Žao mi je čuti da ste toliko kritični prema sebi, ali to i jest jedan od ukazatelja na nisko samopoštovanje. Naime, ljudi koji se bore sa niskim samopoštovanjem pretjerano su kritični prema sebi - ne uspijevaju nikako zadovoljiti svoje (nametnute i naučene) previsoke standarde i onda kontinuirano doživljavaju u svojoj glavi neuspjehe koji posljedično jačaju njihovo nisko samopoštovanje i loše mišljenje o sebi, i tako ukrug – “vražja spirala” ju zovem. Važan korak za vaš život bio bi potražiti dobrog psihoterapeuta i posvetiti se jačanju svog samopoštovanja. Taj isti, obavezno kognitivno-bihevioralnog usmjerenja, pomoći će vam da se postepeno izlažete svom strahu od vožnje i da istovremeno naučite preispitivati svoje negativne automatske misli koje čine da se osjećate tako prestrašeno. Probajte ih već sada za početak osvještavati sami, a nakon toga ih propitajte s pomoću sljedećih pitanja. To sve učinite uz pomoć stare dobre kemijske i papira: Koji su dokazi da je moja misao točna? Postoje li dokazi koji osporavaju ovu moju misao? Što je najgore što se može dogoditi? Mogu li to preživjeti? Što je najbolje što se može dogoditi? Što je najvjerojatnije da će se dogoditi? Kako na mene utječe to što vjerujem u ovu misao? Kako bi se osjećao/la da počnem drugačije gledati na ovo? Ako bi (ime prijatelja) bio/la u takvoj situaciji i to pomislio/la, što bih mu/joj rekla? Kako biste navečer mogli lakše zaspati, probajte uvesti novu rutinu pred spavanje, a to će biti neka od tehnika relaksacije ili mindfulness. Više o njima možete saznati u ovom videu. Samo hrabro, proći ćete vi kroz ovo i biti samo jači. Sretno!

Dobar dan želim. Ovo što mi opisujete zvuči kao veoma snažna reakcija na stres, do razine napada panike (osjećaj disocijacije tj. kao da niste prisutni u svom tijelu, drhtanje usana, nejasan govor i poteškoće s izgovaranjem riječi). Ne znam o kojem se jako stresom radi, ali čini se da je ostavio posljedice na vaše zdravlje i bilo bi dobro kada biste razmislili o stručnoj podršci psihologa ili psihoterapeuta. Do tada, ima nekoliko načina na koje si možete pokušati pomoći sama ako se napad ponovi. Za početak, uvijek si možete pomoći disanjem - sporije disanje može smiriti reakciju tijela na stres (udahnite na nos brojeći do 3/4, zadržite dah brojeći do 3/4, izdahnite na nos brojeći do ¾ i ponovno ispočetka nekoliko serija dok ne osjetite da se tijelo umiruje). Možete si pomoći i jednom divnom mindfulness tehnikom, posebice onda kada osjećate da gubite prisutnost u svom tijelu – dotaknite si kosu, pogladite ruke, osjetite tlo pod nogama, probajte osvijestiti miris u prostoru – usmjerite se na fizičke senzacije, na tjelesno, to će vas brzo vratiti k samoj sebi i podsjetiti da ste u svom tijelu, živi, sada i ovdje. Važno je da osvijestite i da se prisjetite svaki put da ovi simptomi koliko god neugodni nisu opasni i da imaju ime i prezime, a to je pretjerana anksioznost. Od nje nećete poludjeti niti umrijeti, ali je jako neugodna. Više o svemu možete pogledati i u jednom videu iz naše arhive. Samo hrabro, i sretno!

