Poštovana djevojko, ako sam vas dobro razumjela, radi se o odnosu koji je emocionalno zahtjevan. S obzirom na vašu mladu dob to me ne čudi, u toj dobi mnogi su još podosta emocionalno nezreli pa su i mnoge veze u tim godinama takve, nezrele. Ono što je tu možda još bitnije je uvidjeti jeste li vi sretni u tom odnosu i kako taj odnos općenito utječe na vašu dobrobit i zadovoljstvo životom (i samom sobom). Svakako smatram da je važno da pokušate s tom osobom iskomunicirati što se događa i prenijeti poruku da vama nije prihvatljivo da se u vezi nestane na 5 dana. Možda je to negativan obrazac ponašanja  koji osoba ima inače? Ako se to desilo prvi puta tim je čudnije i svakako ne bih dozvolila da prođe nezamijećeno kao da je to nešto normalno na što ćete pristajati u budućnosti. Svađe su u paru normalne, ali nestajanje na 5 dana to nije – zdravi par komunicira svoje probleme i trudi se riješiti ih, a ne bježati od njih. Sasvim je prirodno da vam ta osoba nedostaje s obzirom na to da ste emocionalno vezani i da živite ljubavnu priču već godinu dana, i žao mi je da je tako. Ako osoba ne prihvati vaš poziv na razgovor i razrješavanje situacije, koliko god da vam je teško, okrenite se sebi i svom životu, prijateljima, faksu, poslu, sportu, svemu onome  što vas veseli, ispunjava i opušta. Imate ćete ljepše i teže trenutke, ali ne možete napraviti više od toga da nekoga pustite da živi svoj život na način na koji to želi pa uvidjeti želite li vi toj osobi pokloniti svoje vrijeme i svoje srce. Dajte si prostora i vremena za donošenje svojih odluka, ne brzajte nigdje. Samo hrabro, i sretno! 

Draga gospođo, jako mi je žao da nakon toliko godina braka i tri zajedničke djece prolazite kroz ovu bolnu i šokantnu situaciju. Je li se nešto značajno dogodilo u vašem odnosu da je suprug odlučio prekinuti ga na ovakav način ili je ovo kulminacija dugogodišnjeg nesretnog braka za njega? Je li ovo zaista suprugova konačna odluka ili je emocionalno ishitrena? Ako već niste, probajte mu predložiti zajednički odlazak kod bračnog terapeuta – većina problema može se riješiti trudom obaju partnera, svi znamo koliko je zajednički život težak i koliko je sretan brak najviše proizvod upornosti i rada na sebi dvoje ljudi koji su odlučili voljeti se. Ako s njegove strane ne postoji želja za spašavanjem braka, ne ostaje vam drugo negoli početi raditi na prihvaćanju njegova kraja. Sasvim je razumljivo da ste u šoku, to je ogroman životni preokret. U takvim trenucima, ključno je dati sebi vremena i prostora za prorađivanje emocija i potražiti podršku bližnjih (obitelji i prijatelja), a zašto ne i stručnu podršku (psiholog ili psihoterapeut). Važno je da vi sami osvijestite s čime vi možete živjeti te kako ćete se nositi s idejom da vaš suprug to više nije iako dijelite krov, jutra, večeri i vikende. Nisu ni djeca „glupa“ kako se kaže – ona ne samo što osjete emocije roditelja (tako i napetost, nelagodu, zamjeranje i ostalo), već i uče od nas kako se u odnosu ponaša. Želite li im kao roditelji zaista poslati poruku da je sasvim OK nastaviti živjeti u braku s nekim koga ne volite ili s nekim tko ne voli vas? Iako je zajednički život možda na prvi pogled puno praktičniji (i financijski i logistički oko djece), bitno je razmisliti kako će to utjecati na vaše i na mentalno zdravlje vaše djece. Iako vam je sigurno u ovom trenutku nezamislivo prihvatiti razdvajanje, važno je biti svjesan da imate mogućnosti za samostalan život i da ne odbacite tu ideju kao lošu. Izlazak iz braka u kojem vas netko ne voli, a kojeg niste prekinuli svojom voljom već ste vi ostavljena strana, nikako ne znači da uništavate obitelj već samo da skrbite za dobrobit svoje djece i vlastitu. Djeca trebaju zdravu i sretnu majku, nemojte to nikada zaboraviti! Uzmite si vremena koliko god vam je potrebno da dobro razmislite o dugoročnim posljedicama svojih odluka – nešto što nam se može činiti kratkoročno kao bolje rješenje, dugoročno može nanijeti puno štete. Samo hrabro, i sretno!

