Shizofrenija spada u psihijatrijske poremećaje koji su kronični i karakteriziraju ih epizode pogoršanja. Veliki dio bolesnika ima dosta nisku kvalitetu života – socijalno je izolirano, izgubilo je radnu sposobnost i nesposobno je za samostalan život. No, u slučaju da se s liječenjem započne dovoljno rano može doći do oporavka koji omogućava koliko-toliko normalan život. Shizorefeniju između ostalog karakteriziraju gubitak veze sa stvarnošću, halucinacije, nenormalno razmišljanje i kriva uvjerenja – sva ona su uzrok činjenici da osoba odbija priznati da je bolesna i da joj je potrebna pomoć. Psihotična osoba doživljava stvarnost na iskrivljeni način, nije svjesna što se s njom događa tako da često misli da osobe oko nje izmišljaju problem i da su zapravo oni čudni i drugačiji. Nažalost, ukoliko se radi o punoljetnoj osobi mogli bismo reći da su vam ruke gotovo vezane ukoliko osoba nije opasna za sebe ili okolinu. Naime, neke psihijatrijske bolesti i stanja zahtijevaju prisilnu hospitalizaciju kako bi se zaštitilo duševne bolesnike i njima bliske osobe koje su u opasnosti zbog njihove duševne bolesti. Postoji Zakon koji to regulira i moj vam je najtopliji savjet da se na ovu temu posavjetujete sa psihijatrom, u okviru bolnice ili privatno. On/a će vam svakako dati i koji mudar savjet kako pokušati “nagovoriti” osobu na prvi posjet psihijatru te idealno i na liječenje. Samo strpljivo, i sretno!

Postoji nekoliko uvjeta koji moraju biti zadovoljeni da bismo nekome pomogli. Prvi je da želi pomoć. Drugi je da želi našu pomoć. Ukoliko ti uvjeti nisu zadovoljeni, osoba nije u stanju ili može čak odbiti primiti našu pomoć. Način na koji se svakako možemo pokušati približiti drugome i „pripremiti teren“ za pružanje pomoći je razumijevanje, prihvaćanje, validacija i pozitivno vrednovanje i strpljenje. U vašem slučaju to bi značilo da pokažete ocu svoje kćeri razumijevanje za njegova ponašanja koja želite da promijeni – on je, baš kao i svi mi, produkt okolnosti i uvjeta u kojima je odrastao i većina onoga što čini je nesvjesno. Kako bi i on sam mogao nešto promijeniti, važno je da prvo razumijete i vi i on zašto se ponaša tako kako se ponaša. Nadalje, kako bi se osjetio voljenim i spremnijim mijenjati se, važno je da osjeti da je voljen. Svi mi imamo tu potrebu, biti voljeni. I puno smo spremniji raditi na tome da postanemo bolji ljudi onda kada osjetimo da nas prihvaćaju baš takve kakvi jesmo, sa svim manama i vrlinama. Bitno je i da validirate, vrednujete ga kakav jest – on ima svoj identitet i životnu priču, stavove, emocije i važno je da to poštujete iako se ponekad ne poklapa s vašima. Povrh toga, sigurno radi i nešto dobro kao otac – istaknite to i hvalite ga kada se tako ponaša, prepoznajte njegov doprinos koliko god vam se u ovom trenutku možda činio skromnim. Iako laički mislimo da će se osoba „popraviti“ kada ju kritiziramo, ono što je kontraintuitivno jest da su ljudi puno spremniji mijenjati se na bolje kada ih hvalimo iako se još tako ne ponašaju. Primijetiti i vrednovati svaki, pa i najmanji korak prema boljem je ključan jer to dodatno motivira osobu da bude još bolja. I za kraj, oboružajte se strpljenjem. I naravno, tražite da odnos bude obostran – sve ovo što sam navela zaslužujete i sama, zdravi partnerski odnos nikada nije jednosmjeran. Budite uporna, sretno!

