Žao mi je da ste već dva mjeseca toliko zabrinuti da ne spavate. Također mi je žao da imate tako veliko nepovjerenje prema toj osobi – je li ono opravdano ili je vaš strah iracionalan i pretjeran? Je li vam ta osoba već namjerno naudila u prošlosti na neki način? Koja god bila istina, morate znati da su pristupi vašim osobnim podacima izrazito zaštićeni, a to posebice vrijedi i za medicinske kartone. Osoblje bolnice, uključujući laboratorijske tehničare, smije pristupiti medicinskim kartonima samo ako je to nužno za obavljanje njihovih radnih zadataka te vaša poznanica kao laboratorant vjerojatno nema autorizirani pristup vašem medicinskom kartonu. Svakako ako sumnjate da je vaša privatnost ugrožena ili da su vaši podaci neovlašteno pregledani, možete to prijaviti bolničkom odjelu za zaštitu podataka ili povjerljivosti pacijenata. Na vašem bih mjestu porazgovarala s liječnikom opće prakse ili liječnikom koji je ordinirao navedeni pregled kako bi vam bolje objasnio način na koji zdravstveni sustav funkcionira, ali vas i umirio ako trebate dodatne informacije o svom medicinskom nalazu. Zaključno, s obzirom na to da vas brige o vašem zdravstvenom stanju dosta ometaju u svakodnevnom životu, razmislite i o razgovoru sa psihologom ili psihoterapeutom, oni vam mogu pomoći bolje se nositi sa stresom i anksioznošću. Sretno!

Draga moja, žao mi je da vas muči prijateljstvo, ono bi, baš kao i ljubavni odnos, trebalo biti naše utočište i siguran prostor u kojem skupljamo snagu za životne borbe. Nažalost, nekada upravo naši najbliži odnosi postaju uzrokom lošeg osjećaja i nezadovoljstva. Shvaćam da se godinama dajete u odnos u kojem osjećate da ne dobivate ono što vam je potrebno i što smatrate da bi trebali dobiti od prijateljice, a to su podrška, utjeha, poštovanje, razumijevanje i želja da provodi vrijeme s vama. Želim pohvaliti vašu inicijativu za otvorenim razgovorom i žao mi je da niste uspjeli dobiti iskreni odgovor i s njezine strane. Nažalost, s obzirom na to da mi se čini da se radi o osobi koja ima tendencije emocionalne manipulacije i koja je dosta samousmjerena, ne znam hoćete li novim razgovorom dobiti istinu koju želite čuti s obzirom na to da je njena slika o sebi dosta iracionalna i iskrivljena. Svakako mislim da bi vam u odluci mogao pomoći jedan video iz naše arhive, predlažem da ga pogledate. Štogod odlučili, nemojte zaboraviti da zaslužujete imati pravog prijatelja – to je onaj koji je tu, uvijek, jer želi biti tu, s vama i zbog vas. Sretno!

Draga mama, razumijem da ste zabrinuti zbog ponašanja starijeg sina. Roditeljstvo je blagoslov ali i najzahtjevnija zadaća koju imamo na ovome svijetu pa je tako ona svakodnevno ispunjena nekim novim izazovima i omeđena dječjim fazama – uvijek smo negdje na prelasku iz jedne u drugu, sve dok ne odrastu. A onda počinje jedna sasvim nova avantura u kojoj se uloge mijenjaju i krećemo sve ispočetka. No, vratimo se mi na vašeg dječaka koji je dobio mlađeg brata - važno je pokušati razumjeti zašto pokazuje agresivno ponašanje. Možda se osjeća ugroženo, ljubomorno ili zbunjeno zbog pažnje koju mlađi brat dobiva. Pokušajte razgovarati s njim i saznati kako se osjeća, s obzirom na dob, trebao bi moći verbalizirati. Možete mu pomoći u tome edukativnom slikovnicom poput “Praščić je tužan i ljubomoran na brata”. Obitelj djetetu predstavlja sigurnu zonu i sve promjene, a pogotovo one koje teško razumije, poljuljaju taj osjećaj sigurnosti. Neće svako dijete otvoreno priznati svoje strahove i ostale neugodne emocije poput tuge ili ljubomore i vrlo često ih kanaliziraju kroz nepoželjna ponašanja (poput udaraca, štipanja, i drugih) povlačenje u sebe pa čak i noćne more. No, iako je potrebno imati razumijevanja za ono kroz što prolazi, jasno postavite granice i svaki put ponovite da je udaranje, štipanje i gnječenje neprihvatljivo i da se tako ne smije ponašati, jednostavnom rečenicom poput „Udaranje boli, ne udaramo“. Podučite ga drugačijim načinima nošenja s ljutnjom i ostalim neugodnim emocijama, mindfulness vam može puno pomoći u tome kao i Velika knjiga emocija, Zen panda i ostale edukativne knjige i priče. Nagradite ga i pohvalite svaki put kada se lijepo ponaša s malim bracom. Iako ste već spomenuli da provodite vrijeme 1:1 s njim, možda mu je potrebno još više kvalitetnog vremena gdje je fokus samo na njemu, bez prisustva mlađeg brata - ako ga možete pronaći u ovom razdoblju to bi bilo odlično. I ne zaboravite da je najvažnije ostati strpljiv i dosljedan – sva djeca testiraju granice, ali većina njih nauči s vremenom kako se nositi s vlastitim emocijama i ponašanjima na pozitivan način. S obzirom na to da spominjete traumatično djetinjstvo i povremene ispade bijesa, možda ne bi bilo loše kada biste i sami potražiti podršku psihologa ili psihoterapeuta koji bi vas podučili boljem upravljanju vlastitim emocijama. Najbolje što možemo napraviti za svoju djecu je da smo i mi sami dobro – djeca uče oponašajući nas, ne slušajući. Samo strpljivo, i sretno!