Ukratko ste saželi recept za sretan život. Rad na vlastitom samopoštovanju dugotrajan je put na kojem će vam definitivno najbolje pomoći jedan kvalitetan psihoterapeut. Osvijestiti, spoznati otkuda dolaze, prihvatiti pa promijeniti negativna vjerovanja i ideje o sebi zahtjevan je i često bolan proces koji zaslužuje podršku i traži vodstvo. Možete početi već danas tako što ćete svakodnevno početi pratiti i bilježiti sve ono dobro što ste napravili u danu. Ako smatrate da nemate što zapisati jer ne radite ništa posebno probajte se zapitati tri pitanja:

1. Što bih rekla da se radi o mojoj prijateljici? Bih li to ponašanje/vještinu smatrala važnom?
2. Što bi moja prijateljica mislila o tom ponašanju? Da li ona smatra da je to nešto što sam dobro/lijepo/ispravno napravila?
3. Koja ponašanja bih voljela da svi rade? Koja ponašanja/vještine cijenim na drugima? Primjećujem li ih kod sebe?

Uspješno nošenje sa stresom vještina je pak koju nas nažalost nisu učili u školi, a trebali su. Najčešće se nosimo sa stresom tako što se izbjegavamo suočiti sa onim što nas čini da se osjećamo pod stresom pa biramo nekorisne strategije (scrollanje na mobitelu, jedenje, televizija, alkohol, neaktivnost). Strategije koje su puno korisnije i koje je važno usvojiti su za početak sposobnost rješavanja problema (problem solving), osnaživanje odnosa sa bliskim ljudima i traženje njihove podrške, te kanaliziranje negativnih osjećaja kroz sport, meditativne tehnike i vježbe disanja. Loše ponašanje drugih ljudi prema vama teško ćete pak izbjeći osim ako već niste imali loša iskustva s nekim ljudima pa ih možete pokušati čim više izbjegavati. Ono što možete napraviti je raditi na svojim mislima i pokušati izbjeći negativan utjecaj tih ponašanja na vas – prestati ih doživljavati osobno. Naime, ponašanje drugih prema nama ne govori ama baš ništa o nama već samo o njima samima – ti ljudi se ne ponašaju na određen način (samo) prema nama nego se jednostavno ponašaju tako, oni su takvi! Sretno!

Dobar dan želim. Ono što mogu zaključiti iz vašeg upita jest da puno razmišljate o nekoj osobi koju često srećete. E sad, jeste li o njoj počeli toliko razmišljati jer ju često vidite ili imate toliku sreću da možete često sretati osobu na koju puno mislite, ne znam, vjerujem da ćete vi bolje znati odgovor. Svakako se nadam da je to netko koga rado srećete i o kome imate lijepe misli. :)

Uhh... Nalazite se u jako zahtjevnoj i emocionalno iscrpljujućoj situaciji za koju nas je većina protiv, ali koja se nažalost može svakome desiti, baš kao i vama. U vašem pitanju čujem izrazito puno empatije i razumijevanja za sve. Ono što mi nedostaje u cijeloj priči ste vi. Kako ste vi osjećate oko toga? Mislim da je prvi korak koji biste trebali učiniti jest razumjeti i priznati sebi, a onda i partneru, svoje osjećaje - zbunjenost, krivnja, ljubav, nesigurnost, frustracija, strah, ljubomora... Sve su to normalne emocije u ovakvoj situaciji. Nakon toga mislim da je jako važno da vi sami dobro razmislite što želite od ove veze, ali i od vaše budućnosti – želite ostati s njim u ljubavnoj vezi, želite da ostavi suprugu, želite ga pustiti da ode iz vašeg života i nastaviti dalje bez njega? Pazite da odluka koju donesete bude dugoročno dobra za vaše psihofizičko zdravlje i zadovoljstvo sobom i životom (ostati s njim u ljubavnoj vezi unatoč svemu je npr. najlošiji izbor). Nakon što ste u sebi donijeli svoje odluke otvoreno razgovarajte s partnerom o tome kako se osjećate i što želite te vidite gdje on stoji i što on želi. Svakako osvijestite koje granice trebate postaviti kako biste zaštitili svoje emocionalno zdravlje - možda to znači i povlačenje iz veze dok se situacija ne razjasni. Ukoliko se pak budete razišli unatoč vašoj želji da ostanete zajedno, bit će potrebno raditi na prihvaćanju situacije. To ćete možda uspjeti sami, a možda ćete i potražiti pomoć nekog dobrog psihoterapeuta koji će vas voditi u tom procesu. Podrška prijatelja je svakako važna i nemojte ju zanemariti kao i posvećenost vlastitim hobijima, poslu, nekom novom projektu bilo koje vrste. Naime, iako je ovo za vas emotivno jako težak period, upravo usmjeravanjem pažnje na sebe i ono što vam je potrebno kao i usmjeravanjem na izgradnju budućnosti kakvu želite, možete početi utabavati put za novi život, sa ili bez vašeg partnera, ali u kojem ćete se osjećati da želite biti. Samo hrabro, i sretno!