Draga mlada ženo, jako mi je žao da vodite ove unutarnje borbe koje imaju negativne posljedice na vaš odnos sa suprugom. Na vašem bih mjestu krenula od kraja, a pritom mislim na rečenice s kojima ste završila tekst. Dakle, veoma je moguće da problem leži u činjenici da još studirate i ne radite, dakle, niste samostalna i financijski ovisite o njemu. Povrh toga, nemate hobi, a imate puno slobodnog vremena. Obzirom na vašu dob, a posebice obzirom na to da mi se vaš suprug čini veoma aktivan, to može biti uzrok osjećajima nedovoljnosti, nesigurnosti, nekorisnosti, pa u konačnici i nedostatka smisla života Na vašem bih mjestu uzela stvar u svoje ruke – maknula za početak fokus sa odnosa u kojem jeste (a u kojem ste „sigurna i voljena“ koliko čujem) i posvetila bih se sebi – maksimalno dala u fakultet, i zašto ne, u traženju nekog studentskog posla koji bi mi ispunio vrijeme i priskrbio novce. Iskoristila bih ostatak slobodnog vremena za bavljenje nečim što volite – naprimjer nečim s čime ste se oduvijek htjela baviti, a niste imala vremena, novaca, podršku ili hrabrost ili s nečime u čemu ste uvijek uživala, a zapustila ste to zbog obaveza na faksu, partnera ili nekog drugog razloga. Na taj način osjećati ćete se i samostalnije i korisnije. A kakav će to biti booster za vaše samopoštovanje i samopouzdanje ne moram ni govoriti! Ljudi koji se osjećaju dobro u svojoj koži, koji su zadovoljni svojim životom, nisu ljubomorni i posesivni. To će dobro utjecati na vaš odnos – osim što ćete vi biti dobro sama sa soboom, i suprug će vas još više cijeniti i voljeti, a opuštenost i pozitiva u vašem odnosu dodatno će vas zbližiti sa suprugom pa zašto ne, potaknuti i da produbite dodatno svoj odnos sa nekim zajedničkim poslovnim ili privatnim projektom. Ako vidite da se unatoč tome situacija ne popravlja tj da se ljubomora i posesivnost ne gase, važno je dobro razmisliti što se zaista krije u podlozi. Svakako bi bilo dobro da poradite na nošenju sa negativnim emocijama kroz usvajanje tehnika relaksacije ili mindfulnessa. Ukoliko to ne možete sama (a malo tko može), svakako se obratite psihoterapeutu koji će vas znati voditi na tom putu. Samo strpljivo i sretno!

Stoicizam je filozofski pravac koji je nastao u 4. stoljeću p.n.e. Neki od najpoznatijih stoika su Zenon, Seneka, Epiktet i car Marko Aurelije. U 21. stoljeću, pojavom Interneta i većoj dostupnosti mnoge literature, filozofija je opet postala popularna pa tako i stoicizam. Najbolji način da ga opišemo jest da opišemo načela koje on zagovara, među kojima su ono da je “razum na prvom mjestu”, da je važno biti “konkretni i od akcije”, kao i “razlikovati što je pod našom kontrolom, a što to nije”. Bitna je također ideja da “ljudi ne mogu posjedovati sve što žele, ali je u njihovoj moći ne željeti ono što nemaju te biti zahvalni za ono što imaju”. Problemi se smatraju “prilikom za učenje i osnaživanje” i nisu oni sami po sebi problem već može biti problem naša percepcija istih. Pritom se valja voditi idejom da “to što mi nešto mislimo ne znači da je to prava i jedina istina” – sve je u perspektivi. Stoicizam daje čovjeku u ruke veliku moć – potiče ga da prvenstveno “upozna i razumije samog sebe”, podsjeća ga je “dobro i loše u njegovim rukama”, te da je “njegovo postojanje na ovom svijetu ograničeno” pa ga stoga potiče da ga mudro iskoristi. Pritom bi se trebao voditi idejom da je “dobrota glavni cilj svakoga čovjeka”. Ne znam koje od ovih načela sprečava vašeg dečka da vas voli. Štoviše, i sam Seneka govorio je ““ako želiš biti ljubljen, ljubi!”. Ono što stocizam zagovara je mudro biranje – i na temelju razuma, a ne samo na temelju srca. Naime, jako puno parova danas je nesretno jer ulaze u odnose koji nisu za njih, zaljubljuju se u partnere na temelju prolazne privlačnosti, a koja nije garancija za dug i sretan život. Također, danas ljudi često ulaze u odnose veoma sebično – uvijek se pitaju što će u njima dobiti. Stoici preuzimaju odgovornost za sreću u svom životu pa tako preuzimaju na sebe i hrabrost za davanje i ljubav. Ono što dakle mogu zaključiti jest da bi možda vaš dečko trebao malo bolje proučiti načela stoicizma. A vi biste svakako morala dobro razmisliti želite li ostati u vezi s nekim s kim ne možete ostvariti odnos kakav želite...Samo hrabro, zaslužujete ljubav...Sretno!

