Postavljanje zdravih granica ključ je za očuvanje vlastite dobrobiti. Kako to napraviti krije se u jednoj divnoj riječi koja se zove asertivnost. Asertivnost je vještina koja nam omogućuje da istovremeno poštujemo sve uključene u proces komunikacije – i drugu stranu, ali i same sebe. Iako nam ne može garantirati da ćemo se uvijek uspješno sa svima dogovoriti, osigurat će da se osjećamo dobro sami sa sobom čak i onda kada ne možemo zadovoljiti potrebe druge strane jer ćemo njome ispoštovati svoje granice. Ukratko, kako reći “NE”, a ostati fer, prava je umjetnost koju nam omogućava upravo vještina asertivnosti.

Odlična je vijest da se asertivnost može naučiti kroz vježbu. Kada napokon krenu u tom smjeru, ljudi često osvijeste da znaju asertivno razmišljati, ali da ih neke stvari koče od asertivnog izražavanja. Često su to strah da nekog ne povrijede ili da ne dođe do konflikta, vjerovanje da moraju sve zadovoljiti ili se svidjeti svima, vjerovanje da nemaju pravo zauzeti se za sebe ili da su manje vrijedni od drugih itd.

Kako to zvuči u praksi? Na primjer:

• “Razumijem da ti to treba, ali to ne mogu sada napraviti jer ne stignem. Ako želiš, mogla bih se tome posvetiti sutra oko 12.”
• “Hvala što si me pozvala, ali radije bih ostao kod kuće.”
• “Osjećam se nelagodno kada me prekidaš. Voljela bih da me saslušaš do kraja pa tek onda kažeš svoje mišljenje, je li to u redu?”

Dubina u koju ćete ući u objašnjavanju svojih razloga ovisi o dubini vašeg odnosa kao i vašim trenutnim željama – zapamtite da se ne morate svima opravdavati niti iznositi sve detalje koji se kriju iza vaše odluke. Nekada će biti sasvim dovoljan jedan jednostavan:

• “Ne, hvala.”
• “Ne mogu, žao mi je.”
• “Nažalost, ne mogu, javit ću se.”

Jednom kada krenete postavljati granice, budite dosljedni u njihovoj provedbi jer su učinkovite samo ako ih se pridržavate. Ako popustite onda kada ih netko testira, ljudi će shvatiti da nisu čvrste i koristit će se time.

Ako, unatoč vašem upozorenju, netko ne poštuje vaše granice, otvoreno iskomunicirajte posljedice, primjerice:

• “Ako se nastaviš ovako derati na mene, završit ću razgovor. Možeš li spustiti ton ili ćemo nastaviti razgovor drugi put?”

Naravno, ako ta osoba svejedno opet prijeđe vašu granicu, ključno je provesti upozorenje u djelo kako bi znala da mislite ozbiljno.

Nemojte da vas u svemu ovome obeshrabri osjećaj krivnje, za koji vjerujem da će se javljati kada počnete postavljati granice, s obzirom na to da niste navikli brinuti o svojim potrebama. Podsjetite se svaki put da zaslužujete poštovanje i da ste bitni, pa makar samima sebi. Samo hrabro i sretno!

Privlačnost sama po sebi nije loša ni opasna, ali važno je osvijestiti razloge te donijeti odluku koja će poštovati vaše potrebe i granice te pozitivno utjecati na vašu dobrobit.

Za početak, razmislite što vas točno privlači kod te osobe – njegova osobnost, način na koji se ponaša prema vama ili jednostavno "kemija", tj. fizička privlačnost? Ljudi koji su izraženo seksualni često snažno privlače jer svjesno ili nesvjesno koriste ponašanja kojima privlače potencijalne partnere. Bilo bi korisno i da razmislite što općenito želite od odnosa – jesu li to sigurnost i povjerenje, ili vas više privlači uzbuđenje, čak i po cijenu povjerenja? Možda vas njegova seksualna otvorenost intrigira i potiče na istraživanje vlastitih granica? Ako je tako, važno je zapitati se možete li u stvarnosti živjeti na taj način i tolerirati takvu razinu slobode, jer se često događa da maštanje o nečemu ne odgovara stvarnosti, odnosno da ono što vas privlači može u realnom životu dovesti do osjećaja nelagode i nezadovoljstva. Možda vas pak privlači ideja da ćete ga baš vi "smiriti" i promijeniti, te da će s vama postati monogaman i vjeran? Ako je tako, imajte na umu da je to vrlo rizičan teren koji često završava razočaranjem.