Dobar dan i dobrodošli u novu razvojnu fazu vašeg djeteta :) Šalu na stranu, promjene u ponašanju djeteta najčešće su povezane ili s razvojnim fazama djeteta ili nekim emocionalnim potrebama. Na primjer, lako je moguće da dijete kroz takva prividno regresivna ponašanja (pita pomoć u stvarima koje je već savladalo) samo traži više bliskosti s vama jer ste bili više zauzeti ili se u obitelji događaju neke promjene. Nadalje, dvogodišnjaci vole testirati svoje granice pa možda želi vidjeti hoćete li ga hraniti zato jer mu je tako lakše ili ugodnije. Svakako radite na tome da to bude samo faza koja će proći, baš kao i sve ostale – ovo je tek početak vaših borbi s njim obzirom na dob. Najvažnije je da budete strpljivi, da mu nastavite nuditi da jede sam, ali mu recite da ćete mu pomoći ako zatreba. Recite mu nešto poput: "Pa ti možeš sam jesti. Želiš da ti mama malo pomogne? U redu, evo ja ću ti malo pomoći baš kao prije." Date mu par zalogaja pa onda pozovite da proba sam uzeti jedan. Ako ne želi, nemojte forsirati, nahranite ga, ali i pustite svaki put pribor za jelo na tanjur da ga može uzeti u ruku ako želi. Ako pojede sam neki griz obavezno ga pohvalite i recite nešto poput “Kako si ti velik dečko, vidiš kako je lijepo moći jesti sam! Male bebe ne mogu jesti same zato ih mame i tate hrane, ali dječica mogu jesti sama i voziti bicikl(tu nabrojite neke vještine koje je već savladao).” Svakako nemojte raditi “bauk” od toga – ako pridajemo sami preveliku važnost njihovim trenutnim fazama one se mogu samo zakomplicirati i produžiti. Djeca su promjenjiva – jedan dan vole grah, a već drugi ga ne mogu smisliti. Prepustite se stoga svim promjenama koje ćete sretati kroz njegovo odrastanje i zapamtite da su strpljenje i podrška ključ koji otvara većinu vrata. Sretno!