Žao mi je čuti da u fazi u kojoj biste trebali imati najveću podršku i pomoć partnera to nemate. Nažalost, svatko od nas reagira na velike životne promjene na svoj način i ponašanje partnera može ukazivati na njegov strah od obaveza koje mu predstoje. Svakako nije preporučljivo napadati i svađati se ali zbog vlastite dobrobiti, a i dobrobiti djeteta, važno je da otvoreno i iskreno porazgovarate s njime o onome što očekujete od njega i od vašeg odnosa. Izrazite otvoreno svoje potrebe i postavite jasno granice – koja njegova ponašanja su vam prihvatljiva (npr. izlazak s dečkima subotom navečer), a koja to nisu (stalni izlasci i druženja). Pomognite mu da uvidi da dijete koje trenutno vi nosite u sebi pripada oboje i trudnoća se čuva ne samo mirovanjem kod kuće već i pokazivanjem pažnje i naklonosti svojoj partnerici koja se upravo u ovom razdoblju mora osjećati sigurno i spokojno kako bi se beba razvijala zdravo. Stres majke izrazito je štetan za razvoj ploda, činjenica koju često možemo previdjeti. Stoga, ako želi postati otac, važno je da preuzme na sebe svoju ulogu i svoj dio odgovornosti za život vašeg djeteta kojeg ste zajedno željeli, i zajedno napravili. Nemojte se ustručavati tražiti ono na što imate pravo a to je sva podrška i pomoć koju trenutno možete dobiti, od njega ali i od ostalih bližnjih (obitelji, prijatelja). Mislite prvenstveno na svoju dobrobit i na dobrobit svoje bebe. Samo strpljivo, i sretno!

Teško je ostaviti iza sebe iskustvo s nekim tko je imao negativan utjecaj na nas kao što to imaju narcisi – odnosi s njima mogu ostaviti duboke emocionalne ožiljke, a koji dugoročno utječu na to kako doživljavamo sebe i druge ljude. Osjećaj manje vrijednosti, nesigurnost i gubitak samopouzdanja posljedice su takvog odnosa te je izrazito važno to osvijestiti i početi raditi na jačanju svog samopoštovanja i prorađivanju osobne traume. Važno je da stavite fokus na sebe, da se usmjerite na svoje hobije, prijatelje, posao ili faks, na sve ono što ste nekoć voljeli na sebi (a s vremenom zaboravili) i na sve ono što ste postigli u proteklih sedam godina. Svakako je bitno i prisjetiti se razloga zbog kojih ste u vezi bili nesretni, zašto je veza završila i što možete dobrog izvući iz tog iskustva kao poduka za buduću vezu. I na koncu oprostiti, i sebi što ste si dozvolili biti u toj vezi i trpjeti sve to, i njemu zbog svih rana koje vam je nanio. Bez oprosta (unutar sebe) ne možemo ići dalje. Pisanje bi vam moglo uvelike pomoći u tom procesu, nema veze ako mislite da ne pišete lijepo, kada se radi o terapijskom pisanju nema pogrešaka. Ako ne možete sami, potražite pomoć dobrog psihoterapeuta koji će bas voditi kroz ovaj bolan ali moćan proces iscjeljenja i preporoda. Samo hrabro, i sretno!

