U iščekivanju blagdana puni smo adrenalina, a onda kad sve prođe, osjećamo da se naše „baterije“ prazne. Zašto se tako osjećamo i kako izgleda naš put od euforije do tuge, pričali smo s Majom Vučić, profesoricom psihologije specijaliziranom za područje kognitivno-bihevioralne terapije.
Ne treba „stati na loptu“ niti biti „hladne glave“. Oni koji uspijevaju u tome ni ne sudjeluju u svemu što blagdani nose. Adventsko vrijeme nas ponovno zbližava s nama dragim ljudima. Odvajamo vrijeme za druženja, susrećemo se s ljudima koje volimo, biramo darove i zamišljamo unaprijed kako će se netko razveseliti tome. Planiramo novogodišnje uređenje doma i božićnog drvca. Onda dođe Božić, pa to sve uživo proživljavamo.
Uživamo u druženju s najmilijima, u dječjoj radosti kad pod borom nađu baš ono što su zaželjeli, u božićnim pjesmama, u blagdanskom stolu… Proslava Nove Godine je opet uz najbliže ljude, puna veselja, dobre glazbe, plesa i pjesme. To sve nam podiže raspoloženje i kvalitetu života. I onda to sve završi. Stvori se osjećaj praznine jer se više ne družimo i nestane sav sjaj tog perioda. S druge strane, prisutan je i umor jer smo imali bogat sadržaj i gust raspored druženja, spremanja, kuhanja, kićenja i kupovanja. Normalno je da nam se „baterije“ pune i prazne. To je život. Kad ne bi bilo pražnjenja ne bismo ni mogli uživati u punjenju, jer bi nam to bilo normalno, bez razlike, sve bi bilo isto. Naprimjer, svako putovanje nam donosi radost, a kad putovanje završi osjećamo s jedne strane ispunjenje, a s druge tugu jer je sve završilo. Znači li to da ne trebamo putovati kako se ne bismo rastuživali?
Razmislite, što je to što vam nedostaje nakon blagdana? Ako su to druženja onda se potrudite i tijekom godine biti u kontaktu s ljudima i organizirati druženja. Postoje i oni koje ovaj period jako rastuži, jer su ostali bez najdražih ljudi i bolno im je što ne mogu s njima proslaviti blagdane. Još nekako sve ide kad smo okruženi drugima, a kad ostanemo sami to bude bolno. Jave se sva sjećanja i stvara se osjećaj praznine. Umjesto tugovanja za njima probajte slaviti to što ste imali priliku u ovom životu biti s njima. Slavite njima u čast. Zamislite da uopće niste imali tu osobu kraj sebe u životu i sad kad je više nema ne biste ni tugovali. Da se možete vratiti na početak biste li to izabrali ili biste ipak sve opet ispočetka s tom osobom?Zato uživajmo u svakom iskustvu, jer zbog toga smo bogati ljudi.
I za kraj evo par savjeta kako si pomoći kad su nam „baterije prazne“:
- Nemojte od sebe imati velika očekivanja – kad smo umorni ne možemo obavljati stvari istim tempom kao kad smo odmorni.
- Odrađujte samo ono što morate – dopustite sebi malo više odmora, a obveze koje ne morate trenutno obavljati će vas čekati.
- Ne natrpavajte si raspored sljedeća 3 tjedna
- Odmorite se – neprospavane noći treba nadoknaditi.
- Bavite se opuštajućim aktivnostima – nekome je to čitanje, a nekome gledanje filmova.
- Prošećite prirodom – tjelesna aktivnost podiže raspoloženje, a i kemija koju drveće ispušta nas liječi. 20 minuta dnevno u šetnji prirodom ima blagotvorne učinke na psihofizičko zdravlje.
- Jedite laganiju hranu – trebamo organizam očistiti od obilne blagdanske hrane
I na kraju najvažnije: Okružite se vedrim ljudima i uživajte u popodnevnom čaju uz neopterećujući razgovor.
Pročitajte što je sve dobro znati da bismo se osjećali dobro.