Zdravo! Prvo vam želim iskazati svoje divljenje i podršku jer ste u sebi pronašli hrabrost i odlučnost za nastaviti raditi na odnosu unatoč prijevari – to govori o vašoj emocionalnoj zrelosti, ali i sposobnosti da oprostite i da idete dalje, izrazito bitnoj vještini za cjelokupno zdravlje i zadovoljstvo životom. Drago mi je da je sada situacija puno bolja i da razmišljate o braku. Ono što mi tu para uho je potreba vašeg partnera da ga vi uvjerite da on smije stupiti u brak s vama – to jednostavno niti je moguće, a niti je vaš zadatak. Iz tog razloga predlažem da potaknete jedan veoma otvoren i iskren razgovor gdje ćete oboje “spustiti karte na stol” – potpuno iskreno podijeliti jedno s drugime što vas muči. Slobodno ga pitajte otvoreno što ga najviše brine i otkuda njegova potreba da ga vi uvjerite – što ga čini nesigurnim i odvraća od stupanja u brak s vama? Svakako razmislite i vi sami jeste li vi spremni na taj brak i je li on prava osoba – temelj braka bi trebalo biti uzajamno povjerenje i poštovanje. Svakako, umjesto da ga "uvjeravate", recite mu kako ste se vi promijenili kao osoba zbog tog lošeg iskustva i što ste dobroga iz njega izvukli i kao osoba, ali i kao par (načini na koje ste ojačali odnos i kako ste se oboje promijenili na bolje). Ukoliko niste u mogućnosti razgovarati na ovaj način sami, razmislite o tome da potražite pomoć stručne osobe, psihoterapeuta, koji će vas voditi u tom procesu i biti potrebna podrška. Svakako nemojte žuriti s odlukom – uzmite si potrebno vrijeme da oboje budete sigurni što želite i kakva je budućnost pred vama. Samo strpljivo, i sretno!

Poštovani, žao mi je da se morate nositi s ovim simptomima već 3 tjedna. Nažalost, nisam liječnik, a i da jesam, ne bih se usudila postaviti dijagnozu na temelju ovako malog broja parametara. Kao psihoterapeut vam pak mogu savjetovati ono što bez iznimke savjetujem svojim klijentima – prvo odraditi medicinske pretrage kako bismo mogli isključiti fizički uzrok simptoma. Tek kada smo to uradili, možemo se sa određenom sigurnošću posvetiti radu na psihološkom djelu. Ono što vam svakako može pomoći uvidjeti raditi li se potencijalno o napadima panike jest iznenadan i bezrazložan strah/tjeskoba, a koji vas preplavi i koji je uzrok simptomima koje ste naveli (vrtoglavica, mučnina, zamagljen vid). Naime, ukoliko izostaje komponenta tjeskobe (koju možda još niste osvijestili?), malo je vjerojatno da se radi o napadima panike. Iz svih ovih razloga, najtopliji savjet je da se obratite liječniku opće prakse i da ga zamolite za potrebnu medicinsku obradu kako biste otkrili fizički uzrok smetnji koje navodite, ukoliko on postoji. Ukoliko se pokaže da je tijelo zdravo, sljedeći korak bit će potraga za dobrim psihologom/psihoterapeutom i otkrivanje psiholoških uzroka vašim smetnjama te usvajanje efikasnih tehnika i alata za nošenje s istima. Svakako nemojte posustati u traženju odgovora i rješenja jer je kvaliteta života izrazito važna za naše zadovoljstvo sobom i životom općenito. Samo hrabro, i sretno!