Poštovana, žao mi je da vas muči odnos s prijateljicom. Koliko čujem, baš kao i svaki dugogodišnji odnos, i vaš je satkan i od smijeha i od tuge. Svakako je važno istaknuti jednu od glavnih značajki prijateljstva, a ta je da ono pokazuje svoju ljubav u vremenima nevolje, a ne sreće. U tom smislu, mogli bismo reći da je prijateljičina zadnja „šutnja“ neopravdana jer je trebala imati razumijevanja za vaš problem s okom. No, kao što to inače biva, svatko vidi stvarnost svojim očima pa je moguće da je ovo bila kap koja je prelila njezinu čašu, a da vi ni ne znate s čime je ona prethodno napunjena. Upravo iz tog razloga, a još više jer želite sačuvati ovo prijateljstvo, predlažem da ju zamolite za susret i da inzistirate na njemu s obrazloženjem da je jako važno da se vidite i porazgovarate o nečem. Kada se dogovorite za njega, potaknite iskren i otvoren razgovor. Trudite se ostati smireni, ljubazni i topli tijekom razgovora, iako će možda reći nešto što vas može zasmetati. Nemojte prekidati, napadati ili se braniti. Kada je rekla svoje viđenje situacije, nježno joj objasnite svoju „stranu priče“ te ju zamolite da u vam u budućnosti pristupi otvoreno ako ju nešto muči vezano uz vaš odnos. Prekid komunikacije jedan je od najtiših i najzlokobnijih ubojica odnosa, kako ljubavnih tako i prijateljskih i ako se ova praksa nastavi, lako je moguće da će vaše prijateljstvo s vremenom izblijedjeti. S druge strane, ako ne bude pristala na susret, nećete imati izbora negoli ju pustiti da „odradi“ ono što joj je potrebno, uzme vrijeme koje joj treba da isprocesuira to što treba isprocesuirati. Vi ćete pak sebi dozvoliti sebi prostor za razmišljanje želite li i dalje njegovati prijateljstvo s tom osobom ako nije spremna promijeniti svoj način komunikacije s vama. Ako se radi o pravom prijateljstvu i o emocionalno zdravoj osobi, sigurna sam da ćete uspjeti premašiti i ovaj ispun. Samo strpljivo, i sretno! 

