Danas, nakon mnogih godina proučavanja i nebrojeno mnogo longitudinalnih istraživanja, možemo pouzdano tvrditi kako je očinska skrb jedan od najznačajnijih faktora u dječjem psihosocijalnom i društvenom razvoju.
Uloga oca često se veoma razlikuje od majčinske i pri tom ju nadopunjava. Uključenost očeva u brigu za djecu povezana je s pozitivnim emocionalnim, društvenim i akademskim ishodima djece. Djeca koja imaju pozitivne i kvalitetne odnose sa svojim očevima društvenija su, imaju više razine samopouzdanja i samokontrole, bolji uspjeh u školi, te su manje uključena u rizična ponašanja u adolescenciji. Kvalitetan odnos s očevima povezan je s većom vjerojatnošću stvaranja kvalitetnih emotivnih odnosa kasnije u životu, boljim fizičkim i mentalnim zdravljem te smanjenim rizikom razvijanja depresije i problema u ponašanju.
S druge strane odsutnost očinske brige povezana je s lošijim rezultatima školi, većim stopama napuštanja obrazovanja, delikvencijom, rizičnim spolnim ponašanjem i sklonosti ulaska u izrabljivačke bliske odnose, povećanom stopom kriminaliteta, većim rizikom siromaštva i ovisnosti o drogama. Također izostanak brižne očinske figure povezan je s većom vjerojatnosti razvoda, lošijim zdravstveni ishodima, sklonosti psihosomatskim bolestima, depresijom, anksioznosti pa čak i s kraćim životnim vijekom.
Što uopće znači biti otac?
Kada govorimo o pozitivnim učincima očinske brige istraživanja pokazuju da ne moramo nužno govoriti o biološkim očevima. Otac se definira kao muška osoba ili osobe koje su prepoznate kao najangažiranije u pružanju brige za djecu i predane dobrobiti djeteta, neovisno o mjestu stanovanja, bračnom statusu ili biološkoj povezanosti. Dakle uz biološke očeve ova definicija uključuje i primjerice usvojitelje, očuhe ili djedove. Sama struktura obitelji manje je važna od postojanja brižne očinske figure koje je osjetljiva na dječje emotivne, kognitivne društvene i fizičke potrebe. Također, vrijedno je napomenuti i da ranije navedeni pozitivni učinci očinske uključenosti nisu nužno povezani samo s vremenom koje djeca provode s očevima već kvalitetom tih odnosa, te čak i kod primjerice rastavljenih roditelja gdje otac ne živi s djetetom, održavanje emocionalne povezanosti pomaže kod ostvarivanja ovih pozitivnih ishoda.
Što očevi rade drugačije nego majke?
Iako i brižne majke i očevi iskazuju bezuvjetnu ljubav prema svojoj djeci, majke češće tu ljubav verbaliziraju dok je očevi češće demonstriraju. Pritom, postoji nekoliko glavnih segmenata u kojima se majčinska i očinska ljubav razlikuju i nadopunjuju:
1. Igra
Dok većina majki pokušava zaštiti svoju djecu od nelagode, očevi kroz igru često izlažu djecu toj nelagodi, naravno u sigurnom i poticajnom okruženju. Kroz fizičke aktivnosti, hrvanje, igranje lovice, razne aktivnosti u prirodi očevi češće stvaraju situacije koje djecu dovode u poziciju da se suočavaju s vanjskim svijetom te s različitim izazovima i nadmetanjima, prilikom čega prolaze intenzivnija emotivna stanja i uče regulirati emocije. Ovakva igra koja u prvi plan stavlja humor i uzbuđenje potiče djecu da istražuju granice svojih fizičkih i mentalnih sposobnosti te da razvijaju vještine i fokus i da se nauče dobivati ali i gubiti bez da razvijaju frustraciju ili pokazuju neprilagođene oblike ponašanja. Na neki način kroz igru izgrađuju svoju psihološku otpornost, koja postaje jedan od najvrjednijih resursa kasnije u životu
2. Učenje
Niz studija pokazuje da očinska skrb ima pozitivan učinak na intelektualni razvoj, verbalne vještine te školski uspjeh. Tako primjerice djeca koji su imala blizak i brižan odnos sa svojim roditeljima postižu bolje rezultate na testovima kognitivnih sposobnosti. Izloženost govoru oba roditelja od najranije dobi doprinosi razvoju vokabulara, a djeca s kojima očevi više pričaju i kojima daju materijale iz kojih mogu učiti brže razvijaju svoje jezične vještine.
3. Učenje po modelu
Od najranijih godina djeca uče o vezama, zdravlju i psihološkoj dobrobiti promatrajući svoje roditelje i modelirajući svoje ponašanje prema njima. Imanje pozitivne očinske figure prema kojoj djeca mogu modelirati svoje ponašanja pokazalo se povezanim s usvajanjem pozitivnih rodnih uloga kod dječaka te sa stvaranjem pozitivne slike u muškima kod djevojčica te kasnije kvalitetnijim romantičnim odnosima nakon što odrastu.
Sretan međunarodni Dan očeva!
Biti brižan roditelj ne koristi samo djeci. Očinstvo je dvosmjeran proces gdje djeca utječu na očeve koliko i očevi na djecu. Očinstvo se pokazalo kao najviše ispunjujuće iskustvo za muškarce, pružajući jasan osjećaj identiteta. I iako možda još uvijek djelomično zanemarivani i u očima društva često ne toliko priznati, očevi zaslužuju brigu, skrb i priznanje jer naša sposobnost da prihvatimo i podržavamo očinstvo ima nesagledive posljedice na našu djecu, a time i budućnost našeg društva u cjelini. Stoga, ako ste se u ovome tekstu prepoznali kao otac, zagrlite i poljubite svoje dijete i budite tu za njega. U njihovim životima postoji posebno mjesto i uloga samo za vas. Također, svi vi koji i dalje imate brižne očeve kojima se možete obratiti, zahvalite im na svemu što su učinili za vas. Značit će im to jednako koliko je i vama značila njihova ljubav kroz sve ove godine.
Ukoliko želite poboljšati odnos sa svojom djecom, a ne znate od kuda krenuti, za savjet se možete obratiti stručnoj suradnici platforme Budi DOBRO. Budi CE., psihologinji Tijani Debelić putem nove rubrike Dobro je pitati.
Pitanje možete postaviti posve anonimno kroz formular, u bilo koje doba dana, a odgovor psihologinje potražite petkom u istoj rubrici.
Pročitajte što je sve dobro znati da bismo se osjećali dobro.