Draga mama, umjesto da smišljamo moćne rečenice, u odgoju je puno važnije voditi se iskrenošću – djeca vide, čuju, razmišljaju i donose zaključke. Kako bi ih što bolje usmjerili, pomogli im da stvore zdrava i korisna vjerovanja, pretpostavke i stavove (o sebi, o drugim ljudima, o odnosima, o svijetu koji ih okružuje) važno je da s njima budemo iskreni. U suprotnom možemo samo postići da nauče nešto što nismo željeli jer će njihova mala glavica doći do zaključka koji je u toj dobi najlogičniji, a koji ne mora nužno biti točan, a još manje koristan tj. dobar i edukativan za njih. Kako bismo dakle izbjegli nesporazume, ono čime se uvijek vodimo u odgoju djeteta je iskrenost. Ona mora biti primjerena dobi – nećemo na isti način prenijeti informaciju o smrti djeda ili bake djetetu od 2 godine, 4, 8 ili 12 godina. Na isti način ćete „prilagoditi“ i istinu o razlogu zašto vaša djevojčica nema brata ili sestru. Obzirom da vaša kći postaje već prava djevojčica koja ulazi u pubertet, njezine mogućnosti za razumijevanje onoga što joj želite reći puno su veće od onoga što mislite. I vaše joj iskustvo može biti veoma korisno za njezine buduće odluke o planiranju obitelji jednog dana. Je li to bio vaš i suprugov izbor jer niste imali dovoljno financija, a željeli ste djeci omogućiti maksimalno? Bojali ste se kako ćete uspješno odgajati dvoje djece i zadržati konce roditeljstva u rukama? Silno ste to željeli, ali niste uspjeli? Vi ste to jako željeli, a vaš suprug nije bio spreman? Koji god bio razlog, svakog od njih vaša će djevojčica razumjeti. Pripazite samo da u niti jednom trenutku ne date naslutiti da je ona „krivac“ tj. razlog za vašu odluku (jer ste odluku donijeli zajedno sa suprugom kako treba i biti) kao i da, ukoliko je postojalo neslaganje sa vašim suprugom na ovu temu, ne „crnite“ njezinog oca. Vjerujem da ćete sada moći sama osmisliti svoju moćnu misao – onu koja proizlazi iz vaše istine. Samo hrabro, smireno i sretno!

Kako biste zaista bili najbolji što možete biti, preformulirala bih Vaš upit u „Kako ostati dobro na poslu (i u privatnom životu)“. Vodite se dalje također idejom da afirmacijske rečenice koje nisu proizvod vaših iskustava i rezultat rada na promjeni vaših negativnih vjerovanja i pretjeranih očekivanja koja imate prema sebi (moguće imate problem s perfekcionizmom?), neće vam nažalost biti korisne. Da tome nije tako, velika većina modernih ljudi bila bi zdrava, uspješna, ispunjena i sretna jer internet pršti od takvih rečenica. Pa kako ćete onda uspjeti „biti bolje“? Tako što ćete, što češće vam je to moguće, truditi se osvijestiti i poštivati svoje granice i potrebe, naravno, uvažavajući i tuđe. U početku će vam to ići nikako ili pak sporo i teško, vremenom sve lakše. Pritom ćete mijenjati nekorisne  ideje/pravila/pretpostavke/stavove/vjerovanja prema kojima ste do sada živjeli. A sve to u vašem svakodnevnom životu.

