Svakodnevni stres odnosi se na situacije, okolnosti i ljude koji u vama izazivaju nelagodu i tjeraju vas da uložite više energije kako biste ih riješili. Napadaj panike je iznenadni osjećaj izrazite nelagode i straha koji obično traje između 10 i 30 minuta, a praćen je raznim psihosomatskim simptomima. Važno je znati da niste sami i niste jedini. Napadaji panike nisu rijetkost i godišnje pogađaju čak 10 % stanovništva. Mogu se dogoditi samo jedanput ili nekoliko puta u životu kroz dulje razdoblje, a treba ih razlikovati od simptoma anksioznosti ili napadaja tjeskobe koji su u pravilu manje intenzivni i prate razdoblje pretjerane brige koja može trajati danima, tjednima ili mjesecima.

Za više informacija pročitajte članak psihologinje Natali Dizdar na linku ovdje.

Znam da ti se čini kako roditelji nisu na tvojoj strani, no odnos se gradi povjerenjem. Pokušaj ti njima pokazati povjerenje kako bi ga oni poslije pokazali prema tebi. Ako misliš da te netko prije toga treba ohrabriti, najbolje se za početak obratiti školskom psihologu ili pedagogu. Pri nastavnim zavodima za javno zdravstvo postoje i centri za psihološku pomoć i studentska savjetovališta. Ako ti je i to nedostupno, uvijek se možeš obratiti svom liječniku obiteljske medicine koji te može spojiti sa stručnjacima psiholozima koji su dostupni u tvojoj okolini. Stres je normalna pojava onda kada ti je stalo dati najbolje od sebe, no katkad, kad ga je previše, možeš osjećati da te koči. Zato budi hrabar potražiti pomoć kako bi stres što bolje razumio, a onda ga umanjio i sve lakše prevladavao.
Za inspiraciju i više informacija pogledaj video psiho-socijalne savjetnice i neurolingvističke terapeutkinje Irene Orlović Kako smanjiti stres od škole na linku ovdje. Video je primarno namijenjen roditeljima mlađe djece, no objedinjuje sve što je potrebno da djeca i mladi ljudi u životu iskoriste svoje pune potencijale. Tebi će pomoći da smanjiš krivnju i razumiješ stres koji proživljavaš, a tvojim roditeljima da te bolje razumiju i smanje pritom proizašao stres.

Za početak detektirajte koje vam situacije najviše uzrokuju stres na poslu, a zatim razmislite možete li ih isključiti. Možda možete razgovarati s onim tko vam donosi stres, ako je to osoba, ili nadređenom predložiti nove poslovne procese ako vidite da bi vam to pomoglo i da je izvedivo? Nije na odmet ni razmisliti o novom poslu ako dugoročno ne vidite perspektivu za napredak, ako stres sve više smeta i iscrpljuje, to može dovesti i do burnouta.  
Za više informacija pročitajte članak psihologa Igora Mikloušića i provjerite je li i kod vas već riječ o burnoutu. Članak je na linku ovdje. U svoju svakodnevicu uvedite i neke od tehnika za suzbijanje stresa, a kako to učiniti pogledajte u videu psihologinje Tijane Debelić na linku ovdje.

Povjerenje je ključno u svakoj vezi, a u vezi na daljinu ono je na kušnji. Važno je stoga planirati susrete, bilo virtualne, bilo one uživo, i to što češće. U tim susretima ne morate težiti nekim nerealnim iskustvima, važnije je biti iskren i razgovarati o svakodnevnim stvarima kako biste se povezali i zbližili. Svađa je također sastavni dio svakog odnosa. U vezi na daljinu i svađe su na kušnji jer je lakše raspravljati s osobom ispred sebe pa vidjeti govor tijela, a na kraju se zagrliti i poljubiti. U svađama na daljinu pazite da ne interpretirate krivo tuđe riječi, posebice ako je svađa kroz poruke koje onda čekate pa si za to vrijeme u glavi stvarate scenarije koji možda uopće ne postoje. Zadržite staloženost i ne brzajte sa zaključcima. I zapamtite, neke veze ne uspiju iako su partneri svaki dan zajedno, dok neke veze na daljinu uspiju usprkos svemu. 
Za više informacija pogledajte video psihologinje Tijane Debelić na temu ljubavnih odnosa putem linka ovdje.

Često se dogodi da godinama održavamo kontakte s članovima obitelji, a u suštini budemo nezadovoljni odnosom i načinom komunikacije. Pritom ustrajemo na nezadovoljstvu, čekamo da se ta druga osoba promijeni, a ujedno nismo spremni promijeniti sebe. Međutim, na nama je da vidimo što mi možemo napraviti, s obzirom na to da je osjećaj nezadovoljstva naš. Postavite sebi pitanje želite li se uopće mijenjati. Naši roditelji, ako su u starijoj životnoj dobi, teže se prilagođavaju zahtjevima suvremenog društva. Možda ne razumiju poteškoće s kojima se nosite na poslu ili u obitelji i ne vide kako su vam problemi s njima taman previše za kapacitet kojim raspolažete. Često odlaze i u regresiju, odnosno „podjetinje“ pa je nužno da u raspravama vi budete ta stabilna i odrasla osoba, a ne njihovo dijete naviknuto da su oni ti koji su stabilni. 
Za više informacija pročitajte članak psihologinje Sande Puljiz Vidović na temu Odnos s roditeljima: Kako ga poboljšati ili barem učiniti manje stresnim na linku ovdje.

