Mi smo narcisi kada prodajemo svoju dušu za slavu – entitet koji postoji jedino u očima drugih. -Claudio Naranjo

Život ili odnos s narcisoidnom osobom na prvu može biti privlačan, intelektualno zavodljiv, prpošan i fizički jako energičan. Jer, narcis u odnosu početno nudi sve ono što želi dati sebi. Bez drugog u kojem se ogleda, njegova veličina se smanjuje, a to je scenarij koji narcis pod svaku cijenu želi izbjeći.

Kada je u pitanju narcizam kao pojava, bitno je naglasiti razliku između psihološkog problema, psiholoških crta ličnosti te mentalnog poremećaja ličnosti. Većina ljudi ima određene crte ličnosti koje se u pojedinim opisima mogu vezati uz narcizam, ‘borderline’, zavisnost ili neki drugi psihološki opis, no to su pojedinci koji su u načelu funkcionalni za sebe i svoju okolinu i koji zahtijevaju umjerene terapijske korekcije da bi se u društvenom okružju osjećali što ugodnije i funkcionalnije. Mentalni poremećaji ličnosti su odvojena kategorija: ona donosi odgovornost profesionalcima, liječnicima koji ju određuju, ali postavlja i određena ograničenja osobama kojima se ta dijagnoza postavlja.

Narcisoidne osobe u odnosu

Kad je u pitanju narcis, bilo kroz crte ličnosti ili drugačije, značajno je pogledati što se događa u pozadini jedne takve ličnosti. Narcisoidna osoba je kao čovjek dvostruko otuđen. On je otuđen od drugih ljudi jer je u potpunosti usmjeren na sebe, a otuđen je i od svojeg „pravog ja“ jer je usredotočen samo na sliku o sebi, umjesto na ono što uistinu jest i na ono što uistinu čini njegovo iskustvo.

Kada su s drugim ljudima, narcisoidne osobe nastoje biti u kontaktu sa slikom i njenom vrijednošću, a ne sa osobom. Narcis je u kontaktu s time koliko je netko atraktivan, neatraktivan, uspješan ili neuspješan, jer su samo prezir i idealizacija dva načina na koje on može vidjeti druge.

U odnosima s drugima, narcisoidna osoba najčešće manipulira i iskorištava jer to je ujedno i jedini način kako je tijekom odrastanja naučio biti u odnosu. Značajno je i to da se pritom i sami često osjećaju kao žrtve, kao pogrešno shvaćeni ili nepriznati kao superiorni kakvi sebi jesu. Jer, i to je iskustvo koje nose u svojoj pozadini odrastanja. Ipak, u odnosu ne uspijevaju nadići svoj duboko ukorijenjen osjećaj nekompetentnosti pa drugu osobu vide isključivo kao nastavak svojih potreba i fantazija kojima maskiraju svoju nedostatnost. U suštini, svome partneru rade ono što su nekoć neki drugi radili njima.

Potrebna visoka razina samosvijesti

Boravak u blizini narcisoidne osobe zahtijeva visok stupanj samosvijesti vlastitog bića, svojih potreba i osjećanja, upravo da ne bismo postali produžetak tuđih. Jer, narcisoidnost se prekida tek onda kada osoba shvati da postoji i drugi sa svim svojim potrebama, težnjama i identitetom.

Bitno je naglasiti kako svi mi barem u nekim trenucima bivamo narcisi u sebi, makar kroz odrastanje kada nam slike koje gledamo služe kao materijal za integraciju. Jer, i dijete koje se igra s lutkom tako uči o životu. No, ono razvojem nadilazi potrebu da projicira svoje potrebe i strahove u druge. Primajući ljubav i razumijevanje od drugih, ono uviđa i da postoje drugi. Narcis nije imao takvo iskustvo. 

Odrastanje jednog narcisa

Kada pogledamo prijašnja iskustva u odrastanju narcisoidnih osoba, često dolazimo do toga da su i oni sami bili alat zadovoljavanja potreba svojih roditelja, umjesto da su bili prihvaćeni kao zasebne jedinke sa svojim pravima i potrebama. U tom pristupu, izostala je jedna bitna stavka - roditeljska empatija. Čak i izuzetna postignuća takvog djeteta koriste se za glorifikaciju roditelja. „Pravo ja“ djeteta u obitelji narcističkih roditelja tretira se kao da ne postoji pa takva djeca svoje 'pravo ja' štite živeći u slikama, odnosno predstavama grandioznosti i idealizacije.

Tu je i druga polarnost, bezvrijednost koja se također formirala kao slika kroz odrastanje. Naime, kada se pojavi bol, gubitak ili neuspjeh, način na koji te pojave tretiraju njegovi bližnji, postaje i djetetov stil. Ako se roditelj s ljubavlju, razumno i smireno posveti djetetu u boli i u stanju je da obgrli djetetova osjećanja, omogućujući mu da ih osjeti, razumije i prođe, samo dijete će integrirati taj proces te ga na taj način ponijeti sa sobom u daljnja iskustva.

Konstanta: dijete nema osjećaj podržanosti

Kod narcisoidnih osoba prisutna je jedna konstanta kroz odrastanje – djetetu nije omogućeno da kroz osjećaj uznemirenosti prođe podržano, da bude umireno i utješeno od emocionalno prisutnog i podražavajućeg roditelja. Tako djetetu nije omogućena asimilacija iskustva, već je uznemirujuće iskustvo doživljeno kroz preplavljivanje. Održavanjem grandiozne slike o sebi u kasnijim godinama, narcis zapravo izbjegava stanje straha, preplavljenosti i nesigurnosti. Stoga kada se u odraslim godinama narcisu dogodi razočaranje, takav tip ličnosti ga ne može asimilirati i integrirati, već kroz preplavljenost u potpunosti gubi kontakt sa svim drugim vrijednostima u svom životu, sa svojim ‘ja’, čiju vrijednost direktno povezuje s trenutačnom slikom o sebi, bila ona loša ili dobra.

Tijekom odrastanja, narcisi su doživjeli ili previše razočaranja bez podrške ili pak previše zaštite tijekom koje nisu prošle dovoljno iskustva sa razočarenjem. 

Kada je u pitanju ovaj opis ličnosti, značajno je napomenuti kako neovisno o tome jesmo li u bliskom odnosu s narcisom, uronjeni smo u društvo koje je obojeno sličnim karakteristikama: usmjerenost na sliku umjesto na kontekst, kontakt s ekranima umjesto uživo, dio je informacijskog društva koje iskazuje sve manji kapacitet za empatijom, viđenjem drugog i bivanjem u zajedništvu.

Narcizam modernog doba predstavlja otuđenost pojedinca od zajedništva u svakom pogledu. I dok svog partnera možemo i znamo odabrati, odabiranje drugačijeg društva je jedan potpuno novi pokret.