Odgovori na pitanja koja možda još nikome niste postavili, bliže su vam nego ikada.
Kako pomoći patološki lažljivoj osobi koja živi dvostruki ljubavni život te ljubavnicu progoni, uhodi i šalje očajne poruke, a supruzi negira ljubavnicu... Iako su poslušali snimak u kojem ljubavnica traži pomoć od njemu bliske osobe da je ostavi na miru i potvrđuje seksualnu vezu s njim.
Poštovani, mi nažalost ne možemo pomoći nikome tko ne želi pomoć. Osoba koja laže i vodi dvostruki život tako je izabrala i mi ne možemo pomoći joj da „progleda“ ili slično. Moguće je da u osnovi njenih ponašanja, a koja ste mi opisali u ovom upitu, postoji neki psihički problem ili poremećaj. Ne znam u kojem ste odnosu s tom osobom, ali najviše što možete učiniti jest savjetovati ju da razriješi svoj život (odluči s kime će graditi odnos – sa ženom ili ljubavnicom – i početi se ponašati u skladu s tom odlukom, bez igrica, laži, prijevara i dvostrukog života) kao i da potraži pomoć psihologa. Nažalost, više od toga nije na vama i pazite da se ne upletete pretjerano u priče koje vas se na koncu ne tiču jer, kako bi rekli u narodu, možete samo nagrabusiti. Sretno!
Poštovani pišem vam ovo jer se iskreno nemam kome obratiti. Da vas malo uputim u situaciju, naime mama mi je preminula prije 8 mjeseci te smo ostali tata, ja i brat kojeg ja skoro svakodnevno moram pričuvati. U tih 8 mjeseci ja stalno razmišljam o nekoj bolesti, stalno "kopam" po internetu, o raznolikim bolestima te je došlo do toga da sam svaki skoro dan u panici, strahu za najmanju stvar (npr... malo me boli noga 2-3 dana) i ja odmah mislim da je nešto ozbiljno. Jednostavno strah me bolesti i ne znam kako da prestanem razmišljati o tome. Ispričavam se na podužoj poruci. Hvala unaprijed. Lijepi pozdrav.
Poštovana i draga djevojko ili mlada ženo, želim vam najprije izraziti svoje najiskrenije saučešće zbog preranog gubitka majke. Vjerujem da vam je jako teško nositi se s ovime što vas je snašlo – osim gubitka majke tu je i naglo preuzimanje odgovornosti odraslog svijeta, a moguće i djelomično preuzimanje majčinske uloge. Vjerujem da je majka preminula od bolesti – to često jest okidač onoga što mi opisujete, a psihologija je tom problemu dala ime ZDRAVSTVENA ANKSIOZNOST. Smrt i bolest nekoga koga volimo potakne u nama svjesnost o našoj smrtnosti. Iako je briga o zdravlju dio života i prirodno je zabrinuti se ako primijetimo promjene koje se prije nisu pojavljivale ili neke neobične simptome kojima ne pronalazimo uzrok, zdravstvenu anksioznost opisujemo kao pretjeranu brigu o zdravlju koja se prečesto javlja, okupira nam misli i utječe na naše svakodnevno funkcioniranje unatoč informacijama kako ne postoji temelj za brigu. Ključ izlaska iz paklene spirale straha u koju možemo upasti jest prestati se stalno fokusirati i provjeravati simptome koje osjećamo te prestati katastrofirati o njihovim mogućim uzrocima. Bilo bi odlično kada biste od liječnice opće prakse zatražili uputnicu za psihologa ili psihoterapeuta koji vas može podučiti korisnim tehnikama nošenja s ovim problemom ili ako ste studentica potražite besplatnu pomoć studentskog savjetovališta. Idealno čim prije kako se ovaj problem ne bi rasplamsao i počeo vam otežavati život na duge staze. Molim vas, nemojte ga gurnuti pod tepih u nadi da će proći sam od sebe jer najvjerojatnije će se samo zakomplicirati. Djelujte stoga odmah baš kako ste već i krenuli s ovim upitom prema meni i bit ćete opet dobro. Dajte sebi prostora i za žalovanje i prihvaćanje gubitka majke, to je jedan bolan proces kojeg ćete morati proći... Zamolite podršku neke drage prijateljice ili prijatelja, teško je to sve prolaziti sam. Šaljem vam snažan zagrljaj, sretno!