Kada spoznate istinu, kakva god ona bila, važno je donijeti odluku koja će poštovati vas i vaše granice. Sretno!

Ne mogu se potpuno izliječiti. Anksioznost je prirodna, normalna i zdrava ljudska reakcija koju svi povremeno osjećamo, a koja ima zaštitnu funkciju u našem preživljavanju.

Napadi panike eskalacija su tih simptoma i mogu se dogoditi i osobama koje nemaju panični poremećaj, posebno u izrazito emocionalno preplavljujućim situacijama (npr. traumatična iskustva poput napada, požara, nesreće i slično).

Ono što se može izliječiti jest panični poremećaj, odnosno začarani krug napada panike u koji se osoba zapetlja i iz kojeg ne zna kako izaći. Uz pomoć psihoterapije (posebno kognitivno-bihevioralne terapije i terapija trećeg vala, poput mindfulnessa) može se naučiti:

• tolerirati anksioznost,
• postupno se izlagati onome čega se bojimo,
• osvještavati i propitivati negativne misli bez upadanja u njihovu zamku,
• mijenjati nefunkcionalna vjerovanja o opasnosti svijeta i vlastitoj sposobnosti da se nosimo sa životom.

Više o ovim tehnikama možete pogledati u našem videu: Anksioznost, strah i napadaji panike: istražili smo koje tehnike za pomoć savjetuju stručnjaci.

Ukratko, iako nije moguće "izliječiti" anksioznost niti se potpuno "cijepiti" protiv napada panike, mnogi postižu stabilnost i povlačenje simptoma uz pravilan pristup. Moj vam je najtopliji savjet da što prije krenete na terapiju i suočite se s ovim problemima, koji mogu značajno utjecati na kvalitetu života. Što ranije krenete, veća je vjerojatnost da ćete brže ponovno biti dobro. Sretno!

Pomoći djetetu koje se suočava s anksioznošću i depresijom, a nema podršku i vodstvo stručnjaka, zahtjevno je. Prvo što mi pada na pamet jest pitanje – zašto ne surađuje ni s kim stručnim?

Ako roditelji odbijaju takvu mogućnost, prvi je korak educirati ih i podržati – pomoći im da prihvate da se njihovo dijete suočava s ovim problemima, upoznati ih s time o kakvim se poteškoćama radi te normalizirati i destigmatizirati stručnjake koji mogu najbolje pomoći njihovu djetetu. Pri tome primarno mislim na psihologa ili psihoterapeuta, s obzirom na to da u razvojnoj dobi nije preporučljivo propisivati psihofarmake ako postoje i druge opcije. Ako pak dijete odbija surađivati sa stručnjakom, važno je stvoriti sigurno okruženje za njega i raditi na međusobnom odnosu kako bi se osjećalo sigurno, prihvaćeno i podržano. Ključno je da zna da vam je stalo do njega i njegovih osjećaja, da je u redu osjećati sve što osjeća te da postoje načini kako mu može biti bolje. Puno pitajte i slušajte, bez dijeljenja savjeta i nuđenja gotovih rješenja – recite mu da čujete da mu je teško i da ćete mu biti podrška.

