Pritom valja shvatiti kako i jedna i druga strana nekog odnosa imaju svoju emocionalnu pozadinu, ali i odgovornost. Osvrnut ću se prvo u ovom članku na razvojnu pozadinu emocionalnih manipulatora pa potom i na one koji su ranjiviji na njihove pristupe.

Kako nastaju emocionalni manipulatori?

Emocionalni manipulatori su osobe koje su tako naučile prilagođavati u ovom svijetu. Negdje, nekako ta uloga im je pomogla da 'prežive', prvo u formativnim godinama, pa tako i u onim zrelijim godinama kada slijede partnerski odnosi i sve sheme koje se u njima aktiviraju.
Ako dijete kroz odrastanje nije iskusilo jasne i čvrste roditeljske granice, kao ni roditeljsko 'viđenje' i uvažavanje svega onoga što oni povremeno jesu (da su ljuti, tužni, sretni, nesretni, i tako dalje) djeca će se prilagoditi na način da roditeljsku pažnju dobiju na drugi način.

Primjerice, ako ne mogu dobiti 'viđenje' i vrednovanje svojih roditelja kada su zdravi i veseli, a mogu dobiti kada su slabi i potrebiti, više će primjenjivati tu karakteristiku u sebi. Na taj način formira se takozvana 'uloge žrtve', koja na prvu izgleda kao uloga nemoći, no u obiteljskom sistemu može biti itekako moćna, jer sve se vrti oko nje. Možda ste bili u prilici boraviti u grupi u trenutku kada je u nju pristigla mala beba. Možda tada niste obraćali pažnju na promjene koje su uslijedile, no kada u grupu odraslih ljudi pristigne beba, cijela energija grupe se odjednom mijenja i usmjerava se prema njoj. Neki s bebom komuniciraju kroz neverbalne izraze lica, drugi nastoje osigurati da joj je boravak u prostoriji ugodan... Na dolazak malene bebe u neki prostor nitko nije ravnodušan i svi joj na neki način žele ugoditi. I u tom aspektu krije se moć iz nemoćnosti.
Slični principi mogu se primijeniti i kod odraslih osoba koje su na taj način, kroz ulogu žrtve naučili funkcionirati kroz život, ali i modelirati partnersko i obiteljsko polje u kojem se nalaze.

Kog privlače emocionalni manipulatori?

Najčešće tako 'nemoćni' kao partnere pronađu one tipove ličnosti koji se osjećaju 'moćno' i vrijedno jedino kada pomažu drugima i spašavaju druge. I ti, takozvani 'spasitelji', u pozadini svog odrastanja i kasnijeg života imaju osjećaj manje vrijednosti, odnosno iskustvo 'neviđenja' i ne-vrednovanja tijekom kojeg su se naučili da mogu pripadati i biti vrijedni za neki odnos jedino ako pomažu i daju sebe bezrezervno na raspolaganje. Pritom valja imati na umu, da sve, osim autentičnog odnosa koji daje bez da očekuje išta zauzvrat, znači određenu vrstu manipulacije.

Također, tu je i treća varijanta načina sudjelovanja u u manipulativnim odnosima, i to kroz negaciju osjećaja i potreba bližnjih. „Krivo si čuo”, „Nisam to rekao”, „Pretjeruješ u svojoj reakciji”, „Preosjetljiva si”... sve to su rečenice s kojima možemo obezvrijediti stanja i osjećaje koja druga osoba osjeća u odnosu s nekim. Nemogućnost da suosjeća drugog, da prihvati njegove emocije kao stvarne i prisutne, upravo takve takve kakve jesu, također puno može kazati o formativnom iskustvu odrastanja neke osobe. Jer, manipulatori u odnosima s drugima često znaju raditi upravo ono što su sami doživljavali dok su odrastali.

Način na koji se možemo nositi s emocionalnom manipulacijom je za sve njene oblike isti – upoznati sebe, svoje načine funkcioniranja i zacijeliti svoje traume kroz osobni rast i razvoj. Kako je to proces koji traje, ipak postoji način koji nam brže može pomoći u tom procesu da se razumijemo brže i bolje. To je naše tijelo.

Kako postajemo tolerantni na manipulaciju?

Naš um dugogodišnjim kondicioniranjem može biti prilagođen i tolerantan na bilo kakav oblik emocionalne manipulacije, no tijelo je zato izuzetno svjesno svake emocije koja prilazi njime. Kako biste provjerili kako se osjećate u pojedinim odnosima, pa čak i kad za njih nemate verbalno i kognitivno smisleno objašnjenje, oslušnite svoje tijelo:

• Promotrite svoja ramena. Jesu li opuštena ili podignuta?
• Osjetite svoju vilicu. Je li stisnuta ili opuštena?
• Osjetite svoj trbuh. Je li stisnut ili opušten?
• Kako dišete, plitko ili duboko?

Kada se osjećamo opušteno, naše disanje je duboko i opušteno, naša ramena su opuštena, vilica također, a i želudac je opušten i protočan. Sve drugačije od toga, poziv je da promotrimo gdje se nalazimo, što osjećamo i trebamo li nešto mijenjati u svome životu.