“Mislim da je pomaganje jedna od najboljih mjera naše ljudskosti. Doista nismo bogati ako mnogo imamo, nego ako mnogo dajemo i mislim da svatko ima dužnost dati drugima ono što može. Pokloniti im svoje vrijeme, stručnost, novce, bilo što…”, smatra Bruno Šimleša i savjetuje: “Pomozite bilo kome, bilo kako. Nekad to može biti i najmanja moguća gesta, ali će nekome mnogo značiti. Ne moramo riješiti sve životne probleme neke osobe, nitko nema tu moć, ali možemo pomoći u rješavanju jednog problema. Onda će ta osoba možda biti osnažena da riješi neki drugi problem, ili će uskočiti netko drugi…”.

Na žalost, nerijetko mislimo da ionako ne možemo ništa promijeniti ili da to treba napraviti netko drugi, a ne mi, no naš sugovornik ohrabruje: “Možda ne možemo riješiti velike društvene probleme ili sve probleme neke osobe, ali sigurno možemo nekome oslikati osmijeh na srcu. Možemo nekome pomoći da lakše savlada neki izazov, možda vrati vjeru u ljude… Živimo u zemlji u kojoj dosta stvari nije uređeno pa zato i imamo osjećaj, ali i potrebu da interveniramo. Primjerice kod potresa - bezbroj je ljudi ostavilo svoje živote i otišlo u Sisačko-moslavačku županiju”; govori Bruno Šimleša i savjetuje kako napraviti prvi korak: “Samo pogledajte oko sebe. Sigurno imate nekog člana obitelji, susjeda, kolegu... koji trebaju vašu pomoć.

Stoga, pogledajte oko sebe, a onda duboko u sebe, malo razbudite tu ljudskost i krenite u akciju! Vidjet ćete onda i ljude oko vas kako se zaljubljuju u to koliko vas je volontiranje obogatilo. Inspirirajte primjerom, to može stvoriti promjenu te potaknuti i druge da se uključe taj val dobrote! I, ne zaboravite, volontiranje je najbolji način poliranja ljudskosti u svima nama. Kad pružimo ruku drugome, ne tražeći ništa zauzvrat i sami se osjećamo zdravije i bogatije. I ne mislim da se o tome uopće treba javno govoriti. Dovoljno da zna naše srce!”, zaključuje Bruno Šimleša.