Katkad očekujemo jako puno od prijateljstva pa često zakompliciramo odnose koji bi trebali biti jednostavni kako bismo od njih dobili najviše vrijednosti. Prijatelji su da tu budu i u nevolji i u sreći, ali ne i da ih držimo terapeutima. Kad preplavimo neki odnos zahtjevima koji idu samo u jednom mjeru, on se može urušiti. U prijateljstvu uvijek treba vladati balans između vremena zajedničke radosti i potpore u nevolji. Kad zanemarimo radost i uhvatimo se da samo razgovaramo o problemima, čak je i dobro da jedna strana napravi odmak te pokaže da postoje i druge mogućnosti. Kad se zatvore jedna vrata, uvijek se otvori neki novi prozor kroz koji možete otkriti nove perspektive.
Za više informacija pogledajte video psihologinje Tijane Debelić na temu prijateljstva i prijateljskih odnosa na linku ovdje.

Teško je naučiti reći ne i postaviti granice bez krivnje, no moguće je, uz malo prakse. Najvažnije je odabrati pravi pristup, a to je asertivni. To znači da treba naučiti komunicirati svoje potrebe i granice tako da vas druga strana čuje, razumije i uvaži. Važno je naglasiti kako asertivnost ne znači da ćete uvijek dobiti ono što želite. Asertivnost znači da ćete izraziti sebe na način koji uvažava i vaše potrebe i potrebe drugih. Katkad to znači da ćete dobiti ono što želite, katkad da nećete, a katkad da ćete doći do zadovoljavajućeg kompromisa. U svakom slučaju, dobit ćete ono što nema cijenu – osjećaj poštovanja prema samome sebi.
Za više informacija pročitajte članak psihologinje Tijane Debelić na temu Kako se zauzeti za sebe i reći ne bez grižnje savjesti na linku ovdje.

Prihvaćanje stvarnosti onakvom kakva ona uistinu jest zahtjeva hrabrost i snagu kako bismo poduzeli korake kojima ćemo ublažiti, iscijeliti, preusmjeriti i promijeniti ono što možemo. Trenuci prihvaćanja istodobno su i trenuci iznimne ranjivosti jer skidamo još jedne iskrivljujuće naočale s još jednog maglovitog aspekta svog života. To su trenuci u kojima možemo otkriti da smo puno puta mogli povući bolje i mudrije poteze. Ipak, važno je pritom ne očajavati zbog propuštene prilike jer nova prilika da budemo bolji već čeka pred vratima. To su trenuci u kojima možemo otkriti da smo bolji, pametniji i sposobniji nego što se katkad usudimo priznati. Usudite se pohvaliti samu sebe kad god se popnete barem jednu stubu više na stubištu svojih životnih ciljeva.
Za više informacija pročitajte članak psihologinje Marije Berzati na temu Kako razviti vještinu prihvaćanja i živjeti mirnijim životom na linku ovdje.

Čini se kako svoju obitelj sagledavate jako objektivno, što je važno i jako dobar prvi korak. Iako ste još mladi, vi već iz pozicije odrasle osobe prepoznajete sve aspekte obiteljskih odnosa koji su bili disfunkcionalni. Sad je jako važno da sve to što ste prepoznali kao disfunkcionalno ne normalizirate i ne opravdavate ponašanja pojedinaca u svojoj obitelji, kako oca, tako i majke. Sljedeći važan korak jest da svjesno odvojite sebe od svoje obitelji i njezine povijesti. Vi ste pojedinac koji kroji vlastitu sudbinu i kao takvi morate biti spremni odvojiti svoj identitet od obitelji i ponašanja koja ste u njoj naučili. Stvorite sliku sebe prema kojoj ćete dalje težiti. Definirajte vrijednosti koje cijenite i oblikujte svoj život tako da ih u svakom trenutku predstavljate i podupirete. Dok se ne odselite, ne zaboravite da su vaše misli i osjećaji važni, asertivno komunicirajte što vam smeta, odnosno kako se osjećate zbog disfunkcionalnih prilika u obitelji kad god je mir i prilika da to možete. Za kraj, važno je zapamtiti da svi imaju pravo na život bez nasilja i ako ste žrtva nasilja ili nasilju svjedočite, obvezno događaj prijavite policiji te se javite na jedan od niza besplatnih telefona za psihološku pomoć, poput Hrabrog telefona.
Za više informacija pročitajte članak psihologa Igora Mikloušića i Elle Selak Bagarić na temu Kako se izgraditi u disfunkcionalnoj obitelji na linku ovdje.

Kada nam roditeljstvo ne ide „iz prve“, vrlo se često osjećamo neuspješno, nepotpuno i frustrirano. Ispitujemo smisao vlastitog života. Očekivali smo da ćemo jednog dana biti roditelji, a onda se to nije ostvarilo pa tugujemo za nečim što se nije ni dogodilo. U današnje vrijeme medicina je napredovala pa se parovima i pojedincima s problemom neplodnosti pružaju veće mogućnosti, što daje puno nade, ali su česta i razočarenja kad postupak ne uspije. Mnogi parovi postaju posve usmjereni na to da dobiju dijete, a u drugi plan stave partnerski odnos, obitelj i prijatelje. No upravo je potpora koju možemo dobiti u bližnjima presudna da nam u vidu ostanu i svi drugi aspekti života koji su također važni. Mnogi osjećaju krivnju, sram, kao da nešto s njima nije u redu, kao da su si sami krivi što im se dogodio život bez djece. Preporučljivo je svakako potražiti pomoć stručnjaka psihologa i/ili psihoterapeuta.
Za više informacija pročitajte članak psihologinje Sande Puljiz Vidović na temu Neplodnost: zašto baš ja putem linka ovdje.