Poštovani, žao mi je da se ne osjećate ugodno u svom radnom okruženju – ipak je to mjesto gdje provodite veliki dio svog vremena, možemo reći i trećinu života. Svakako je bitno da bez obzira na ponašanje kolega uvijek zadržite profesionalan stav - pokažite im svojim primjerom kako bi trebalo komunicirati i surađivati. Kada sljedeći put primijetite nepoštovanje ili neprimjereno ponašanje najbolje je da odmah reagirate s rečenicom poput „Ovaj način komunikacije mi nikako nije prihvatljiv. Lijepo te molim da budemo profesionalni i da pristojno komuniciramo, jel to u redu?" Važno je da polako učite postavljati granice drugima jer to je najsigurniji način na koji će vas drugi i poštivati. Moguće je da vas u tome sprječava strah da im se ne zamjerite ili vaša potreba da nikog ne povrijedite ili pak da sve zadovoljite. U kojem god se od tih uzroka krio pravi razlog za vaš nedostatak asertivnosti, zapamtite da se nije rodio taj koji je svima ugodio, da je neminovno da ćete ponekad povrijediti druge ljude dok štitite svoj prostor i granice i da vi, isto kao i drugi, zaslužujete da vas se poštuje. Ironija je često u tome da što se manje trudimo svidjeti svima i što jasnije i direktnije komuniciramo sebe i svoje potrebe i granice to nas više ljudi poštuju (upravo suprotno od onog što bi očekivali je li tako?). Pokažite stoga sigurnost u sebe i otvoreno se zaštitite kada sljedeći put netko pokuša prijeći vaše granice. Pokušajte istovremeno poraditi na izgradnji boljih odnosa s kolegama – ako to do sada niste činili, pokažite interes za njih, pohvalite ih kada su nešto dobro napravili, podijelite s njima neku anegdotu iz svog života. Ponekad je loš odnos rezultat nerazumijevanja ili nedostatka komunikacije. Budite u tome ustrajni i strpljivi – svaka promjena pa i ova može potrajati, ljudima treba vremena da shvate i prihvate promjene. Ako pak do željenih promjena ne dođe kroz neko skorije vrijeme, a koje je vama prihvatljivo, razmislite o tome da porazgovarate s nadređenima - objasnite situaciju i potražite podršku u rješavanju problema. Ako željene promjene izostanu čak i tada, ozbiljno razmislite o promjeni radnog okruženja. Zapamtite, svatko od nas zaslužuje raditi u okruženju gdje nas poštuju i cijene kao profesionalca, ali prvenstveno i kao čovjeka. Nemojte pristati na manje. Samo hrabro, i sretno!

Poštovana, razumijem vašu frustraciju - ključ je ostati smiren, a opet izreći jasno ono što želite poštujući svoje potrebe i granice, a istovremeno poštujući i drugu stranu. Ključ je dakle jednom riječju asertivnost - vještina izražavanja vlastitih osjećaja, mišljenja, vjerovanja i potreba direktno, otvoreno i iskreno, a da pritom ne povrijedimo prava druge osobe. Kako to izgleda u praksi? Za početak, izbjegavajte započinjati rečenice s „zašto“ i „ti“. To navodi osobu na obranu. Izražavajte se radije u „JA“ terminima da izrazite svoje osjećaje (npr.“Osjećam se povrijeđeno, ljuto,…“) umjesto da koristite „TI“ termin (npr.“Ti si me povrijedio, naljutio…“) koji će izazvati osjećaj krivnje kod druge osobe. Nadalje, ako vam nešto smeta kod vašeg dečka, recite mu to u terminima ponašanja, a ne opisom karakteristika ličnosti te osobe. Npr. puno je prikladnije reći: „Osjećam se razočarano i ljuto jer si zakasnio na naš dogovor, meni je ovo bilo jako važno“, nego da kažete: „Baš si neodgovoran, uvijek kasniš“. Kako biste izbjegli eventualne nesporazume u komunikaciji, uvijek zatražite povratnu informaciju: „Što si čuo od ovog što sam ti rekla? Kako si ti shvatio ovo što sam rekla? Kako ti vidiš ovu situaciju? “ Povratna informacija ima dvije zadaće: s jedne strane prevenira nesporazume, s druge pomaže vašem dečku da shvati kako ste otvoreni za razgovor i da ne izražavate zahtjeve već vaše želje i mišljenja. Ako ni ovakav način komunikacije „ne upali“ i on vas nastavi „ne čuti“ počnite se koristiti „tehnikom pokvarene ploče“ – jednostavno mirno ponavljajte svoje pitanje, stajalište, želju ili odgovor sve dok druga osoba ne shvati da nećete odustati. Nimalo lak posao, ali jedini zaista efikasan kod ljudi koji su vješti u ignoriranju. Ako putem uvidite da je taj odnos previše kompliciran, da ste vi jedini koji se trudite (ili da se trudite daleko više od druge strane) te da u njemu ne postoji želja da vam se pokuša približiti i razumjeti vas bolje, razmislite je li to odnos u kojem želite provesti svoj život. Nemojte žuriti s niti jednom odlukom, ali nemojte zanemariti ni unutarnji glas koji vam govori što je za vas dobro i ispravno, jer vi zaslužujete ljubav. Samo strpljivo, i sretno!