Lijep pozdrav, privukla me objava. Ovih dana se nalazim u "teško" emocionalnom stanju. Nakon 6 godina veze s čovjekom kojeg volim prolazim tugu, slomljenost, iscrpljenost. Osim toga promijenila sam posao i u odvojenosti od doma osjećam samoću. To je ukratko. Kako izvući snagu i postići mir? Da ljubav bude ljubljena.
Lijep pozdrav i vama. Žao mi je da prolazite kroz teško razdoblje. Koliko vidim, razdoblje je to promjena. Koliko god ih se mi ljudi bojimo, dobro je prisjetiti se da u životu “samo mijena stalna jest”. I kada je tako, dobro je, znači da rastemo, napredujemo, ne stagniramo. Kada rastemo kao ljudi duša nas boli baš kao što nas bole kosti kada rastemo kao djeca. Mislim da će vam u ovom trenutku najviše pomoći jedna zdrava svakodnevna tjelovježba (pola sata je sasvim dovoljno), neka dobra knjiga, što više bivanja u prirodi (makar šetnja u parku ako vam divlja priroda ili vrt nisu lako dostupni) i vježbanje mindfulnessa. To je divna tehnika koja nas uči živjeti ovdje i sada – pronaći centar u sebi, učiti prihvaćati sve što se događa u nama i oko nas, otpuštati ono što nas muči i tišti, otvoriti se onome što jest i što dolazi, pa štogod to bilo, svjesni da je u nama sva snaga za proći kroz sve što moramo proći. U tom procesu rasta i oporavka može vam od velike pomoći biti i podrška bliskih ljudi, obitelji ili prijatelja, a zašto ne, i jedna kvalitetna psihoterapija. Budite blagi i nježni prema sebi, i ovo će proći. A pred vama je još cijeli jedan novi život koji počinjete korak po korak graditi već danas. Sretno!
Poštovani, može li se narcisoidni poremećaj razviti kroz neko vrijeme? Može li se on pogoršati zbog konzumiranja droga? Na koji način da provjerim što je istina kad sam živjela 7 godina s osobom i nisam ništa primjećivala?
Poštovani, poremećaji osobnosti su dugotrajni, sveprožimajući obrasci mišljenja, opažanja i reagiranja koji ometaju sposobnost osobe da funkcionira u svim sferama (društveno, profesionalno, emocionalno i drugo). Simptomi se moraju početi javljati najkasnije u ranoj odrasloj dobi iako se već kroz razvojni period (adolescenciju) počinju primjećivati prvi simptomi. No, s obzirom na to da se radi upravo o razvojnoj dobi, dijagnoza se ne postavlja dok isti ne završi, u ranoj odrasloj dobi (rane dvadesete). Narcistični poremećaj ličnosti jest trajan obrazac mišljenja i ponašanja kojeg karakteriziraju snažan osjećaj grandioznosti, potreba za divljenjem, misli o neograničenoj moći i uspjehu, arogantnost te nedostatak empatije. Osobe s narcističnim poremećajem osobnosti precjenjuju svoje sposobnosti, preuveličavaju svoja postignuća i imaju sklonost podcjenjivati sposobnosti drugih. Imaju problema sa samopoštovanjem stoga su veoma osjetljivi na tuđe kritike i neuspjeh – tada se osjećaju poniženima i poraženima pa mogu odgovoriti bijesom, prezirom ili čak osvetnički uzvratiti. Često izbjegavaju situacije u kojima bi potencijalno mogli doživjeti neuspjeh jer je on za njih neprihvatljiv. Psihoaktivne droge ili psihotropne supstance (često nazivani i narkotici) su kemijske tvari koje mijenjaju moždanu funkciju što rezultira s privremenom promjenom percepcije, raspoloženja, svijesti ili ponašanja. Mnoge od ovih supstanci, mogu stvarati naviku, što rezultira fizičkom ovisnošću no, čak i kada se ne radi o ovisnosti, njihova dugoročna konzumacija ostavlja značajne posljedice na čovjeka (fizičke, emocionalne, psihičke, društvene i druge) i može stoga dovesti do toga da se osoba „promijeni“ ili da ju više jednostavno ne prepoznajemo. Nažalost, provjeriti što je bilo istina, a što nije, u prošlosti nije vam moguće. No, ono što vam je moguće danas, a može utjecati pozitivno na vašu budućnost jest dobro razmisliti što čini vašoj osobnoj dobrobiti provoditi vrijeme s takvom osobom. Zapamtite, nikada nje kasno donijeti potrebne promjene u svom životu. Samo hrabro, i sretno!
