• Povezanost je odraz našeg zdravlja, jer u životu bez povezivanja nema rasta i razvoja.
• Ako se skrivamo od mogućnosti da nas netko povrijedi, skrivamo se i od mogućnosti da nas dotakne.
• Pravi kontakt u ljubavi započinje – istinom. 

Koliko je velika naša čežnja da se povežemo s drugim bićem? Već nam sama količina frustracije, osjećaja usamljenosti, ali i spremnosti na kompromis, govori o tome. Želja za povezanošću nije samo pojava u našem ponašanju, već krije puno više od toga. Povezanost je odraz našeg zdravlja, jer u životu bez povezivanja nema rasta i razvoja.

U ljubavnom odnosu par stalno traži to mjesto susreta
gdje se gubi ‘ja i ti’ i postaje ‘mi’.

Svaka generacija nosi svoju specifičnu problematiku, ali čini se kako današnje vrijeme sve teže manifestira upravo ove trenutke spajanja, odnosno sve teže doseže to mjesto zajedništva. Kao da je taj ‘reaching out’ pokret prema drugome izgubio na svojoj vrijednosti. Dinamiku odnosa umjesto susreta i povezanosti sve češće određuje fokus na materijalne stvari, a partneri se okreću mišljenju i usmjereni su ka priznanju i uspjehu. U našoj suvremenoj realnosti mi smo izgubili naivnost, a naš ego je preuzeo kontrolu nad čežnjom da se spojimo i promijenimo za onog drugog. Zbog toga se sve više realiziraju odnosi koji su povremeni susreti, bez dubokog vezivanja i predanosti.

Čega se mi to plašimo?

Plašimo se onoga sto najviše želimo; da se sretnemo i da budemo viđeni. Plašimo se da izađemo iz prostora sigurnosti i krenemo prema drugoj osobi jer je to mjesto za nas novo, nesigurno i nepredvidljivo. Da bismo se zaštitili od povrijeđenosti i odbačenosti postajemo sudionici u igrama moći u kojima pokušavamo zadržati onu prvotnu, sigurnu poziciju. Ali sakrivajući se od toga da nas netko ne povrijedi mi žrtvujemo i to da nas netko dotakne. Drugim riječima, nema ljubavi bez nemira.

Što uistinu tražimo od svog partnera?

Načini na koji ljudi vole i iskazuju tu ljubav, potpuno su različiti. Ako se zapitamo što je to što smo dobili u našoj obitelji, a što je nam je nedostajalo, možemo uvidjeti da to značajno utječe i na odabir naših partnera. Od partnera obično tražimo ono što nam je nedostajalo ili mu to dajemo u nadi da će nam on to vratiti. Prema tome, partner kojeg odabiremo ima nešto od onog o čemu smo sanjali i čemu smo se nadali.

U knjizi Formule ljubavi, autor Zoran Milivojević opisuje kako najveći broj ljubavnih problema i najviše ljubavne patnje proizlazi upravo iz toga što pojedinac ne razlikuje ljubav kojoj teži, od vlastite predstave o ljubavi i što ne shvaća da njegova ideja o ljubavi oblikuje i utječe na njegovo razmišljanje o ljubavi, na njegove osjećaje i ponašanje u ljubavnom odnosu.

Ponašanje osobe koja voli nije slučajno: ona se ponaša onako kako vjeruje da se treba ponašati kad nekoga voli.

Postoje dva načina na koje možemo otkriti nečiju predstavu o ljubavi: osoba je može opisati riječima ili je može pokazati svojim ponašanjem u ljubavnom odnosu. Dakle, kada netko govori o tome što ljubav jest ili kako bi ljubav trebala izgledati, on ili ona ne opisuju ljubav kao takvu, nego svoju vlastitu predstavu o ljubavi.

Kada osoba voli, on ili ona pokušava kroz svoje ponašanje oživiti tu predstavu, a kada je voljena, tada pokušava natjerati partnera da se ponaša na način da se uklapa u njenu predstavu o ljubavi jer će samo tada ona doista znati da je voljena. 

Kako se možemo povezati u različitosti?

Kad krene zaljubljenost, mi najprije rezoniramo susret iz naših snova pa da ne bismo kvarili čaroliju mi slažemo. I tako lažemo jedno drugoga dok možemo. Tek kada se raspadnu naše projekcije mi vidimo čovjeka koji traga za istim i tek tada se otvara prostor da oboje budemo ono što jesmo. Drugim riječima, ljubav nastane tek u trenutku kad se razočaramo, a pravi kontakt u ljubavi započinje s istinom. Ta faza ugledavanja istine ponekad je bolna, ali kad ima istine ima i međusobnog poštovanja. A kad ima poštovanja, ljubav se može dogoditi. Jer samo ljubav može obuhvatiti različitost.

Ponekad ako je različitost prevelika, par se rastane. Ali ne treba zaboraviti da su se oni upravo i sastali u različitosti. Prema tome, smisao krize jest pronaći pokret i mudrost u ljubavi i odnosu, pogledati u ono što nedostaje, što će se kroz krizu razviti i kako se možemo ponovno susresti u različitosti.

Prvi korak prema tome je svjesnost, a ona traži puno posvećenosti i hrabrosti. Ako ratujemo mi se borimo za moć. Povezati se možemo jedino ako damo dovoljno prostora sebi i onom drugom da se razvije.