Samo mijena stalna jest – kada to ne bilo tako ne bi bilo prostora za rast i napredak, a to je ono čemu težimo, ne samo kao pojedinci već i kao čovječanstvo. Naravno da su promjene često teške za ostvariti (kao i za prihvatiti), ali moguće je promijeniti svoje obrasce ponašanja. Kako uspjeti? Recept su upornost, strpljivost, svjesnost i ponekad pomoć drugih. S obzirom na to da ste motivirani na promjenu predlažem vam da razgovarate iskreno i otvoreno sa svojim partnerom o  svojim strahovima – ako  je on „taj“ bit će vam velika podrška na tom putu i imat će razumijevanje za tvoje povremene padove u stare obrasce, a bit će ih vjeruj mi. Put promjene nije ravna crta i neminovno je da će biti „boljih i lošijih dana“ tj trenutaka kada ćete se vraćati na staro automatski (iz potrebe za samozaštitom, straha da ne budete povrijeđeni i slično). Bitno je da ustrajete i da radite na jačanju svoje samosvijesti. Tehnika koja vam na tom putu može puno pomoći zove se mindfulness – pozivam vas da pročitate više o njoj i da se svakodnevno ustrajno nježno i strpljivo posvetite osvještavanju svojih misli, emocija i ponašanja te da se ponašate suprotno starim mehanizmima zbog kojih se osjećate nesretno u vezi. Razmislite i o radu sa psihoterapeutom ili psihologom koji vam mogu pomoći da istražite uzroke svojih strahova te ovladate alatima i tehnikama za njihovo prevladavanje. Samo strpljivo, i sretno!

Poštovana, jako bih vam voljela moći odgovoriti na pitanje voli li vas suprug još uvijek, ali pravi odgovor na ovo pitanje može vam dati samo on. Iskreno, mislim da u konačnici to možda i nije najbitniji odgovor  – voljeti nekog se može na mnogo načina, pitanje je što želi vaš suprug od vašeg odnosa, a što želite vi te jesu li te dvije vizije odnosa kompatibilne. Otvoren i iskreni razgovor s partnerom ključ je svakog braka – po njegovom povratku kući pokušajte mu pristupiti još jednom mirno i bez optužbi. Objasnite mu kako se osjećate zbog njegovog skrivanja poruka i izostanka komunikacije i koliko vas takvo ponašanje brine. Razgovarajte o granicama koje su vam važne u vezi i objasnite kako vam nije prihvatljivo da se dopisuje s drugim ženama te ga zamolite da vam kaže otkuda dolazi ta njegova potreba i može li ju ne zadovoljavati s obzirom na to da ona utječe loše na vaše povjerenje prema njemu, na vaš odnos i na vaše samopoštovanje i zadovoljstvo brakom (a i životom općenito!). A onda strpljivo i smireno saslušajte što vam ima za reći, bez prekidanja, bez napadanja. Ako niste sigurni govori li vam istinu, promatrajte njegovo ponašanje u narednom razdoblju – ono puno više govori o njemu i njegovom odnosu prema vama negoli riječi. Svakako si uzmite vremena da jasnije sagledate situaciju i donesete odluke što i kako dalje. Naime ako postoji problem s povjerenjem, možda biste trebali razmisliti o razgovoru s bračnim terapeutom koji vam može pomoći da poradite na odnosu i riješite probleme koji vas oboje muče. Poslušajte i naš podcast na temu, možda vam može biti od pomoći https://www.budidobrobudice.com/podcast/zivot-nakon-prevare-mozemo-li-prezivjeti-posljedice-bracne-nevjere. Neka vam cilj bude stvoriti brak koji se čini kao najsigurnije mjesto na svijetu. Samo hrabro, i sretno!

Ako se tremor i drhtavica javljaju i postoji u vama osjećaj tjeskobe ili straha (da ćete umrijeti, poludjeti, izgubiti kontrolu, osramotiti se i drugo) vjerujem da postoji mogućnost da se radi o napadu panike, iako bih vas svakako zamolila, baš kao što zamolim i sve svoje klijente, da se javite liječniku obiteljske medicine i da prvo provjerite postoji li u podlozi tih simptoma neki fizički uzrok. Ako se pretragama utvrdi da je uzrok na psihičkoj osnovi, možemo govoriti o psihosomatskim smetnjama (iznenadni ubrzani rad srca, pritisak u grudima, nagle promjene visine krvnog tlaka koje uzrokuju glavobolju i/ili nesvjesticu, crvenilo na licu, kožne reakcije, pojačano znojenje, hiperventilacija i osjećaj nedostatka zraka, osjećaj smetnji pri gutanju, podrigivanje, suhoća usta, bolovi u želucu, iritabilna crijeva, proljevi i zatvori, osjećaj nadutosti, vjetrovi, mučnina, povraćanje, osjećaj trnjenja ekstremiteta, često mokrenje, zujanje u ušima, nesanica).
Strah je prirodna emocija koju svi povremeno osjećamo, no svejedno se na nju teško privikavamo i obično činimo sve da ju izbjegnemo jer u nama budi tjeskobu i anksioznost. Na strah naše tijelo reagira tjelesnim senzacijama koje su priprema na bijeg ili borbu. Napad panike događa se kad ovaj prirodni alarm reagira u trenutku u kojem to nije potrebno - „lažni“ alarm.
Ono što vam u svakom slučaju može pomoći su tehnike relaksacije (koje je bitno vježbati dok se osjećate dobro), a jedna od najboljih je i tehnika progresivne mišićne relaksacije te bi bilo dobro i kada biste se odlučili na razgovor sa psihologom ili psihoterapeutom. Više o svemu možete pogledati u ovom videu – LINK
Samo hrabro, i sretno!