Poštovanje, nalazite se u veoma zahtjevnoj situaciji i iskreno mi je žao da je tako – mogu samo probati zamisliti koliko mora biti izazovno suočavati se s ovakvim negativnim reakcijama vaše najstarije kćeri u za vas ovako osjetljivom periodu. No, vi ste roditelj, majka, i na vama je da i u ovom slučaju pokažete (i podučite!) razumijevanje. Sigurna sam da vaša kćer osjeća strah, ljubomoru i nesigurnost zbog dolaska bebe. Boji se da će izgubiti vašu pažnju i ljubav koju trenutno ima, da ćete se potpuno posvetiti novom djetetu – ne zaboravite, ona je sve ovo već dvaput prošla i ne želi opet. Pomognite joj stoga da se osjeti važnom, sigurnom i saslušanom – recite joj da razumijete njene emocije i da nije "pogrešno" što se tako osjeća. Pokušajte s njom otvoreno porazgovarati kada je mirnija, bez forsiranja teme. Možete ju pitati nešto poput "Što te brine zbog dolaska bebe? Nadam se da znaš da ću te zauvijek voljeti jednako snažno kao i sada i da ću se uvijek potruditi naći vremena samo za tebe kada god me trebaš, a ako te to brine govorim ti to sada i govorit ću ti to ako treba i svaki dan dok ne uđe u tvoje srce." ili "Kako možemo svi zajedno napraviti da ti bude lakše prihvatiti da češ dobiti još jednu sestricu? Što ja konkretno mogu napraviti da ti u tome pomognem?" Potrudite se slušati bez osuđivanja i nemojte ju napasti ako kaže nešto što niste željeli čuti. Pokušajte je polako uključivati u proces dolaska bebe kako bi se osjećala važnom, ali bez pritiska (uređivanje sobice, biranje robice, odabir imena ili nekog malog poklona za sestricu). Ako se situacija ne počne smirivati kroz par tjedana probajte potražiti pomoć stručnjaka kako bi netko izvan obitelji porazgovarao s njom – tinejdžerima je puno lakše izraziti se s nepoznatima, idealno ako su mlađe dobi (možda u školi postoji neka školska psihologinja ili psiholog?) ili neka teta, ujna, starija sestrična? Svakako će biti potrebno imati strpljenja – nikako nije rješenje napadati ju, kriviti ili početi odbijati zbog njenih izjava, vjerujem da ni sama ne vjeruje u ono što govori već je to obrambeni mehanizam u punoj snazi. U tom procesu ne zaboravite na sebe i svoje psihofizičko zdravlje – u sebi nosite novi život i važno je da ste dobro zbog sestrice koja još nije ugledala svijetlo dana. Nemojte se stoga ustručavati pitati podršku muža, prijateljica, a u konačnici i stručnjaka. Samo strpljivo, i sretno!

Pozdrav i vama! Vjerujem da vas je to pogodilo i zabrinulo – toliko vremena se „čuvate“ za onog pravog, napokon se počnete prepuštati kad eto prvog red flag-a. Ako vam se dečko zaista sviđa, prije negoli raskinete u startu, ne bi bilo loše pokušati otvoreno porazgovarati s njim o tome što ste vidjeli. U konačnici, što imate za izgubiti? U najgorem slučaju ostat ćete bez njega, a što je zapravo odlično ako to nije dečko za vas. Savjetujem stoga da prvo popričate i vidite njegovu reakciju. Možda ima neke razloge zašto se ponaša tako, a možda nije uopće svjestan kako bi to moglo utjecati na njegovu djevojku od krvi i mesa. Nažalost, mnogi muškarci nisu nimalo svjesni da je pornografija objektivizacija žena i ne shvaćaju koliko njeno korištenje može biti uvredljivo i bolno za stvarnu partnericu. Svakako mislim da ne bi trebali samo prijeći preko toga posebice jer je prvo razdoblje u odnosu ono u kojem se postavljaju temelji samog odnosa. To znači da što dogovorite sada (pravila, očekivanja i drugo) bit će vam najvjerojatnije tako i kasnije. Ključno je stoga imati načisto vlastite vrijednosti i očekivanja od odnosa i partnera kako bi ih odmah u početku mogli iskreno iskomunicirati i provjeriti jeste li dobar par. Ako da, super i sretno u ljubavi! Ako ne, onda opet super, ne gubite vrijeme i svatko svojim putem u nove avanture. Samo hrabro, i sretno!

Dobar dan. Morat ću vas razočarati i uputiti vas na neku drugu adresu, onu fitoterapeuta (osoba koja je izučila liječenje biljkama) ili onu specijaliziranih biljnih ljekarni. Naime, iako sam kroz svoj rad čitala o prirodnim sredstvima za ublažavanje anksioznosti, nisam stručnjak za dijeliti savjete u toj domeni. Među biljkama koje ublažavaju anksioznost i potiču relaksaciju nalazimo lavandu, pasifloru, kamilicu, metvicu, valerijanu i hmelj. Spominje se kao vrlo koristan i korijen ashwagandhe kao i neke druge biljke. Dakle, priroda nam je podarila obilje ljekovitih pripravaka – koji će biti pravi za vas i u kojoj dozi saznat ćete najbolje od stručnjaka. Nadam se da ćete čim prije pronaći pravu kombinaciju za sebe, sretno!