Poštovana, jako mi je žao pročitati vaš upit. Vjerujem da ste ljuti, ogorčeni, razočarani, a kako ne bi i bili - toliko godina im pomažete i maksimalno se dajete, a malo ili ništa ne dobivate zauzvrat. Naravno da odnosi nisu matematika, ali kako bi odnos bio zdrav, on u sebi traži međusobno davanje i uzimanje. Je li moguće da ste iz velike ljubavi prema njoj odgojili kćer tako da je uvijek dobivala što je htjela, a ništa niste tražili? Vjerujem da to i sami znate, ali odnosi se grade – kako ih postavimo i održavamo najčešće dovodi do toga da oni izgledaju na ovaj ili onaj način. Naime, ako od djetinjstva jako puno pomažemo djecu, nemaju zaduženja koja moraju ispunjavati kod kuće, maksimalno im se trudimo “olakšati” život, onda oni jako često odrastu u ljude kojima se sve to podrazumijeva, jednostavno se naviknu i ne misle da moraju ulagati sebe, u odnose ili nečim zaslužiti to što već imaju. Ono što je na svu sreću dobro jest činjenica da se i odnosi, baš kao i ljudi, mogu i moraju mijenjati. U tom smislu, ono što vam najtoplije savjetujem da učinite, iako je 20 godina odnos među vama funkcionirao na opisani način, da se počnete drugačije odnositi prema njima. Za početak bilo bi odlično kada biste pozvali svoju kćer na razgovor u vašu kuću, samu, obzirom da se ipak to najviše tiče nje kao vaše kćerke. Otvoreno joj recite kako se osjećate danas i kako ste se osjećali u ovih nekoliko situacija što ste opisali meni. Pitajte ju kako to da vam nisu ponudili svoju pomoć. Nemojte napadati i slušajte što će vam reći. Cilj razgovora nije da se posvađate već da ona razumije kako se osjećate i da vi uspijete razumjeti razloge koji se kriju iza njenih (njihovih) postupaka. Otvoreno komunicirajte s njom što od njih očekujete i kako biste voljeli da vaš odnos izgleda – npr. kada ste bolesni da vam dođu pomoći ispiliti drva ili pobrati grožđe ili što će već trebati; ako skrbite oko bolesnog supruga ne možete skuhati ručak i za njih pa bilo bi lijepo da tada oni skuhaju i donesu ručak vama ako ikako mogu. I druge takve situacije. Ponavljam, bez napadanja već samo iznosivši, možda po prvi put otvoreno svoje želje i očekivanja prema njima. Nadam se da će kćer reagirati suradljivo i da nije bila svjesna kako se osjećate zbog njihovih ponašanja. Ukoliko se bude naljutila zbog vaše iskrenosti dajte joj vremena da sve procesira, ali svakako nemojte odustati od postavljanja svojih granica prema njima iz straha da bi se mogli uvrijediti – nitko, pa ni vi, ne zaslužuje živjeti u jednosmjernom odnosu. Vjerujem da će (kroz vrijeme) uvidjeti i vašu stranu te da ćete uspjeti, pa barem malo, promijeniti ovaj odnos, makar sa svojom kćerkom. Samo strpljivo, i sretno!

Draga mama, ovo je jako delikatna situacija. Kako biste imali što više mogućnosti za željeni ishod, važno je da pokažete poštovanje i razumijevanje prema vašem suprugu i njegovim pravima kao roditelja. Prije razgovora s njim dobro promislite o svim dobrim razlozima za vašu selidbu kao npr. bolje školstvo ili zdravstvo, veću sigurnost ili nešto drugo. Svakako istaknite sve dobrobiti za dijete jer to je ono što je njemu kao ocu najvažnije. Promislite malo i o planu zajedničkog roditeljstva na daljinu – kako bi funkcionirale posjete, videopozivi, praznici, blagdani, troškovi putovanja i drugo. Bitno je da se osjeća kao ravnopravan roditelj kojeg ne pokušavate isključiti iz života djeteta. Tokom razgovora izrazito pazite da bivši suprug ne stekne dojam da ste odluku već donijeli sami bez da ste ga pitali za mišljenje – iako se radi o našem životu, u trenutku kada imamo dijete s drugom osobom, gubimo dio slobode i samostalnosti u odlukama koje se tiču našeg života jer smo neraskidivo vezani nečim što se zove zajedničko roditeljstvo (osim ako temeljem Suda nije donesena drugačija odluka). U tom smislu, bilo bi dobro probati postići da bivši muž bude vaš saveznik u donošenju ove odluke, a ne protivnik.  Budite stoga strpljivi i ustrajni u razgovorima s njime pa ćete, vjerujem, steći njegovo povjerenje i podršku. Ukoliko pak, unatoč vašoj spremnosti na suradnju i razgovor, kroz neko vrijeme ne uspijete ostvariti podršku bivšeg supruga za ovaj korak, pravno se savjetujte kako biste bolje razumjeli opcije koje imate. Sretno!