Bez pritiska pokušajte saznati razloge njegova odbijanja (najčešće su to sram ili nepovjerenje). Objasnite mu da traženje pomoći nije znak slabosti, već čin velike hrabrosti. Naime, najlakše je praviti se da je sve u redu, glumiti i gurati probleme pod tepih, dok se pravi junaci hvataju u koštac s izazovima – nekad sami, a nekad uz pomoć drugih. Nitko od nas ne može i ne mora sve moći sam, pa tako ni on. Ako i dalje postoji otpor, pokušajte ga pozvati barem na jedan susret sa stručnjakom, bez pritiska na nastavak. Također mu objasnite da ne mora odmah s nekim "kliknuti" te da uvijek postoji mogućnost promjene terapeuta. Ako dijete i dalje odbija individualnu terapiju, možda bi pristalo na obiteljsku terapiju? To djeci često zna biti i najbolji oblik terapije jer se mnogi simptomi razvijaju ili održavaju upravo u obiteljskom okruženju.

Svako dijete treba sigurnost, podršku i pozitivne interakcije s bližnjima – bilo da su to roditelji, netko drugi iz obitelji ako odnos s roditeljima ne funkcionira, nastavnik, stručni suradnik u školi ili prijatelji. Potaknite ga da izrazi svoje emocije kroz crtanje ili pisanje, ovisno o tome što mu više odgovara. Te aktivnosti mogu mu pomoći u suočavanju s osjećajima. Također bi bilo korisno da se bavi nekom fizičkom aktivnošću, jer svaka tjelovježba poboljšava ne samo zdravlje već i raspoloženje.

Štogod činili, uvijek budite strpljivi, blagi i podržavajući – kritika i pritisak su zadnje što mu treba. Sretno!

Žao mi je što ste zapeli u odnosu iz kojeg želite izaći, ali ne znate kako. Svima nam se to može dogoditi – ponekad je srce jače od razuma.

Manipulativne osobe često daju upravo toliko pažnje ili ljubavi koliko je potrebno da ostanemo vezani i nastavimo čekati na još. Naš mozak, poput mozga ovisnika, uporno traži još te pažnje, nadajući se povratku onoga što smo imali na početku. Kako biste se uspjeli polako izvući, napišite popis svih razloga zašto ovaj odnos nije zdrav za vas i zašto želite otići. Osvijestite cijenu koju plaćate ostankom – u obliku propuštenih prilika, loših osjećaja, gubitka želje za aktivnostima, druženjima ili osjećaja manje vrijednosti.

Svaki put kada osjetite poriv popustiti, pogledajte popis i pokušajte se suzdržati. Pripremite se da će biti teško, ali zapamtite – zaslužujete bolje. Potražite podršku prijatelja, bližnjih, a po mogućnosti i terapeuta koji će vam pomoći proći kroz ovaj proces. Budite nježni i suosjećajni prema sebi. Grlim vas i želim vam puno snage!

Poštovana, jako mi je žao što su vaša dosadašnja iskustva s muškarcima negativna i što se osjećate nevidljivo, neuvaženo i nepoštovano. Važno mi je da osvijestite kako zbog toga niste ni manje vrijedni ni krivi te da i vi zavređujete da vas netko voli i cijeni zbog onoga što jeste – u cjelini.

Kako biste u budućnosti prevenirali ovakva iskustva i zaštitili se, predlažem da se ozbiljno i samouvjereno posvetite postavljanju granica. To znači da već na prvom susretu otvoreno kažete što želite, a što ne želite, i da se toga dosljedno držite. Ako vas netko želi samo iskoristiti, nakon prvog spoja vam se vjerojatno više neće javiti. Na isti način postupite i sa svojim očekivanjima od odnosa i partnera – izražavajte se otvoreno i direktno, bez igranja. Ljudi koji žele nešto ozbiljno obično cijene iskrenost i to će im biti dodatan poticaj da vas dublje upoznaju, dok će oni koji žele samo površan odnos odustati sami. Zapamtite, bolje je biti iskren i autentičan – možda će vas na drugi spoj pozvati samo jedan dečko, ali taj je pravi. Ostali su samo smetnja, šum i gubljenje vremena.