Kako pomoći suprugu da ode liječniku svojom voljom? Ima 81 g i teško je dementan?
Draga gospođo, vjerujem da vam je teško, i jako mi je žao zbog toga. Demencija je pojam koji označava prvenstveno oštećenje pamćenja i drugih intelektualnih sposobnosti, ali i gubitak osobnosti. Tužno je gledati kako nam se pred očima gasi i nestaje netko koga neizmjerno volimo. Bolest je to koja se većinom javlja kod starijih ljudi, a s obzirom na to da se radi o ljudima koji nisu radno (a često niti intelektualno) aktivni, početni simptomi mogu biti i nezamijećeni. Ono što je važno istaknuti jest da oboljela osoba rijetko primjećuje svoja sve veća ograničenja ili ih pak negira, kao u vašem slučaju. Ljudi s demencijom liječniku najčešće dolaze, ili bolje rečeno dovode ih, tek kada se jave smetnje ponašanja poput agresivnosti, sklonost lutanju i noćni nemiri. S obzirom na sve ovo što sam napisala, ako zaista sumnjate da je vaš suprug dementan, organizirajte posjet liječniku i povedite ga, s još nekim iz obitelji, ili ako se ne može kretati, pozovite liječnika kući. Nažalost, u ovom stanju, malo je osoba koje će dragovoljno i samostalno otići kod liječnika. Nemojte da vas to spriječi u traženju i organiziranju najbolje pomoći i skrbi za njega. Samo hrabro, i sretno!
Živim s narcisoidnim suprugom koji uz to ima još problema koje ja ne mogu prepoznati. Izbiva iz kuće, zapostavlja i ne pita za djecu, provodi vrijeme gdje je njemu lijepo s društvom, jako je „težak“ u sudjelovanju u financijama, opsjednut je intimnim odnosima, ne razgovara ni sa kim dok je doma, odan je alkoholu, uvjerava okolinu u svašta i sebe predstavlja kao velikog radnika, a zapravo zabušava u svakom radu. Imao je loše djetinjstvo i sada ima jako narušen i prekinut odnos s ocem. Ja sam mu godinama bila podrška ali svaki put bi me ponizio, omalovažavao, varao, psovao, svađao se sa mnom. Sad sam okrenula ploču i ne razgovaram s njim, ne pitam i ne govorim ništa, ignoriram. Rekla sam mu da se iseli i zadnje što sam mu pokušala objasniti je to da je psihički bolestan i da je narcis. On se zadnjih dana ponaša gore, kao da se više inati i dodaje „ulje na vatru“. Moje pitanje je - kako da prekinem ovaj odnos? Što da učinim? Kako da se ponašamo djeca i ja u skladu s njegovim ponašanjem? Što je za očekivati od takve osobe kad shvati da sam „digla ruke“ od njega? Kuća je moja, stoga je on taj koji bi morao napustiti dom i pronaći rješenje za sebe gdje i kako dalje.
