Narcizam modernog doba predstavlja otuđenost pojedinca od zajedništva u svakom pogledu. I dok svog partnera možemo i znamo odabrati, odabiranje drugačijeg društva je jedan potpuno novi pokret. Kako prepoznati narcise oko nas ili čak u nama, otkrivamo u članku
Mi smo narcisi kada prodajemo svoju dušu za slavu – entitet koji postoji jedino u očima drugih. -Claudio Naranjo
Život ili odnos s narcisoidnom osobom na prvu može biti privlačan, intelektualno zavodljiv, prpošan i fizički jako energičan. Jer, narcis u odnosu početno nudi sve ono što želi dati sebi. Bez drugog u kojem se ogleda, njegova veličina se smanjuje, a to je scenarij koji narcis pod svaku cijenu želi izbjeći.
Kada je u pitanju narcizam kao pojava, bitno je naglasiti razliku između psihološkog problema, psiholoških crta ličnosti te mentalnog poremećaja ličnosti. Većina ljudi ima određene crte ličnosti koje se u pojedinim opisima mogu vezati uz narcizam, ‘borderline’, zavisnost ili neki drugi psihološki opis, no to su pojedinci koji su u načelu funkcionalni za sebe i svoju okolinu i koji zahtijevaju umjerene terapijske korekcije da bi se u društvenom okružju osjećali što ugodnije i funkcionalnije. Mentalni poremećaji ličnosti su odvojena kategorija: ona donosi odgovornost profesionalcima, liječnicima koji ju određuju, ali postavlja i određena ograničenja osobama kojima se ta dijagnoza postavlja.
Narcisoidne osobe u odnosu
Kad je u pitanju narcis, bilo kroz crte ličnosti ili drugačije, značajno je pogledati što se događa u pozadini jedne takve ličnosti. Narcisoidna osoba je kao čovjek dvostruko otuđen. On je otuđen od drugih ljudi jer je u potpunosti usmjeren na sebe, a otuđen je i od svojeg „pravog ja“ jer je usredotočen samo na sliku o sebi, umjesto na ono što uistinu jest i na ono što uistinu čini njegovo iskustvo.
Kada su s drugim ljudima, narcisoidne osobe nastoje biti u kontaktu sa slikom i njenom vrijednošću, a ne sa osobom. Narcis je u kontaktu s time koliko je netko atraktivan, neatraktivan, uspješan ili neuspješan, jer su samo prezir i idealizacija dva načina na koje on može vidjeti druge.
U odnosima s drugima, narcisoidna osoba najčešće manipulira i iskorištava jer to je ujedno i jedini način kako je tijekom odrastanja naučio biti u odnosu. Značajno je i to da se pritom i sami često osjećaju kao žrtve, kao pogrešno shvaćeni ili nepriznati kao superiorni kakvi sebi jesu. Jer, i to je iskustvo koje nose u svojoj pozadini odrastanja. Ipak, u odnosu ne uspijevaju nadići svoj duboko ukorijenjen osjećaj nekompetentnosti pa drugu osobu vide isključivo kao nastavak svojih potreba i fantazija kojima maskiraju svoju nedostatnost. U suštini, svome partneru rade ono što su nekoć neki drugi radili njima.
Potrebna visoka razina samosvijesti
Boravak u blizini narcisoidne osobe zahtijeva visok stupanj samosvijesti vlastitog bića, svojih potreba i osjećanja, upravo da ne bismo postali produžetak tuđih. Jer, narcisoidnost se prekida tek onda kada osoba shvati da postoji i drugi sa svim svojim potrebama, težnjama i identitetom.
Bitno je naglasiti kako svi mi barem u nekim trenucima bivamo narcisi u sebi, makar kroz odrastanje kada nam slike koje gledamo služe kao materijal za integraciju. Jer, i dijete koje se igra s lutkom tako uči o životu. No, ono razvojem nadilazi potrebu da projicira svoje potrebe i strahove u druge. Primajući ljubav i razumijevanje od drugih, ono uviđa i da postoje drugi. Narcis nije imao takvo iskustvo.
Odrastanje jednog narcisa
Kada pogledamo prijašnja iskustva u odrastanju narcisoidnih osoba, često dolazimo do toga da su i oni sami bili alat zadovoljavanja potreba svojih roditelja, umjesto da su bili prihvaćeni kao zasebne jedinke sa svojim pravima i potrebama. U tom pristupu, izostala je jedna bitna stavka - roditeljska empatija. Čak i izuzetna postignuća takvog djeteta koriste se za glorifikaciju roditelja. „Pravo ja“ djeteta u obitelji narcističkih roditelja tretira se kao da ne postoji pa takva djeca svoje 'pravo ja' štite živeći u slikama, odnosno predstavama grandioznosti i idealizacije.
Tu je i druga polarnost, bezvrijednost koja se također formirala kao slika kroz odrastanje. Naime, kada se pojavi bol, gubitak ili neuspjeh, način na koji te pojave tretiraju njegovi bližnji, postaje i djetetov stil. Ako se roditelj s ljubavlju, razumno i smireno posveti djetetu u boli i u stanju je da obgrli djetetova osjećanja, omogućujući mu da ih osjeti, razumije i prođe, samo dijete će integrirati taj proces te ga na taj način ponijeti sa sobom u daljnja iskustva.
Konstanta: dijete nema osjećaj podržanosti
Kod narcisoidnih osoba prisutna je jedna konstanta kroz odrastanje – djetetu nije omogućeno da kroz osjećaj uznemirenosti prođe podržano, da bude umireno i utješeno od emocionalno prisutnog i podražavajućeg roditelja. Tako djetetu nije omogućena asimilacija iskustva, već je uznemirujuće iskustvo doživljeno kroz preplavljivanje. Održavanjem grandiozne slike o sebi u kasnijim godinama, narcis zapravo izbjegava stanje straha, preplavljenosti i nesigurnosti. Stoga kada se u odraslim godinama narcisu dogodi razočaranje, takav tip ličnosti ga ne može asimilirati i integrirati, već kroz preplavljenost u potpunosti gubi kontakt sa svim drugim vrijednostima u svom životu, sa svojim ‘ja’, čiju vrijednost direktno povezuje s trenutačnom slikom o sebi, bila ona loša ili dobra.
Tijekom odrastanja, narcisi su doživjeli ili previše razočaranja bez podrške ili pak previše zaštite tijekom koje nisu prošle dovoljno iskustva sa razočarenjem.
Kada je u pitanju ovaj opis ličnosti, značajno je napomenuti kako neovisno o tome jesmo li u bliskom odnosu s narcisom, uronjeni smo u društvo koje je obojeno sličnim karakteristikama: usmjerenost na sliku umjesto na kontekst, kontakt s ekranima umjesto uživo, dio je informacijskog društva koje iskazuje sve manji kapacitet za empatijom, viđenjem drugog i bivanjem u zajedništvu.
Narcizam modernog doba predstavlja otuđenost pojedinca od zajedništva u svakom pogledu. I dok svog partnera možemo i znamo odabrati, odabiranje drugačijeg društva je jedan potpuno novi pokret.
Ukoliko imate dodatnih pitanja o ovoj temi ili želite doznati više, možete se javiti stručnoj suradnici platforme Budi DOBRO. Budi CE., psihologinji Tijani Debelić putem rubrike Dobro je pitati.
Pročitajte što je sve dobro znati da bismo se osjećali dobro.