Zapamtite, baš kao i sve ostalo u životu - iskustvo je najbolji učitelj. Pitanja kojima si možete pomoći na tom putu su:

I. Koja je nekorisna pretpostavka/stav/ideja ili pravilo koje želim promijeniti?
II. Kako je nastala ta ideja/...?
III. Na koji način je nerealistična, nerazumna, nepravedna, nekorisna?
IV. Koje su njezine negativne posljedice (na moje zadovoljstvo, uspjeh, zdravlje i drugo)?
V. Kako bi glasilo slično pravilo/stav... a da bi za mene bilo korisnije (pravednije, realističnije, fleksibilnije)?
VI. Kako bih mogao vježbati svoj novi stav/ideju/pravilo... u svakodnevnom životu, na koji način bih ga mogao provjeriti i vidjeti što će moje iskustvo reći o njemu?

Ukoliko vam treba pomoć u tom procesu obratite se dobrom psihoterapeutu kognitivno-bihevioralnog usmjerenja koji će vas voditi i biti potrebna podrška. Samo strpljivo i sretno!

Nažalost, nemaju svi tu sreću da idu u „dobar“ razred – ponekad nas život stavi u situacije koje nam pogoduju, ponekad manje. Pitanje je samo što ćemo s tim napraviti, kako ćemo ih odigrati. Pretpostavljam da je vaš razred satkan od mladih ljudi s kojima do sada niste dijelila svjetonazor, stavove i životne vrijednosti te zbog toga niste uspjela s nikime od njih izgraditi odnos koji nadilazi onaj školskog kolege.  I to je sasvim ok. Nemaju svi u kutiji sjećanja nezaboravne uspomene iz srednjoškolskih klupa – mnogi su samo jedva čekali da ih napuste. I to je također ok. Ono što je važno jest da imate u svom životu prijatelje, barem jednog, sjedio on s vama u klupi ili ne. Osobu od povjerenja, a s kojom možete dijeliti svoje odrastanje i sve ono lijepo i teško što ono nosi. Ne zaboravite, ne forsirajte nikada samu sebe u sklapanju prijateljstva s ljudima koji vam ne pašu već se usmjerite na izgradnju i očvršćivanje onih odnosa u kojima se osjećate voljeno, prihvaćeno i razumljeno. Što se pak tiče vašeg razreda, pokušajte se tokom ove zadnje godine usmjeriti na to da se ponašate i budete onakva kakva uistinu jeste i da se ne opterećujete previše hoćete li im se takva svidjeti. Veoma je moguće da ćete baš na taj način privući onu jednu osobu iz razreda koja vam je sličnija. Adolescencija je razdoblje u kojem odrastamo i gradimo svoj identitet – to znači da se mijenjamo i da ono što smo misli da jesmo u drugom srednje ne moramo nužno misliti i biti i u četvrtom. Dajte stoga i sebi i drugima oko vas priliku da vidite gdje će vas život odvesti, tko će od vas biti zajedno samo privremeno još ovih godinu dana, a koga ćete ponijeti sa sobom dalje u život. Samo hrabro i sretno!

Jako mi je teško pročitati ove okrutne rečenice koje ste napisala o sebi. Vjerujem da vama još teže živjeti sa njima jer svaki puta kada odjeknu u vama rane opet krvare. Gdje ste naučili pričati o sebi na ovaj način? Tko je krivac koji je u vas usadio te okrutne riječi, misli i vjerovanja o sebi? Nemojte mu dozvoliti da vas i dalje povrijeđuje na taj način kroz vas, prestanite mu pomagati da vas ozljedi. Obzirom da ste napisala kako niste za ovaj surovi svijet, veoma je moguće da ste visoko osjetljiva osoba. Visoko osjetljiva osoba proživljava emocije dublje od prosječnog čovjeka i dulje u njima ostaje, sklona je refleksiji i može biti silno reaktivna na situacije u životu. Posjeduje visoku razinu empatije zbog koje intenzivno proživljava emocije drugih ljudi, one dobre i one loše. Kako bi preživjela u ovom nisko osjetljivom svijetu, važno je da prihvati svoju osjetljivost, da ju prestane doživljavati svojom slabošću i siliti sebe biti netko tko nije, zamjerati si jer nije drugačija. Također, važno je da pažjivo bira situacije kojima će se izložiti (ne siliti se tamo gdje se ne osjeća ugodno) a ponajviše ljude kojima će pokloniti svoje povjerenje. Probajte nabaviti knjigu „Žene koje previše osjećaju“, vjerujem da ćete u njoj pronaći utjehu, razumijevanje i odgovore na mnoga vaša pitanja. Bilo bi odlično kada biste potražila i pomoć jedne dobre psihoterapeutkinje koja bi vam mogla biti vodstvo i podrška na putu prihvaćanja same sebe. Sretno! 