Draga gospođo, žao mi je čuti da živite u nesretnom braku tako dugo. Ako vaš suprug ima narcistični poremećaj ličnosti, važno je istaknuti da su to trajni obrasci doživljavanja i ponašanja. Može se raditi o grandioznom narcizmu (oni koji se osjećaju superiorno, agresivni su i pokušavaju dominirati, arogantni su i moraju uvijek biti u pravu, lako se uvrijede i nisu spremni oprostiti drugima, nemaju empatije ni razumijevanja za druge, jako su zavidni) ili ranjivom narcizmu (imaju vrlo krhak osjećaj samopoštovanja, njihova je arogancija zapravo maska kojom se trude prikriti svoj sram zbog stalnog osjećaja nedostatnosti, izrazito su osjetljivi na odbacivanje i kritiku i lako se “zapale”). Možda ćete po ovom opisu već uspjeti uvidjeti kojoj skupini pripada vaš suprug, a za više informacija o narcizmu možete pogledati naš video https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-pogledati/tko-su-narcisi-i-kako-s-njima-zivjeti-isplati-li-se-ulagati-u-odnose-s-narcisima i pročitati naš tekst https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-znati/zivot-s-narcisoidnom-osobom-od-uzbudenja-do-raspada. Vjerujem da će vam nakon toga biti jasnija dosadašnja ponašanja vašeg supruga. Svakako s narcisima nije lako živjeti, a još manje biti u lošim odnosima – njihova je tendencija željeti biti u pravu i ispasti ispravni u očima drugih te će se svojski potruditi da takvi ispadnu i pri razvodu braka (spremni su često i izmisliti neistine o partneru samo kako bi osvjetlali vlastiti obraz). Kako će se vaš suprug ponašati ne mogu nažalost znati ali ako ste u strahu za vlastitu sigurnost i sigurnost vaše djece molim vas da se obratite za pomoć na SOS telefon - liniju za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji, dostupne svaki dan od 0-24 sata na broju 01/ 46 55 222 i BESPLATNOM BROJU 0800 655 222 gdje će dobiti potrebnu podršku i savjet, a po potrebi i siguran smještaj. Samo hrabro, i sretno!
Smatram da moja djeca nisu ostvarila dobar kontakt sa svojim ocem i da ga malo preziru. Plaše ga se jer se ponaša superiorno naspram njih. Mogu li očekivati probleme u fazi odrastanja? Riječ je o dječacima koji imaju 11 i 15 godina.
Draga mama, čujem da ste zabrinuta za svoje sinove. Žao mi je čuti da imaju loš odnos s ocem do razine da ga se boje i da ga preziru, vjerujem da su tome uzrok njegova ponašanja. Hoće li ga oni početi imitirati ili će se ponašati potpuno suprotno u želji da mu što manje nalikuju (s obzirom na to da kažete da ga preziru) ne znam no, svakako možemo očekivati određene smetnje u ponašanju kod bilo kojeg djeteta u adolescentnoj dobi. Adolescencija je razdoblje razvoja koje označava prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih i uobičajeno traje od 13. do 20. godine života. Adolescencija se ponekad i naziva razdoblje "bura i oluja" stoga ni inače nije realno očekivati da ćete proći bez njih. Na vašem bih mjestu bila veoma prisutna i obazriva i reagirala bih korektivno u svim trenucima gdje uvidite da imitiraju svog oca kao i utješna onda kada ih njegovo ponašanje povrijedi. Kao majka možete značajno ublažiti njegov loš utjecaj na njih. Svakako je veoma važno da i vi više ne dozvoljavate ocu da tako postupa s njima te da pokrenete s njim ozbiljan razgovor u kojem ćete mu kao supruga i majka njegove djece pokušati objasniti kako njegova ponašanja loše utječu na vas i na razvoj vaše djece. Nadam se da će suprug biti otvoren za promjene i rad na sebi zbog dobrobiti vaših sinova. Samo hrabro, i sretno!
Pozdrav, kako skupiti hrabrosti za izlazak iz toksičnog odnosa - braka u trajanju od 15 godina, u kojem imamo troje djece? Ovaj odnos loše utječe na moje psihičko zdravlje i samopouzdanje kojeg mi ionako nedostaje. Da situacija bude još teža, za učiniti taj korak, puna sam strahova, kočnica u samostalnom funkcioniranju s troje djece, poslom i svim ostalim obvezama koje iz toga proizlaze. Hvala na odgovoru!
