Emocijama nazivamo reakcije tijela na određene podražaje, a većina naših emocionalnih reakcija automatska je i izvan naše svjesne kontrole. Tek nakon što ih naš mozak interpretira one postaju osjećaji. Za većinu emocija, reakcija našeg tijela je slična. Primjerice, jeste li znali da uzbuđenje i strah izazivaju jednaku reakciju našeg tijela, a tek nakon što pridodamo značenje onome što nam tijelo govori postat ćemo prestrašeni ili uzbuđeni? Naša interpretacija poruka koje nam tijelo šalje odredit će hoćemo li se smijati ili plakati. 

Ne vidimo svi istu sliku

Zamislite da ste zavezani u sjedalici na nekoj adrenalinskoj vožnji u zabavnom parku ili da se po noći mučite u vožnji s automobilom koji proklizava na mokroj i uskoj cesti ili, primjerice, da imate važnu prezentaciju pred velikim brojem ljudi. Sve ovo u vama može izazvati iste emocije, no vi ćete ih doživjeti na sasvim drugačiji način. Sve tri situacije pokreću automatski odgovor našeg tijela – preplavljuju nas hormoni stresa koji potiču tijelo na akciju, mišići nam se napinju, tlak raste, srce jače i brže kuca i naša osjetila se izoštravaju, a snaga i izdržljivost se povećavaju. Ponekad nam ta reakcija pomogne da na vrijeme izbjegnemo prijetnju ili obavimo sve zadatke i prevladamo poslovne prepreke pred nama. No, s druge strane, ako je naša interpretacija tih emocija kriva, može se dogoditi da preuveličamo opasnost, da nas preplavi strah umjesto poriv za djelovanjem te da propustimo prilike koje su nam se pružile. 

Ipak, iz svakodnevnog života znamo da svaka emocija ima set tjelesnih senzacija koji je prate. Tuga i depresija nas pokriju poput teške deke koja nas potom pritišće i čini svaki naš pokret teškim. Kad se sramimo, naše tijelo kao da se želi sklupčati u sebe. Kad smo ponosni kao da smo narasli za par centimetara, a kad smo sretni noge su nam lake kao perce. Svi smo se suočili s ovim emocijama, zar ne?

Emocije žive u našim tijelima

Nedavna studija pokazala je na zanimljiv način ne samo povezanost emocija i tijela, već i precizno mjesto gdje se emocije kriju u našem tijelu. Kroz niz eksperimenta, na ispitanicima iz više različitih kultura, istraživači su pokazali kako svi slično doživljavamo emocije u svojim tijelima. Ispitanici su u eksperimentu čitali priče ili gledali filmove i fotografije osmišljene da pobude različite emocije, nakon čega se od njih tražilo da na siluetama ljudi nacrtaju gdje su osjetili kako im senzacije rastu (žarke boje - crvene i žute) ili slabe (tamne boje crne i plave). 

Rezultati su bili fascinantni i dokazali da različite emocije zaista "žive" u različitim dijelovima našeg tijela. Ljutnja se pokazala kao usijana glava, a tužne osobe bile su cijele "pokisle" i bez senzacija. Kada smo ponosni osjećamo u prsima kao da se busamo, a kad se sramimo kao da nam se obrazi rumene. Gadljive stvari očekivano osjećamo u želucu. Ljutnja se doživljava kroz senzacije u našem torzu, rukama i šakama i kao da nas priprema da nekoga udarimo. Ipak, niti jedna emocija nas ne preplavljuje cijele koliko ljubav i sreća koju također osjećamo oko srca i u rukama. Kao da nas priprema da nekoga zagrlimo.

Potrebno je slušati svoje tijelo

Ove senzacije i slike koje su ispitanici nacrtali ne odražavaju stvarne fiziološke promjene. Nisu dobivene termalnim kamerama ili mjerenjem protoka krvi već samo subjektivnim doživljajima osoba koje su te emocije iskusile. Ipak, one govore puno o utjecaju emocija na naše tijelo i vjerojatno odražavaju niz tjelesnih reakcija koje proživljavamo kad nas preplavljuju određene emocije. 

Stoga, iako je za mnoge emocije fiziološka reakcija jednaka, čini se da i naši osjećaji izazivaju specifične reakcije u našem tijelu i ako pažljivo osluhnemo svoje tijelo možemo prepoznati što nam ono govori.