informacija koje produbljuju vaše strahove i osjećaj bespomoćnosti i usmjerite se na sada i ovdje, na obaveze i aktivnosti koje su pred vama te na pronalazak načina kako pomoći sebi ali i drugima u ovim trenucima. Neke od dobro isprobanih tehnika koje su mnogi već usvojili u ove dvije godine uključuju boravak u prirodi za koji znamo da smanjuje stres i anksioznost te nam pomaže da boravimo u trenutku.

Mnogi od vas će pronaći i utjehu u rutinama. Naši dnevni rituali, neovisno o tome radili se o pripremanju hrane, održavanju osobne higijene, vježbanju, odlasku ili dolasku na posao, smiruju nas i vraćaju nam osijecaj kontrole nad vlastitim životom. Njihova predvidljivost postaje izvor sigurnosti u svijetu koji se naizgled nekontrolirano mijenja. Važno je da takve trenutke u danu prepoznate i zadržite, a ako je potrebno i stvorite. Uz to, ne zaboravite provoditi i vrijeme s vama bliskim ljudima. Sam boravak uz osobe do kojih nam je stalo i koje brinu za nas pomaže u očuvanju mentalnog zdravlja dajući nam do znanja da nismo sami.

Pričajte i dijelite svoje emocije i strahove. Slušajte druge bez osuđivanja kako bi njima pomogli. Sjetite se nazvati osobe za koje vjerujete da sad prolaze teške trenutke i ne zaboravite niti na snagu fizičkog dodira. Jedan zagrljaj može u nekoliko trenutaka odagnati strah. Naposljetku, budite zahvalni za ono pozitivno u vašem životu. Jednostavna vježba zahvalnost u kojoj ćete svaki dan prije spavanja ili nakon što se probudite navesti samo tri stvari, koliko god one sitne bile, na kojima danas možete biti zahvalni, napravit će dugoročno puno za vaš osjećaj sreće i zadovoljstva u životu.

Pomažući drugima pomažete sebi

Uz to, često najbolja stvar koji možete učiniti da biste pomogli sebi jest pomoći drugima. Budite podrška osobama oko vas koji u ovim trenutcima prolaze teške trenutke, bilo zbog toga jer imaju obitelj u Ukrajini ili im je ova situacija pobudila sjećanja iz našeg rata. Pronađite udruge i dobrotvorne organizacije koje se bave pružanjem pomoći obiteljima pogođenima ratom. Ako je moguće angažirajte cijelu obitelj i pomozite koliko je to u vašoj mogućnosti, pružanjem moralne podrške, doniranjem svojeg vremena ili sredstava. Budite samo dobro informirani po pitanju vjerodostojnosti udruga i dobrotvornih organizacija kojima ćete se obratiti..

Naposljetku, ako imate djecu pobirite se da se u ovim trenutcima osjećaju sigurno. Naglasite da vam se u svakom trenutku mogu obratiti i pričati o stvarima koje ih muče. Stvorite ugodnu i sigurnu atmosferu za razgovor i budite tu za njih ako vas pitaju o stvarima vezanima uz rat no pazite da razgovor prilagodite njihovoj dobi i da na jednostavan način komunicirate poruke sigurnosti, a ne straha te da ne generalizirate i ne stigmatizirate neku populacije. Ako išta, iskoristite ovo kao priliku za učenje univerzalnih moralnih vrijednosti poput brige, solidarnosti, suosjećanja te kao primjer negativnih posljedica nasilja. I naravno, kontrolirajte izvore informacije koliko god to možete. Djeci je često još teže prepoznati razliku između istine i dezinformacije te im posebno u mlađoj dobi nedostaje kontekst vijesti koje čuju ne mogu procijeniti koliko su zaista u opasnosti ili ne i događa li se to u njihovom susjedstvu ili negdje daleko. U svakom slučaju učinite sve da se osjećaju sigurnima.