Ljubomora je prirodna emocija - svatko od nas povremeno osjeća ljubomoru i to je u redu. Problem nastaje onda kada ljubomora postane pretjerana i kada ju više ne možemo kontrolirati. Kao i u svemu, prvi korak u nošenju s ljubomorom je prepoznavanje da imamo problem s ljubomorom i prihvaćanje situacije – taj korak ste već odradili. Nakon toga bitno je da osvijestite kada osjećate ljubomoru. Tu ćete dobiti bolji uvid u pravi uzrok vašoj ljubomori – dolazi li ona iz vas (osobne nesigurnosti, traumatična iskustva i nisko samopoštovanje) ili iz partnera(ice) (izazivanje osjećaja ljubomore kroz neprikladna ponašanja – otvoreno gledanje i komentiranje drugih žena, flertovanje, dopisivanje s drugim ženama, nejavljanje na telefon, nestajanje bez da znate gdje je i s kim, skrivanje svog osobnog života pred vama i drugo). Ako spoznate da je razlog u ponašanjima partnera/ice, probajte s njima otvoreno porazgovarati o svojim mislima i osjećajima te ga zamolite da se ne ponaša tako u vašem odnosu. Slušajte što ima za reći i pokušajte razumjeti njegovu perspektivu. Ako ne bude imao „sluha“ za vas, razmislite o mogućnosti izlaska iz odnosa u kojem niste valorizirani i poštovani onako kako to zaslužujete.
Ako ipak spoznate da se uzrok ljubomore krije u vama, krenite na put jačanja vlastitog samopoštovanja. Naše samopoštovanje rezultat je našeg životnog puta i slike koju o sebi zbog njega izgradimo – satkan je od značajnih iskustava koje smo proživjeli u djetinjstvu pa do danas. Zapamtite da nikada nije kasno početi raditi na sebi i mijenjati ono što nam narušava kvalitetu života pa tako se i slika o sebi može promijeniti – možemo zaliječiti stare traume i otvoriti se novim, drugačijim i pozitivnijim iskustvima. Ključ je naučiti prihvaćati sebe sa svim svojim vrlinama i manama – kada smo „dobro u svojoj koži“ onda nismo ljubomorni. U tom procesu može vam pomoći psihoterapeut, a možete pokušati prvo i sami.
Što se pak tiče vaše ljubomore, kad ju osjetite pokušajte se malo propitati. Postavite sebi pitanja poput: "Postoji li zaista prijetnja?" ili "Je li ovaj osjećaj ljubomore osnovan ili je rezultat moje nesigurnosti?". Pokušajte nakon toga preusmjeriti svoju pažnju na nešto drugo, idealno ono što radite u tom trenutku, ako ne pomaže nazovite na telefon prijateljicu ili zaokupite misli drugačije. Ljubomora će kao i svaka emocija mijenjati svoj intenzitet, neminovno je da će se s vremenom smanjiti (osim ako ju ne „hranite“ negativnim mislima i scenarijima). S tim scenarijima vam može pomoći usvajanje jedne prekrasne tehnike, a koja se zove mindfulness i čiji je cilj (između ostalog) pomoći vam da se bolje nosite sa svime što se u vama događa, bilo to ugodno ili neugodno (poput osjećaja ljubomore). Oslobađanje od ljubomore i prebrođivanje tog prvog naleta emocija svakako zahtijeva vrijeme, strpljenje i rad na sebi. Primjenom ovih tehnika možete bolje razumjeti svoje osjećaje, izgraditi zdraviji odnos s partnerom(icom) i poboljšati svoje emocionalno zdravlje. Samo strpljivo, i sretno!