Poštovana, iskreno mi je žao da ste doživjeli tako traumatično iskustvo, vjerujem da ste se i sami jako prestrašili. S obzirom na sve što ste proživjeli, potpuno je razumljivo da je vaše dijete razvilo ovakve strahove nakon tako stresnog događaja - nesigurnost u vezi s bivanjem u stanu (posebice sam!) i posebno izražen strah pred spavanje (tada smo najranjiviji), prirodni su odgovori na traumatičan događaj. Iako ste vjerujem divna majka, u ovako izvanrednim okolnostima zaista je važno potražiti i pomoć stručnjaka – moguće je da će se strahovi s vremenom smanjiti i samo uz vašu pomoć no, stručnjak za mentalno zdravlje može pomoći vašem djetetu da bolje razumije i da se bolje nosi se s neugodnim emocijama i sjećanjima na ono što je proživio, kao i da ga poduči nekim korisnim tehnikama za prevladavanje straha. Rane intervencije mogu spriječiti da strahovi postanu dugotrajni ili pak da se razviju u neki anksiozni poremećaj. Vi svakako nastavite raditi na tome da dijete što više osjeća sigurnost kada je kući – otvoreno razgovarajte o njegovim strahovima, uvjeravajte ga da je sada sigurno i pokušajte učvrstiti rutine koje će mu pružiti osjećaj sigurnosti. I zapamtite, i ovo će proći. Samo strpljivo, i sretno!

Pojam abulična odnosi se na stanje abulije. Abulija je smanjenje ili potpuni gubitak volje i sposobnosti za donošenje odluka (intelektualna abulija) ili pokretanje akcija (motorička abulija). Abulija može biti simptom psihičkih ili neuroloških poremećaja, poput depresije, shizofrenije ili trauma mozga. Osoba koja je abulična može imati poteškoća u donošenju odluka, inicijativi ili čak u obavljanju jednostavnih zadataka (ustati se iz kreveta). Ovo stanje može značajno utjecati na kvalitetu života i često zahtijeva medicinsku i psihološku pomoć. Ako je toj ženskoj osobi laik (nestručna osoba) rekla u razgovoru da je abulična, moguće je da se odnosila na njezinu neodlučnost i nedostatak motivacije da se pokrene u željenom mjeru i donese potrebne promjene. 

Nositi se s ljudima koji stalno hvale svoju djecu može biti dosta izazovno, pogotovo ako osjećate da vam to stvara pritisak ili frustraciju. Kako bi vam bilo lakše nositi se s takvim ponašanjem, probajte prvo u sebi osvijestiti razloge zbog kojih vas ono toliko smeta (možda trigerira vaše osobne nesigurnosti, neispunjena očekivanja prema sebi ili svojoj djeci? Možda vas roditelji nisu hvalili kad ste bili dijete? Možda imate predrasude o ljudima koji grade vlastiti identitet primarno kroz roditeljstvo?). Svako iskustvo može nam biti korisna škola da dublje spoznamo sami sebe i narastemo još malo više. Nadalje, pokušajte razumjeti zašto ti ljudi hvale svoju djecu. Mnogi roditelji su jednostavno ponosni na svoju djecu i žele podijeliti taj ponos. Za druge to može biti način traženja potvrde ili podrške od drugih ljudi. Treći su pak pretjerano kompetitivni u životu općenito, pa tako i u roditeljstvu. Koji god bio pravi razlog, daje vam mogućnost uvidjeti da se s druge strane skriva čovjek koji vam svojim ponašanjem i riječima govori puno više o sebi, a manje o vlastitoj djeci. Pokušajte stoga pronaći malo suosjećanja za njih i reći im nešto poput „To je divno, baš mi je drago zbog vas!“ ili “Stvarno imate posebno dijete, vjerujem da ste jako sretni i ponosni!”. Tako, sve što ste rekli je apsolutna istina za svako dijete na ovom svijetu, poručili ste roditelju da radi dobar posao i dobili mogućnost podijeliti sada nešto o sebi (ili svojoj djeci) ako to želite. Ako hvaljenje prelazi granice i počnete se osjećati nelagodno probajte suptilno promijeniti temu razgovora na nešto drugo, reći nešto poput: „Zvuči super, dijete ti je divno! I, što još ima novog kod tebe? Što je s onim tečajem kojeg si upisala? Ili “Ajde baš mi je drago. No, reci, kakva ti je sada situacija na poslu?“ Ako ni to “ne pali” razmislit ćete hoćete li se početi družiti malo rjeđe s tim ljudima (ili čak i prestati) s obzirom na to da je cilj odnosa davanje i primanje i bitno je da se obje strane u odnosu osjećaju dobro. Samo strpljivo, i sretno!