Također, razmislite u kakvim se krugovima ljudi krećete. Možda nije problem u vama, već u ljudima koje upoznajete. Nažalost, neki dijelovi društva normaliziraju površne odnose i objektiviziranje žena pa vam se može činiti da su svi muškarci takvi i da danas više nije moguće pronaći nekoga s iskrenim namjerama – no to nije istina. Pokušajte promijeniti okruženje – učlanite se u neku udrugu koja se bavi hobijem koji volite, posvetite se volontiranju ili se priključite planinarskom društvu. Cilj je pronaći ljude koji dijele vaše vrijednosti i koji životu pristupaju jednako ozbiljno i duboko kao i vi.

Ne dajte se uvjeriti da su svi muškarci isti – ima i onih koji samo čekaju priliku da vas upoznaju i zavole na iskren i predan način.

Sretno!

Poštovana, vjerujem da vas ta stalna napetost i briga jako iscrpljuju. Svakodnevni strahovi veliki su teret i značajno utječu na kvalitetu našeg života. Je li to oduvijek tako ili ste se tek nedavno počeli osjećati ovako? Jeste li nedavno doživjeli neku traumu (netko vama drag iznenada je umro, razbolio se ili doživio nesreću)?

Ukoliko niste ni sami sigurni koji bi mogao biti razlog, pokušajte se raspisati. Zapisujte situacije u kojima osjetite strah – to može pomoći da identificirate obrasce i razloge iza tih osjećaja. Pitajte se tada: "Što mi je upravo prošlo kroz glavu?" Ako ne možete osvijestiti misao, zapitajte se: "Što mi je moglo proći kroz glavu da se sada ovako osjećam?" Kroz ovu vježbu s vremenom ćete prikupiti materijal na kojem možete raditi – uzroke vaših strahova.

Kako biste se uspješnije nosili s negativnim mislima, nemojte ih hraniti (kreirati u glavi scenarije) već ih pokušajte preispitati: "Koji su dokazi da je moja misao točna? Ima li dokaza koji govore protiv mog straha? Obistine li se moji strahovi inače ili pretjerujem? Da mi prijateljica ovo ispriča, što bih njoj rekla?"

Svakako, ako već niste, podijelite ovaj svoj strah sa suprugom – on se sa svoje strane može potruditi češće javiti, ali i biti vam podrška u vašem procesu suočavanja s ovim problemom.

Ponajviše zbog vas same, bilo bi korisno kada biste se odlučili na razgovor sa stručnjakom (psihoterapeutom ili psihologom) koji će vam pomoći usvojiti zdravije načine razmišljanja, osjećanja i nošenja sa stresom. Također, kako biste samostalno smanjivali svoju napetost, dobro je posvetiti se fizičkoj aktivnosti (makar šetnjama), meditaciji i svemu onome što vas opušta. Više o takvim tehnikama možete pogledati u našem videu: Kako smanjiti doživljaj i utjecaj stresa uz pomoć tehnika za opuštanje.

Samo hrabro i sretno!

Kako biste se osjećali dobro i nakon prestanka uzimanja lijekova, važno je raditi na promjeni starih obrazaca razmišljanja i ponašanja koji su vas dovodili do depresivnog, napetog i prestrašenog stanja. Naše su emocije često posljedica negativnih obrazaca mišljenja i ponašanja, koji proizlaze iz duboko ukorijenjenih nekorisnih vjerovanja, stavova i pravila o životu, drugim ljudima i nama samima. Zato vam toplo savjetujem da razmislite o psihoterapiji. Ona vam može pomoći da razvijete zdravije i funkcionalnije načine razmišljanja, osjećanja i svakodnevnog funkcioniranja, uz podršku i vodstvo stručne osobe.

Samo uzimanje lijekova nije dovoljno – važno je tretirati problem holistički, uzimajući u obzir sve čimbenike koji su mogli utjecati na njegov nastanak i održavanje. Kad se hvatamo u koštac s ovim izazovima, trudimo se djelovati sa svih strana kako bismo spriječili povratak tegoba nakon prestanka terapije. Važno je napomenuti da nije moguće „cijepiti se“ protiv navedenih emocija, ali je moguće razviti nove, zdravije načine suočavanja sa životnim izazovima. Također možete naučiti prepoznavati obrasce koji upućuju na povratak starog stanja te reagirati na vrijeme kako biste spriječili pogoršanje. Moguće je biti bolje i živjeti kvalitetno – čak postati zahvalan svom tijelu jer nas je primoralo na promjenu koja vodi boljoj kvaliteti života.