Pametan čovjek se često puta pita je li pogriješio, budala smatra da je uvijek u pravu, a mudar čovjek zna da je pogriješio jer tada nije znao bolje. Neuspjeh je, dakle, samo prilika da pokušate mudrije.
Zapamtite, čovjek koji ne radi greške, obično ne radi ništa. Prihvatite ovu spoznaju kao još jednu životnu priliku za (napokon) odabrati ono što u vašem srcu osjećate da je ispravno, koliko god teško bilo ostvariti to. Godine su zaista samo broj – neki su ljudi stari već sa trideset, a imate 60 godišnjaka koji su vitalni kao da im je 30. Naravno, ne mislim pritom nužno na fizičke mogućnosti već na mentalni sklop s kojim idu kroz život. Dok nije gotovo, a gotovo je jedino onda kada umremo, imate priliku donijeti neku novu odluku, promijeniti neke stvari. Naravno da bi bilo bolje da ste to uvidjeli pred trideset godina, skupili hrabrost i tako postupili ali pitanje je bi li to zaista bilo bolje tada i kako bi vaš život izgledao nakon toga. Ali čak i da jest, prošlost promijeniti ne možete – sve što možemo je uvidjeti svoje pogreške i na temelju toga donijeti danas izbore koji su za nas bolji. Mislim da svatko od nas duguje sebi barem toliko – ostvariti ono što smo spoznali da je potrebno učiniti i pružiti sami sebi na taj način priliku za sretniji i smisleniji život. Samo hrabro, i sretno!

Poštovana, izrazito mi je žao što ste imala tako težak život, niste to ničime zaslužila, niti jedno dijete nije. Radujem se zbog vas što ste unatoč tako teškoj priči i ožiljcima uspjela odrasti u samosvjesnu osobu koja ne ponavlja obrasce ponašanja naučene kod kuće i koja je otvorena radu na sebi kako bi bila bolje, kako bi bila bolja osoba. U Hrvatskoj su priznati sljedeći psihoterapijski pravci: Bihevioralno-kognitivna terapija, Grupna analiza, Integrativna dječja i adolescentna psihoterapija, Integrativna psihoterapija, Kibernetika i sistemska terapija, Logoterapija i egzistencijalna analiza, NLPt psihoterapija, Psihoanaliza, Psihodramska psihoterapija, Psihoterapija pokretom i plesom, Sistemska obiteljska psihoterapija, Tjelesna psihoterapija, Gestalt psihoterapija (Osnovna pretpostavka je da ljudi imaju kapacitet za kvalitetniji život ako su svjesni onoga što se događa u njima samima i njihovoj okolini. Cilj terapije je dakle osvještavanje onoga što osoba osjeća i čini kako bi uspjela prihvatiti odgovornosti za te izbore i uspostaviti bolje odnose s drugim ljudima), Realitetna terapija (Temeljna je zamisao da, bez obzira na to što nam se u životu dogodilo ili što smo učinili, danas možemo odabrati ponašanja kojima ćemo na funkcionalniji način negoli u prošlosti zadovoljavati svoje potrebe i unaprijediti kvalitetu življenja. Između ostalih problema, često se primjenjuje kod obiteljskog nasilja) i Transakcijska analiza (smatra da su disfunkcionalna ponašanja rezultat odluka koje je osoba donijela rano u djetinjstvu kako bi preživjela. Njen životni skript nastaje od svakodnevnih i nesvjesnih odluka te određuje kakav će život osoba živjeti stoga je cilj TA napustiti taj skript i omogućiti osobi da počne svjesno donositi ispravne odluke).
Kao što možete vidjeti, ima ih nemali broj ali opisala sam Vam samo one koje mi se prema Vašoj priči čine kao najprikladnije. Želim Vam da se zaista napokon odlučite na to putovanje u upoznavanje same sebe, neprocjenjivo putovanje koje će Vam sigurna sam promijeniti život na bolje. Želim vam na tom putu suosjećanje, ljubaznost i strpljivost prema sebi. Sretno!