Pozdrav i vama. Toksični odnosi su veoma teški za izaći iz njih – koliko god znamo da su za nas loši, nešto nas u njima drži (kod vas čujem najviše nedostatak samopouzdanja da možete funkcionirati sama s troje djece). Ali i inače smo mi ljudi skloni ostajati u odnosima (i na radnim mjestima) iako smo tamo nesretni jer nas manje plaši ono što je loše i poznato negoli ono što je novo i nepoznato. Prvi korak je osvijestiti koliko je uistinu taj odnos za vas „opasan“ - koja je cijena koju vi i djeca plaćate ostankom u njemu? Nakon toga pokušajte osvijestiti što dobivate odlaskom – koje su dobre strane za vas i vašu djecu? Sljedeći korak je osvijestiti izazove koji vas čekaju zbog odlaska i tko vam može pomoći sa svakime od njih (npr. tko će pomoći voziti djecu u školu i vrtić ako su različite dobi ili tko će voziti na trening starijeg dok vi radite zadaću s mlađim). Nakon toga važno je osvijestiti i da niste sama (naravno pod uvjetom da je vaš suprug voljan zadržati svoju ulogu oca i da vi smatrate da on nije opasan za vašu djecu). Naime, to što se razvodite ne znači da prestajete biti roditelji i ako je otac kompetentan i zdrav može zadržati veliki dio svoje uloge te brigu oko djece podijeliti s vama. U suprotnom pomoć ćete zamoliti od svoje obitelji ako ju imate, prijatelja ili neprofitnih organizacija u području koje daju podršku samohranim majkama. Bilo bi dobro kada biste se i pravno raspitala o svojim pravima i obavezama, a idealno kada biste potražila i pomoć stručnjaka, psihologa ili psihoterapeuta, koji će vam pomoći ojačati samopouzdanje i donijeti željenu odluku. Tada slijedi razgovor s ocem vaše djece i dogovor kako dalje. Kako biste lakše odoljela kušnji i povratku u odnos, dobro je imati podršku nekog bliskog, a koji će biti vaš glas razuma onda kada biste se vratila. Važno je u tom razdoblju početi graditi novi, samostalni život. Usmjeriti se na vaše interese i hobije, posao, djecu, prijatelje. Sve je samo nije lako, ali je moguće. Mislim da će vam na tom putu od pomoći biti I jedan članak iz naše arhive https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-znati/kako-prepoznati-toksicni-odnos-i-pobjeci-iz-njega. Samo hrabro, i sretno!
Rastavljena sam majka dvoje djece od 10 i 12 godina i u vezi sam s muškarcem 6 godina. Radi se o vezi na daljinu, čujemo se svaki dan, a vidimo svaka dva tjedna kad partner dobije slobodno desetak dana pa bude u Hrvatskoj. Naime, izašla sam iz faze zaljubljenosti i počela sam osvještavati njegove mane. Inače se prema svojoj majci ružno ponaša - postavlja granice na grub način i s povišenim tonom glasa (rečenice poput "Jesam li ti rekao prestani? Dosta više!" i slično), s djecom isto često zna biti odrješit kad primijeti da me ne slušaju pa ih sa strogoćom upozorava da moraju više slušati i "očita im bukvicu". Nekidan smo zajedno bili u razgledavanju Rima (jest da smo se držali hlada i pili smo puno tekućine, ali nismo mogli zaobići činjenicu da su vani ljetne visoke temperature) i u jednom trenutku pitala sam ga nešto te ga prvi puta nisam čula ili doživjela jer mi je mozak "kuhao od vrućine". Zato sam ponovila pitanje na što mi je odgovorio vrlo grubo s povišenim tonom glasa "Što me peglaš, zašto mi jedno te isto pitanje postavljaš tri puta!?". Bila sam neugodno iznenađena i kada me nešto pitao, odgovorila sam mu na isti način. Neko vrijeme nismo prozborili niti riječi, samo smo hodali u nekoj neugodnoj tišini. Kada smo se malo okrijepili i ohladili, odlučila sam mu reći što je problem, da shvaćam da nam je oboma vruće, ali da to nije opravdanje za takvo ponašanje i da ne želim da se na takav način ponaša prema meni kao prema svojoj majci na što mi je odgovorio da mu je žao, ali da je moguće da će biti još toga i da me moli za razumijevanje. Ne znam što da mislim, kako da postupam. Znam da svatko ima vrlina i mana, ali do sada nisam nailazila na takvo nešto s njegove strane, doslovno me držao kao kap vode na dlanu i strah me od ponavljanja konflikta (inače nisam konfliktna osoba).