Pozivam vas da se odvažite na putovanje unutar sebe i otkrijete novi način življenja zbog kojeg će vaš život postati smisleniji, a vi svakim danom sve hrabriji i odlučniji pisati svoju priču. Sretno!

Pozdrav i vama! Nije čudno niti nenormalno to što mislite o nekome godinama nakon viđanja. Razlog za to najvjerojatnije će biti jedan od sljedećih, a kako ih budete čitali, vjerujem da ćete prepoznati onaj pravi. Najčešće se radi o tome da u sadašnjem životu nemamo jednako emocionalno zadovoljavajući odnos s novom osobom pa krenemo idealizirati prošlost – zaboravljamo na ono loše i sjećamo se samo lijepih trenutaka s tom osobom te žudimo ponovno osjetiti ono što smo tada osjećali.

Lako je moguće i da ste prekinuli, a da niste zatvorili priču. Ljudima treba „closure“ – zatvaranje jednog poglavlja kako bi mogli otvoriti novo. Kada taj trenutak izostane, često se vraćamo u prošlost u potrazi za odgovorima koji bi nam napokon donijeli mir, posebice ako se radilo o izrazito bolnom iskustvu. Moguće je i da je ta osoba ostavila snažan emocionalni trag na vas, što ne znači nužno da joj se želite vratiti – možda je jednostavno bila važan dio vašeg života.

Ako osjećate potrebu javiti joj se, tada su razlozi vjerojatno povezani s nekom od prethodno navedenih situacija. Koja god bila istina, vaša je – osvijestite je, prihvatite i postupite u skladu sa svojim srcem. Ako još uvijek ne uspijevate dokučiti pravi razlog, pokušajte svakodnevno pisati. Srce se razlije na papir u obliku riječi, pa je lakše pročitati što se u njemu zaista skriva. Sretno!

Veza s osobom koja ima granični poremećaj ličnosti (BPD) ispunjena je intenzivnim emocijama, ali uz puno truda s obje strane može postati zdrava i uspješna. Kao i svaka veza između dvoje ljudi, i ova ima svoje izazove, od kojih su neki specifični za ovaj poremećaj. Ključno je da se dobro educirate o čemu se tu zapravo radi. Granični poremećaj ličnosti karakteriziran je obrascem nestabilnosti i preosjetljivosti u međuljudskim odnosima, nestabilnošću slike o samom sebi, ekstremnim fluktuacijama raspoloženja te impulzivnošću. Shvaćanje, dakle, da su neki emocionalni ispadi rezultat poremećaja, a ne namjerno ponašanje, može vam pomoći da razvijete više empatije. Naučite prepoznavati okidače koji bi mogli izazvati prekomjerne reakcije i pokušajte ih izbjegavati, te vježbajte strpljenje – ne uzimajte svaku njenu reakciju osobno. Naučite tehnike smirivanja, poput disanja i vizualizacije, kako biste ostali mirni u teškim situacijama. Naravno, koliko vam je to moguće.

U svemu tome mislite i na sebe, postavite granice i budite dosljedni u njihovom čuvanju. Važno je da ih komunicirate s ljubavlju i dosljedno ih primjenjujete, kao npr. "Razumijem da se bojiš da ću te napustiti, ali to ne znači da mi smiješ urlati u lice i zahtijevati da riješimo stvari sada. Razgovarat ćemo se kada se oboje smirimo, neću te ostaviti, samo trebam pola sata da posložim misli, u redu?" Pokazujte da ste tu i da ju volite, ali se nemojte dovesti u poziciju „spasitelja“ ili terapeuta – na njoj je da krene u proces psihoterapije i posloži što se posložiti mora, a na vama je da budete podrška na tom putu, ukoliko budete osjećali da je to ono što želite. I ne zaboravite na sebe u svemu tome. Sretno!