Draga gospođo, čujem u vašem pitanju zabrinutost i nesigurnost jeste li u odnosu s nekime tko je za vas i za djecu dobar. S obzirom na to da ste rastavljena vjerujem da zadnje što želite sebi i djeci je nova loša priča. I imate potpuno pravo tako razmišljati. Nažalost, kada smo mladi odluke koje donosimo manje su racionalne i ulazimo u brak nesvjesni da će se one karakterne sitnice koje nam možda već smetaju vremenom samo pogoršati te da se ljudi teško mijenjaju ali kako starimo (i sazrijevamo) uviđamo da je bitno već u samom startu mudro izabrati. Iz ovog što ste mi napisala očito je da vaš partner ima određene poteškoće s impulzivnošću, samokontrolom i da je do danas imao odnose u kojima mu je bilo dozvoljeno tako se ponašati, primarno s majkom. S obzirom na to da ste zajedno već 6 godina očito se opustio i s vama i njegova samokontrola sve je slabija. Na vašem bih mu mjestu pružila priliku i podršku no i zatražila od njega da krene na osobnu psihoterapiju gdje će osvijestiti zašto se tako ponaša i što mu onemogućava promjenu takvog ponašanja kojeg je očito i sam svjestan, a koje pogađa i vas i vašu djecu. Naime, nitko od nas nije savršen pa tako nije ni on ali važno je onda pokazati spremnost za promjenu i rad na sebi, nije dovoljno tražiti od drugih razumijevanje jer smo „mi takvi“. Svi smo mi nekakvi ali se svi mi i možemo malo promijeniti ako se jako potrudimo. Ako ne bude pokazao volju i iskrenu želju za promjenom možda ćete morati promisliti je li taj odnos dobar za vas i za vašu djecu. Sretno!
Kako se riješiti toksičnog odnosa? Muškarac je došao kad mi je bio slomljen gležanj kako bi mi pomogao, a svoje dijete nije priznao. Žena se sama mučila, othranila dijete, a sada mi želi pomoći. Kako ga se riješiti? Počeo mi je skrivati tablete.
Žao mi je da ne uspijevate izaći iz odnosa koji vas guši i u kojem se osjećate usamljeno i nesretno. Toksični odnosi su opasni upravo iz razloga što ne uspijevamo izaći iz njih iako znamo da za nas nisu dobri. Nešto nas vuče da ostanemo s tom osobom i ne uspijevamo napraviti potreban rez, a čak i kada ga napravimo vraćamo se natrag. Mogli bismo reći da se radi o nekoj vrsti ovisnosti koje se nije lako riješiti. Prvi korak je osvijestiti koliko je uistinu taj odnos za nas opasan, koja je cijena koju plaćamo ostankom u njemu. Sljedeći korak je iskomunicirati to sa partnerom i zamoliti ga ode i da nas ostavi na miru. Nakon toga, kako bismo lakše odoljeli kušnji i povratku u odnos, dobro je imati podršku nekog bliskog, a koji će biti naš glas razuma onda kada bismo se vratili. Važno je u tom razdoblju početi graditi novi, samostalni život. Usmjeriti se na naše interese i hobije, posao, djecu, prijatelje i skupljati marljivo i uporno, dan po dan, dokaze koji podupiru naš odlazak iz tog odnosa, osviještavati dobre strane toga što smo se hrabro odlučili otići i prekinuti taj začarani toksični krug. Sve je samo nije lako, ali je moguće. Mislim da će vam na tom putu od pomoći biti I jedan članak iz naše arhive https://www.budidobrobudice.com/dobro-je-znati/kako-prepoznati-toksicni-odnos-i-pobjeci-iz-njega. Samo hrabro, i sretno!
Kako se prestati osjećati usamljeno? Kako izgraditi dobra prijateljstva, pronaći put do bliskosti i prevladati strah od intimnih odnosa? Naša psihologinja Tijana Debelić govori o osobnim odnosima – i zašto su nam važna.
Nadamo se da će vam odgovori pomoći kako bi prebrodili sve poteškoće, pronašli optimizam i uspješno gradili put prema boljem unutarnjem osjećaju.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici kolačića.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.